Sve o kulinarstvu na jednom mjestu - udružimo se!

Skupimo sve o kulinarstvu na jednom mjestu, svi zajedno, reklamirajte sebe i druge, napravimo najveći ikad popis kulinarskih časopisa, kuharica, knjiga, portala, blogova, web shopova za nabavu kulinarskih potrepština, kalupa, materijala, kulinarskih emisija itd...

Ima li išta ljepše od ljubavi?

Ima li išta ljepše od ljubavi? Ozbiljno vas pitam. Znam da ljubavi mogu biti i tužne i sretne, komplicirane i jednostavne, takve da od njih zaboli glava i takve da od njih zatreperi srce. No bez obzira na to kakva ona bila, ona nas oblikuje, čini nas osobama kakve jesmo i najljepši je osjećaj koji može zaokupirati naše srce...

Hrvatski dragulj: Plitvička jezera

"Prema legendi Plitvička su jezera nastala nakon velike suše. Ljudi, životinje i bilje, čeznuli su za kapljicom vode. Narod se molio i molio. Tada se u dolini pojavi Crna Kraljica sa svojom veličanstvenom pratnjom; ona se smilovala narodu i uz jak vjetar i grmljavinu na zemlju je konačno pala kiša. Kiša je padala tako dugo, dok razina vode nije narasla dovoljno, da oformi jezera."

Vjenčane torte

Na svakom je vjenčanju, uz mladence, u centru pozornosti i famozna torta koja se dekorira satima ili danima, čiji se izgled dovodi do savršenstva i čiji je zadatak ne samo lijepo izgledati već i zadovoljiti zahtjevna nepca mladenaca i svih njihovih svatova. Bez obzira na to kakvog je oblika...

Moja kolekcija ruževa za usne

Moja kolekcija ruževa za usne je mala ali mi je unatoč tome posebno draga. Nemam u svojoj kolekciji ni jedan skuplji ruž već prevladavaju Essence i Catrice ruževi. Prije par godina kad još nije bilo toliko beauty blogova nisam ni znala za svoju ljubav prema ruževima...

2012-08-31

10 načina iskazivanja ljubavi

Svi koji smo u vezama, ali i oni koji to nisu - svi mi nekoga volimo, bilo naše dečke ili cure, roditelje, braću i sestre, prijatelje ili nekog drugog. Da, svi volimo iako se radi o različitim tipovima ljubavi. No nije dovoljno samo voljeti. Moramo znati i kako pokazati ljubav onima koje volimo, to je zapravo najvažnije u cijeloj toj priči oko ljubavi. Nije dovoljno reći "volim te" već je to potrebno pokazati djelima. I to je najteži dio jer ako pogriješimo možemo razočarati osobu kojoj želimo iskazati ljubav. Da bi ljubav trajala treba uvijek raditi na njoj. Nije dovoljno ni napraviti samo jednu, dvije ili tri lijepe geste za voljenu osobu i onda stati jer mislimo da smo pokazali što osjećamo. Osjećaji i misli trebaju se pokazivati uvijek a ne samo na početku veze kad se tek upoznajemo, gradimo privrženost jedni drugima i kad tek stječemo povjerenje. Povjerenje se također može vrlo lako izgubiti a to ne smijemo dozvoliti. Zato pokušajte, ako još niste, usvojiti deset jednostavnih načina za iskazivanje ljubavi o kojima ću govoriti u nastavku članka. Sigurna sam da ćete tako i vi i vaša voljena osoba biti sretni, zaljubljeni i voljeti se, kako se to obično kaže, u dobru i u zlu.


1. Slušajte!

Slušanje osobe koja vas voli i koja vam se želi povjeriti u vezi nečega što ju muči, tišti pri srcu, jedan je od najefikasnijih načina da pokažete toj istoj osobi koliko vam znači. Zamislite i sami da se nađete u situaciji u kojoj želite pričati s dečkom, povjeriti mu nešto što je vama važno, a kad mu pričate on radi sve drugo samo vas ne sluša - bulji u laptop, gleda okolo umjesto da vas gleda u oči ili zagrli, dosađuje se ili nešto slično. To definitivno nije pokazatelj ljubavi. Dečko koji vas voli će vas pažljivo slušati, gledati u oči, zagrliti, pružiti utjehu i savjet nakon što mu se povjerite. Ako vas stvarno voli, neće vas ni prekidati dok mu pričate već će zaboraviti da mora otići do wc-a, pogledati seriju do kraja ili nešto drugo čime se bavio do trenutka kad ste došle popričati s njim. A sad si razmislite - da li je takav i dečko koji je kraj vas ili mu je sve drugo bitnije od toga da vas sasluša? Sluša li vas, znat ćete da je on onaj pravi, u suprotnom, dobro razmislite želite li i dalje biti u takvoj vezi. Razgovor sa samim sobom, iliti solilokvij, nije nikome interesantan. Svi tražimo nekoga s kim ćemo napokon moći popričati o svemu i s kim ćemo doslovno dijeliti dobro i zlo. Ako je dečku najvažnija stvar na svijetu nogomet, nakon nogometa njegov mezimac laptop a tek onda dolazi red na vas, tu sigurno nešto ne štima. Svi imamo hobije, radimo nešto u slobodno vrijeme i to je sasvim normalno, no kad se osoba koju volimo nađe u nekim problemima ili samo traži naš savjet - hobije moramo ostaviti po strani i posvetiti se onome što nam je najbitnije - našoj ljubavi.

2. Govorite!
 
Koliko je god važno slušati, jednako je važno i govoriti. Govoriti u smislu davanja savjeta, pružanja utjehe ili pronalaženja rješenja nekog problema skupa s boljom polovicom. Govoriti u smislu povjeravanja, pričanja bezazlenih priča, prepričavanja doživljaja i naravno, opet traženja savjeta. Slušanje i govorenje mora biti obostrano. Nije dovoljno znati saslušati, bez da znamo i govoriti o sebi. Druga strana, strana koja nam se svakodnevno povjerava, također će očekivati isto od nas. Očekivati će da se i mi njoj povjerimo i da ponekad zatražimo njezin savjet ili najobičnije mišljenje o nečemu. I druga strana želi uvijek biti tu za nas i pomoći nam kad ne vidimo izlaz iz neke situacije u kojoj smo zaglibili. Stoga ne možemo očekivati da će nam naši najdraži uvijek po povratku s posla ispričati kako im je bilo taj dan, što su sve radili i da li im se dogodilo nešto zanimljivo taj dan ako mi o tome nikad ne želimo pričati. I ono što je najvažnije, kad govorimo ne smijemo jedni druge optuživati. 


Optuživanje može ne samo zvučati već i djelovati negativno na voljenu osobu. Ako nas voljena osoba zatraži za savjet, ne smijemo je optužiti i napasti pitanjima tipa "Pa kako si to mogla napraviti? Pa zašto nisi razmislila prije da izbjegneš probleme? Kako ti je to uopće moglo pasti na pamet?". Rješenje je u mirnom zajedničkom razgovoru. I to je cijela mudrost - razgovor, s obostranim pažljivim slušanjem i govorom bez podizanja tona.

3. Dajte!

Nema ljepšeg od davanja osobi koju volimo. No nažalost, često se veze prekidaju jer jedni drugima ne dajemo dovoljno. Ne smijemo misliti da je dovoljno ono što smo dali i ne smijemo optuživati svoje voljene da nikad nisu zadovoljni onim što smo im dali. Život je dug, provest ćemo puno godina zaljubljeni, u vezi, zaručeni, u braku, kao bake i djedovi. No bez obzira na to u kojem se stadiju života nalazili, i dalje trebamo davati. Kad kažem da trebamo davati, ne mislim na to da moramo puno trošiti i kupovati skupocjene poklone, ne mislim ni na to da trebamo stalno nekud izlaziti, putovati itd. Davanje ima sasvim drugi smisao. Dajte svojoj voljenoj osobi zagrljaj nekoliko puta na dan i ona će biti najsretnija na svijetu. Dajte joj poljubac koji pokazuje koliko vam je nedostajala dok ste oboje bili na svojim radnim mjestima i njoj će to neopisivo mnogo značiti. Dajte joj ruku kad šećete gradom i vidjet ćete kako će ponosno i nasmijano šetati kraj vas. Izmamite joj osmijeh na lice kad je tužna i ona će to neizmjerno cijeniti. 


Davati možemo na bezbroj načina i davanje ne mora biti materijalno. Sitnica poput zagrljaja, koja vam uopće ne uzima puno vremena, može značiti puno više nego poklon od milijun dolara. Stoga nemojte štediti kad je u pitanju nematerijalno davanje.

4. Zamolite!

Želite da vam vaša voljena osoba pomogne s nečim ili da napravi nešto umjesto vas jer jednostavno ne stignete kraj svih obaveza koje ste si isplanirali za taj dan? Zamolite i sigurno će učiniti sve za vas. Zapravo, kad se već dugo poznajete i živite zajedno, nekako se uhodate i bolja polovica će se često sama ponuditi da vam pomogne ili napravi nešto za vas. Svi znamo da naređivanje nikud ne vodi i da su nam svima naredbe mrske te ih najčešće ne želimo slušati. Kad nam netko neprestano naređujo to dovodi samo do odbijanja, udaljavanja, uništavanja ljubavi - što nikako ne želimo da se i nama dogodi. Zato zamolite s vremena na vrijeme svoje najdraže kad vam nešto treba i sigurno ćete to dobiti. Zaboravite naređivanje jer ćete na kraju ostati povrijeđena srca i vi i osoba koju volite.

5. Odgovarajte!

Kad vas osoba koju volite nešto pita, odgovorite, nemojte šutjeti i na bilo koji način izazivati svađu. Svađe uistinu nisu potrebne i žalosno je što se najčešće svađamo oko bezazlenih stvari pa nam onda poslije bude žao. Nema se smisla svađati. Također, kad se posvađate nemojte se okrenuti svaki na svoju stranu, okrenuti leđa jedno drugome i ignorirati se. Rješenje je, opet, u razgovoru. Zanima vas nešto, pitajte. Vašu voljenu osobu muči nešto? Odgovorite joj. Nemojte ju ignorirati. Nema gorega od tišine. Kad osoba koju volite ne zna kako doprijeti do vas to će ju boljeti, tražiti će alternativne načine da ju saslušate i da dobije vašu pažnju a tu onda postoji i opasnost da će postati nasilna ako više neće vidjeti drugih načina. A nasilje također znači kraj za vezu i zato je bolje da se ne dovodimo u takve situacije. Osim toga, zašto bi svađa trajala satima ili cijeli dan ako se razgovorom - davanjem odgovora, može riješiti i prije nego je započela? Kad vidite da biste se mogli posvađati s voljenom osobom, razmislite dobro da li to stvarno i želite odnosno da li vrijedi tako gubiti zajedničko vrijeme?

6. Dijelite!

Dijelite s voljenom osobom sve. Ako je ljubav prava, nema pretvaranja, nema mjesta za glumu i izigravanje ne znam čega. Ne možemo se praviti da smo nešto što nismo. I nema tvojih i mojih stvari, sve su stvari zajedničke. Ne postojimo ja i ti, već postojimo mi! Ne kaže se bez razloga da, kad se vežete s nekim, dijelite s tom osobom i dobro i zlo. Veza ili brak neće funkcionirati ako ne dijelite, ako držite stvari za sebe, skrivate nešto jedno od drugoga. 

Ne postoji moje i tvoje nego naše!

Dosta često čujem priče o bračnim parovima koji svoje financije drže svaki za sebe - kad dobiju plaće, s tim novcem rade što žele i to je njihov novac a ne zajednički novac. Meni osobno je to nepojmljivo. I muž i žena naporno rade da zarade svoju mjesečnu plaću, bez obzira na to kolika ona bila. Zar će onda jedno od njih živjeti od svojih teško zarađenih 2 000 kn a drugo od recimo zarađenih 7 000 kn? Gdje je tu ipak ljubav? Bračni drugovi oboje doprinose njihovoj zajednici, bez obzira na to o kakvim se iznosima radi. Ja i dečko već sad dijelimo financije, planiramo što ćemo s novcima koje on zaradi, koji su sve čekovi za platiti, što ide na stranu za stambenu štednju, što se stavlja sa strane za dodatnu štednju, što ostaje za trošenje na izlaske i tako redom. A još nismo u braku i ja sam još uvijek nezaposlena. No mi smo par i ono što zaradimo je naše - nema mojeg i njegovog. On zna da bih ja rado doprinosila, ali što mogu ako je danas tako teško pronaći posao? Kad ga pronađem, naravno, samo će se naš zajednički mjesečni iznos povećati i onda ćemo planirati što s tim novcima i dalje raspolagati ovisno o našim mogućnostima. Financije sam uzela samo kao primjer jer sam dosta o tome slušala, no financije nisu jedino što moramo dijeliti. Dijelite i materijalno i nematerijalno - dijelite sve jedno s drugim. Nema mi ničeg ljepšeg od priče s dečkom u toku koje i nakon svih ovih godina opet saznam nešto novo o njemu, bez obzira na to što pričamo svaki dan i sve dijelimo. Zar nije u tome čar vezivanja?

7. Uživajte!

Učinite sve da biste u vezi uživali s voljenom osobom. Danas je život takav da odlazimo na posao i većinu smo vremena za svojim radnim mjestom, pod stresom i imamo sto briga na pameti. Kad se napokon vratimo doma s posla, čekaju nas obaveze kod kuće. Bez obzira na to da li živimo u stanu ili kući, uvijek ima nekih obaveza, iako kuća ipak zahtijeva više brige i održavanja nego stan. Zato je važno pronaći neki način da sve obaveze što prije zajedno riješimo da bismo to malo vremena što nam ostane prije spavanja mogli provesti uživajući s voljenom osobom. Ne živimo život punim plućima ako nimalo ne uživamo. Moramo sve dobro isplanirati da bi nam ostalo vremena za uživanje jer će inače prevladati svađe, loše raspoloženje, umor i druge napasti. I kad vam se ne sviđa nešto kod voljene osobe a vidite da je već kasno i mislite si da bi zbog toga trebali prigovoriti - odustanite od toga. Zar ne želite rađe provesti lijepu mirnu večer, zagrljeni, pričajući, gledajući omiljenu seriju ili se u polusnu maziti? Prigovaranje je ono što vam najmanje treba jer tako samo možete uništiti večer a uživanje nakon toga ne dolazi u obzir.

8. Vjerujte!

Vjerujte jedno u drugo. Povjerenje je jedna od najbitnijih stvari u ljubavi. Bez povjerenja nema zdravog odnosa, čiste i jednostavne ljubavi. Na početku, kad se tek upoznate, treba neko vrijeme da se izgradi povjerenje. Ne možete početi vjerovati jedno u drugo tek tako preko noći jer mislite da biste trebali. Kako se razvija vaša veza, tako se razvija i povjerenje. 


Povjerenje je vezano i uz već spomenuto davanje, ono također utječe na sticanje povjerenja. Na taj nam način postaje jasno da će voljena osoba uvijek biti uz nas i da možemo računati na nju u svakom trenutku, bez obzira na sve. Svaka sitnica koju učinimo jedni za druge doprinosi građenju povjerenja. U zdravoj vezi nema mjesta za ljubomoru, nema mjesta za kolebanje i neodlučnost. Ljubomora smije postojati, ali u granicama normale. Da nismo ni malo ljubomorni, možda bi ispalo da nam je svejedno i da smo zapravo ravnodušni. Ali u životu ćemo se milijun puta naći u situaciji u kojoj ćemo morati reagirati na osnovu povjerenja prema voljenoj osobi. Bez povjerenja ne možemo računati na zajedničku budućnost. A kad se jednom naruši povjerenje, jako ga je teško povratiti. Zato se trudite da zadržite povjerenje voljene osobe ali naravno, i vi morate vjerovati u nju.

9. Opraštajte!

Opraštanje i kažnjavanje nikako ne idu jedno uz drugo. Svi smo mi samo ljudi, svi griješimo i na greškama učimo. Nitko nije savršen i ne postoji osoba koja nikad nije pogriješila, bilo to svjesno ili nesvjesno. Kad ste u vezi i kad puno vremena provodite s voljenom osobom, sigurno ćete oboje griješiti. Može se dogoditi da ćete koji put i nenamjerno povrijediti osobu koju volite. I zato je važno naučiti opraštati. Ali uistinu opraštati. Ne možete reći da ste oprostili a onda se poslije osvećivati, kažnjavati voljenu osobu na sve moguće načine, gurati ju od sebe i tako joj namjerno gurati nož u leđa. Ako vas voljena osoba iskreno zamoli za oprost jer zna da je pogriješila, oprostit ćete joj jer ju volite - kao što smo već rekli i u dobru ali i u zlu. Isto vrijedi i obrnuto. Da imate loš dan i nenamjerno povrijedite voljenu osobu, zar ne biste htjeli da vam oprosti? Ako ste već bili u takvoj situaciji onda znate koliko boli kad shvatite da ste nešto loše učinili osobi koju volite ali i koliko boli kad vas ta osoba pokušava kazniti za vašu grešku. 


Grižnja savjesti može biti veliki problem. Stoga, volite li svog partnera ili partnericu - oprostite mu/joj jer osobu koju volite sigurno ne želite mučiti. Imate li srca mučiti osobu koju volite, iskreno sumnjam da ju volite.

10. Obećavajte!

Obećavajte, ali dobro razmislite prije nego nešto obećate. Najgore je kad vam netko svako malo nešto obeća a onda se ispostavi da je "obećanje, ludom radovanje". Ako nešto obećate, znate da će neispunjavanje obećanja povrijediti osobu koju volite. Rađe nemojte ništa obećati. Nemojte obećavati samo reda radi, tek toliko da se riješite bolje polovice koja je navalila na vas s nekim svojim željama i prijedlozima. Vjerujte, bit će manje povrijeđena ako ne obećate nego da obećate i svoje obećanje zaboravite. No, ne želim reći da ne dajete obećanja. Sve ovo sam ispričala samo da biste znali kakve su posljedice ako zaboravite svoje obećanje i zato da shvatite koliko obećanja mogu biti ozbiljna. Meni su osobno obećanja posebna, daju mi nadu i nestrpljivo čekam kad će se ostvariti. Volim imati razlog za veselje, nešto što me drži na nogama i nešto što željno iščekujem. No, da dobivam obećanja i da obećanja nisu ispunjena, sumnjam da bi više tako razmišljala.

Nadam se da sve što sam navela već radite a u slučaju da nije tako, razmislite malo o tome. Ako radite tako, sigurna sam da vaše bolje polovice uživaju u vezi s vama. Jeste li do sad doživjeli koje ljubavno razočaranje? Jesu li vam vaši dragi puno puta nešto obećali a da to nisu ispunili? Jeste li jednako dobar slušač kao i govornik kad su u pitanju osjećaji i razgovori s voljenom osobom? Jeste li naučili praštati? Nadam se da ne spadate u skupinu onih koji kažnjavaju svaku pogrešku voljene osobe. Vjerujete li voljenoj osobi? Jeste li ikad uspjeli ponovo sagraditi povjerenje koje je jednom narušeno? Prigovarate li često voljenoj osobi ili se trudite smanjiti prigovore na minimum i rađe uživate u zajedničkom vremenu? Postoji li nešto u vašoj vezi što ne dijelite s voljenom osobom ili joj možda nešto krijete? Što vi mislite, je li zarađeni novac zajednički ili bi partneri trebali svaki živjeti od svoje plaće? Dajete li i primate dovoljno?



2012-08-28

Poslije sunca kiša dolazi

Da, znam da je ispravno reći da poslije kiše sunce dolazi ali meni je današnji dan baš suprotan - poslije sunca došla mi je kiša. Naravno, ne doslovno kiša. Jer danas već sunce prži ali meni su i dalje prstići smrznuti. Mora da je to tako jer je iza mene bio prekrasan vikend a sad sam sama, dragi je na službenom putu a ja sam totalno bez volje za bilo što.

Cijeli dan planiram pisati post, ali samo sam gubila vrijeme. Ok, napravila sam i nešto društveno korisno, dovršila ručak, gledala serije (stvarno korisno zar ne), peglala (ovo je stvarno ambiciozno koliko peglam u zadnje vrijeme), otišla u dućan, pa sam morala do grada kupiti neke glupe hlače koje bi, ako Bog da, morala uskoro početi nositi na posao itd. I najgore, sve sam to radila bez imalo volje. 

Sve bih dala da je opet vikend, da mogu vratiti vrijeme i opet uživati. Kad sam s njim nema šanse da mi bude dosadno, ako ništa drugo on me zeza i nasmijava pa mi vrijeme prođe. A sad kad sam sama i kad je on toliko kilometara daleko, osjećam se šugavo i potišteno. Mislila sam da ću se tokom dana oraspoložiti, ali ništa od toga. Mora da je danas takav dan i da jednostavno moram odspavati pa će sutra valjda biti bolje.


Jedna od misli koje mi trenutno prolaze glavom su kućanski poslovi. Ja ne znam tko ih je izmislio. Peglanje - kako da zavolim taj posao kad mi je od njega samo vruće i predugo traje? Da peglam 15 min bilo bi super, ali sve što je duže od toga meni je previše. Obično si uz peglanje stavim neku seriju da ne bih mislila samo na to kako mi se to ne da raditi. Usisavanje - zar ne postoji nešto jednostavnije od usisavanja? Znam, nije komplicirano, vučeš usisivač po kući, guraš ga naprijed - nazad i polako kupiš sve što se nađe na podu. Ali meni vam je i od toga vruće. Mislim da mi je usisavanje definitivno najgori ljetni posao. Zato već ozbiljno razmišljam o tome da u svojoj kući jednog dana imam tepiha u minimalnoj količini. Rađe ću staviti parket, laminat, pločice ili bilo što, što će se lakše održavati, a tepihe bi možda stavila samo tu i tamo, i to onakve manje tek toliko da malo uljepšaju prostor. 

Nisu mi baš svi kućanski poslovi mrski ali mislim da su usisavanje i peglanje dva meni najmanje omiljena. Kuhati bi mogla cijeli dan bez ijednog prigovora, bez ikakvog gunđanja, jer to volim i nije mi teško raditi ono što volim. Ali kad nešto ne voliš, i sami znate koliko je teško natjerati se na to. 

Također, razmišljam kako je bilo nekad i danas. Nekad su se svi bavili poljoprivredom, mnoge su žene bile doma te su djeca i kućanski poslovi bili njihova svakodnevica. A danas, ako imaš visoku stručnu spremu, možeš očekivati da ćeš kad se zaposliš vrlo vjerojatno raditi minimalno do 16 sati popodne a moguće i duže. Pa kako onda sve obaviti na vrijeme. Recimo da se do 17 sati vratiš s posla, pa si napokon nešto pojedeš, pa je već 17.30 h i vrijeme prolazi. Zar će se onda dan sastojati samo od odlaska na posao i kućanskih poslova? Kako se kućanskih poslova riješiti što prije pa da imaš bar nešto od večeri nakon napornog radnog dana? Treba i skuhati ručak za drugi dan. Uvijek se nešto nađe.


Slijedeće što mi je danas u mislima, jesu plaće. Da, opet razmišljam o poslu i tugujem zbog plaće koju ću imati i s kojom se nikako ne mogu pomiriti. No, još uvijek se nadam da ću dobiti neku bolju ponudu umjesto ove koju imam trenutno, iako, nisam ja te sreće i ne znam zašto se ičemu nadam. Ali, što sam htjela reći. Sigurno svi znate bar nešto o Modrićevom transferu, niste mogli ne čuti kad nas portali s vijestima već dugooo vremena bombardiraju s vijestima o njemu kao da se ništa drugo ne događa. Jučer sam negdje pročitala koliko će veliku tjednu plaću imati, i iako se sad ne mogu sjetiti točnog iznosa, ja sam u šoku kad vidim da netko toliko zarađuje samo u tjedan dana dok neki drugi za mjesec dana dobiju 1000 kn recimo. Nedavno sam i s dragim pričala o toj temi i o novcima koji se vrte u nogometu. Osobno nemam ništa protiv nogometa, dapače, ali svejedno mislim da se u njemu vrte prevelike pare i da to tako jednostavno ne bi smjelo biti. Vjerujem da se i nogometaši odriču i sve, ali sumnjam da im je toliko loše koliko je loše nekom fizičkom radniku koji rinta od ranog jutra do kasno navečer na najvećem mogućem suncu i stvarno krvavo zaradi svoju jadnu plaću. Ne znam, mislim da to nikako nije pravedno i frustrira me što neki žive toliko teško a neki se kupaju u novcu. Nek imaju velike plaće, ne smeta mi, ali što je previše je previše. Znam da se ništa neće promijeniti na tom području jer svugdje postoje nepravde, ali mene to smeta. Nema mi goreg od toga kad zimi na naslovnici nekih novina vidim neku stariju osobu kako se smrzava u svojoj kućici jer nema za grijanje, za struju ili bilo što. Kad vidim koliko stariji pate i kad vidim kakvo je stanje u našoj divnoj državi, baš se zapitam što čeka nas kad dođemo u njihove godine i kad nas svi napuste? Zar ćemo se i mi smrzavati na negativnim temperaturama kao oni, nakon toliko godina uzaludnog rintanja? I naravno, nije to samo u nogometu tako. Evo nam još jednog divnog primjera - politike. Još sam jednu divnu vijest vidjela ovih dana. Nemojte me uzimati zdravo za gotovo jer nisam sve pročitala ali čini mi se da je pisalo kako se neki političar žali da on ne može preživljavati s nekim velikim iznosom (da je bio veliki iznos novca u pitanju to sam sigurna). Odmah sam se uhvatila za glavu i došlo mi je da ga nazovem i pitam kako ipak ne može ako preživljavaju i ljudi s 1000 kn??

Sve mi je to žalosno.. danas mi je takav dan pa su mi valjda i takve vijesti više upadale u oko.. neću više filozofirati da ne prenesem na nekoga svoje "dobro" raspoloženje. 
Slobodno podijelite sa mnom razmišljate li i vi isto kao i ja ili kakvi su vaši stavovi. I kako popravljate svoje raspoloženje kad ste tako bezvoljne? Ja sam već sve danas isprobala i ništa nije upalilo. Zapravo, bila sam malo bolje dok sam papala sladoled :)) Ali to je kratko trajalo :). Možete mi ispričati bilo što - kako ste provele dan, što ste sve radile, da li ste kuhale nešto fino, bilo bilo što :)


Izvori: Slika1, Slika2

Sve o kulinarsvu na jednom mjestu - udružimo se!

Danas nikako da odlučim o kojoj temi bi pisala. Baš sam malo prije radila novi popis s idejama za članke da nešto ne zaboravim jer mi se dogodilo ono najgore. Slučajno sam izgubila jedan papir s popisom ideja koje sam bilježila posljednjih dana kad nisam stigla pisati i sad ne znam što je sve na njemu stajalo. Popis je sad opet napisan ali čini mi se da je puno kraći od onog prvog, ali što je tu je. 

I onda se sjetim da sutra moram napraviti dva kolača. Tražeći ideju, listajući knjige s receptima, pregledavajući portale, blogove i uzimajući u obzir vrijeme koje imam na raspolaganju sutra - a neće ga baš biti puno - odluka je pala. Radit ću kinder pingui i nekakvu jednostavnu verziju kremšnita s keksima. Nadam se da ću sutra uspjeti nešto i uslikati, jer zadnja 2 kolača koja sam radila isti dan nisu uspješno poslikana i ništa od recepata. Preostaje mi samo raditi ih ponovo i fotkati još jednom. Inače, u planu je i kupovina novog fotića (možda u božićno vrijeme kad budu kakve akcije) pa mi možete neki preporučiti, ako ste s nekim i same zadovoljne.

No, da ne duljim, bit ovog članka je u ideji koja mi je pala na pamet kad sam razmišljala koje ću kolače sutra raditi. Shvatila sam da se često pogubim u svim linkovima koje imam spremljene, imam popis blogova koje pratim na blogu, nešto pratim preko Facebooka, imam hrpu linkova vaših recepata u bookmarksima i već nekad ne znam gdje mi je što. Zato sam odlučila, uz vašu pomoć ako ćete htjeti sudjelovati a na taj se način opet malo i reklamirati (sebe i druge), okupiti sve vezano uz kulinarstvo na jednom mjestu.

Dakle, želim napraviti jedan članak s popisom svih (domaćih i stranih):
  • kulinarskih časopisa (bilo tiskanih bilo internet časopisa)
  • kuharica i knjiga s receptima
  • portala s receptima
  • blogova s receptima
  • web shopova i stranica za nabavu kulinarskih potrepština, materijala, kalupa itd.
Stoga vas molim za pomoć i za vaše prijedloge odnosno prijave.
Možete prijavljivati ovdje u komentarima, može na moj e-mail ( artonmyway95(at)gmail.com ), na mom facebook profilu

Predlažite odnosno prijavite sve što je vrijedno čitanja, portale s kojima ste zadovoljne, kuharice koje imate ili želite. Bilo bi dobro da recimo uz kuharice i date opis u jednoj rečenici. Možete predlagati i svoje blogove ili web stranice kao i tuđe blogove i web stranice. 

Raširite ovu vijest svima da okupimo što više linkova na jednom mjestu. Ja i sama pratim neke blogove ali mislim da to nije dovoljno za ovakav jedan popis i da svatko od nas zna još blogova koji su vrijedni naše pažnje a za koje možda još svi ne znamo, još časopisa, portala, web shopova i slično. Tako ćemo imati sve na jednom mjestu i saznati za neke nove portale.

I još jedna napomena: na popisu će se naći većinom stranice, knjige, portali, blogovi i web shopovi koje prijavite. Ponešto ću dodati i sama ali ako ne prijavite stranicu/časopis/ili nešto drugo postoji vjerojatnost da neki portal ili blog ili nešto neće biti na popisu.

Nakon nekog vremena, recimo nakon neka 3 tjedna do maksimalno mjesec dana ako neće biti više prijava, ja ću napisati članak u kojem ću navesti sve vaše linkove, stranice, blogove s kratkim opisima, kuharice koje preporučate, časopise i sve ostalo. Ako imate još nešto što pratite iz područja kulinarstva a ne spada u kuharice, blogove, portale i slično - također možete javiti i stavit ću na popis :).

A kad riješimo kulinarstvo onda ćemo tako i jedan članak o uređenju doma, pa vjenčanjima, pa ručnim radovima i svim ostalim tematikama. 
Veselim se svim vašim prijedlozima, nadam se da ćete podijeliti što više jedni s drugima i da ćemo napraviti ogroman članak.
Još jednom kažem proširite vijest da popis bude kompletan i javljajte sve što znate, da ne bi neki vrijedni blog recimo izostao s popisa :) Nadam se da vam se sviđa ideja :))

Širimo ljubav prema kuhanju, dijelimo i kuhamo zajedno <3

Izvori: Slika1, Slika2

2012-08-27

Ima li išta ljepše od ljubavi?

Ima li išta ljepše od ljubavi? Ozbiljno vas pitam. Znam da ljubavi mogu biti i tužne i sretne, komplicirane i jednostavne, takve da od njih zaboli glava i takve da od njih zatreperi srce. No bez obzira na to kakva ona bila, ona nas oblikuje, čini nas osobama kakve jesmo i najljepši je osjećaj koji može zaokupirati naše srce. Nema ničeg ljepšeg od ljubavi, od davanja, naravno, u slučaju da je ljubav obostrana.


Još uvijek pamtim dane kad sam tek počela osjećati pravu ljubav. Smješak na licu koji je pratio zvrkaste leptiriće koji su se širili mojim tijelom. A jako sam sretna što mogu reći da se ti leptirići osjete i danas, nakon toliko godina. Svi mi kažu i čitam na webu da ona početna zaljubljenost nestane i da se kasnije sve mijenja, da leptirići nestaju i da više ništa nije na početku. No ja sam se uvjerila da ni vrijeme ne može oslabiti ni promijeniti ništa što je tako lijepo i snažno. Jasno, ne može biti baš isto kao na početku kad se tek upoznajemo, ali i dalje se možemo pobrinuti da ne nestane ona početna strast. I dalje se možemo pobrinuti da s vremena na vrijeme osjetimo te nestašne leptiriće koji su bili s nama od samog početka.

Nema ljepšeg osjećaja od onog kad tvoja osoba zna o čemu razmišljaš, što voliš i želiš i s vremena na vrijeme te iznenadi na najljepši mogući način. Pobrine se da ti opet lupa srce kao na samom početku. Sitnicama koje radimo za svoje bolje polovice kao i one za nas, gradi se povezanost i jača ljubav. Kad jedni za druge ne bi ništa radili, ljubav bi izgubila smisao. Jer ljubav nije nešto što traje dan dva a nakon toga se svatko može početi baviti svojim problemima. U vezi svatko treba imati prostora za svoje hobije, to je nešto sasvim normalno, no također se mora naći vremena da se posvetimo svojim boljim polovicama kako se ljubavni plam ne bi ugasio. To je isto kao i kad uzgajamo biljku i ne želimo da uvene, samo mnogo ozbiljnije. Ako zaboraviš cvijet, on će uvenuti ali možeš kupiti drugi, zasaditi novi, naći ćeš neko rješeno. No, zaboraviš li osobu koja je uvijek tu za tebe i ako prestaneš djelima pokazivati svoje osjećaje, ljubav će nestati. A ljubav ne možemo kupiti novcima i ne možemo ju na silu zasaditi u nečije srce (ili u srce koje ne osjeća isto kao naše). Nema tu neke velike filozofije.


Divno je kad imaš nekoga tko te besprijekorno razumije, uvijek te želi saslušati i dati ti savjet te uvijek ima potrebu zaštititi te. Divno je kad nekome možeš vjerovati, povjeriti se bez obzira na to o čemu se radi i od koga možeš očekivati punu podršku u najtežim trenucima. Divno je kad možeš s nekim planirati zajedničku budućnost i kad se možete s nekim svaki dan zamisliti navečer, pred tv-om, kako si prepričavate kako vam je bilo na poslu, zajedno pripremate večeru itd. Divno je kad imate nekoga tko vas ohrabruje da se bavite onim što vas ispunjava. Ma divno je imati iskrenu ljubav zbog milijun razloga.

Najgore mi je slušati priče poput ove koju ću vam ispričati. Pričaju dvije žene, od kojih je jedna skromna i ne voli se hvaliti niti joj se život bazira na novcu a druga je žena zaljubljena u novac i ne vidi ništa drugo pred nosom. Prva ima zeta koji je dobrica i zbog toga je ponosna na njega i na činjenicu da njezina kćer ima tako krasnu osobu u svom životu. No, kod druge je priča sasvim drugačija. Hvali se ona na sva zvona kako je njezin zet (kojega zove nekim ludim nadimkom ne bi li ispala veća frajerica) jako bogat i da njegovi imaju u ovom gradu ovo, u onom mjestu ono i tako redom bez prestanka. Ja jednostavno, ma koliko se trudila, ne mogu shvatiti kako ljudi mogu biti toliko primitivni i svom djetetu željeti samo bogatog supruga umjesto istinske sreće, bez obzira na to koliko će novaca imati. Dođe li i novac, super, svima je potreban - ali mislim da bi se trebalo znati što je na prvom mjestu. Zapravo, žalim takve ljude i nikad ne bi htjela imati toliko novaca pod cijenu da budem takva površna osoba. Eto, morala sam izbaciti iz sebe frustraciju takvim ljudima.


Za kraj, evo još jednom link koji sam već stavila na mom Facebook profilu: 101 stvar koju će napraviti muškarac koji vas voli. Pa provjerite da li je pravi muškarac uz vas ili je vrijeme za promjenu. Ja s ponosom mogu reći da moj dragi radi većinu navedenog u članku i zato sam sretna što ga imam.

Svima koji još niste osjetili ljubav, bar ne onu pravu, želim vam da vas ljubav snađe što prije. Želim da budete sretni i da osjećate leptiriće u trbuhu kao što ih i ja osjećam sad, nakon svih godina u vezi.

Jeste li pronašli pravu ljubav ili ju još tražite? Jeste li pronašle čovjeka koji je spreman za vas učiniti sve što je navedeno u članku koji sam linkala? Što je za vas prava, iskrena ljubav i mislite li da ju je moguće održavati bar donekle sličnom onome na početku? Trudite li se vi i vaš partner da si međusobno sitnicama uljepšate dan kad god to možete? Frustriraju li i vas ljudi koji sve mjere s novcem, pa tako i ljubav? Planirate li već zajedničku budućnost, djecu, kućicu ili stan? Kakve su vaše želje za zajedničku budućnost?


Izvori: Slika1, Slika2, Slika3

2012-08-26

Tuga zbog odlaska ljeta

Iako sam se danas jako razveselila kiši i osvježenju koje nas je dočekalo, pomalo sam i tužna jer je to znak da nas ljeto polako napušta. Više neću moći nositi ljetne haljinice i suknjice o kojima toliko pričam, ništa više od japanki i sandalica. Jednostavno protestiram protiv duge odjeće! Vjerojatno je to i zato što su mi se vratile teško izgubljene četiri kile prije nekoliko mjeseci. Zapravo, nisam sigurna da li su se sve vratile, bojim se stati na vagu, rađe živim u neznanju i nadi da se nisu vratile baš sve. A kupila sam nedavno i krasne sive traperice (u tom periodu s nekoliko kila manje) pa se nadam da mi nisu sad već premale. Eto, čini se da mi je žao što ljeto odlazi samo zbog odjeće koju neću moći nositi, ali nije tako. Svejedno se veselim današnjoj kišici. Čak sam i izašla na kišu danas kad je tek lagano počela padati, ne bi li na svojoj koži osjetila te toliko priželjkivane kapi kiše.


Puno je razloga zbog kojih ne želim da ljeto napusti naše krajeve (osim nemogućnosti nošenja ljetnih haljinica, naravno):
  • neće više biti voća i povrća koje ljeti obožavamo, mojih omiljenih krastavaca, paprike, lubenica, jagoda itd.
  • zimi ne radi moja omiljena slastičarnica, pa ću biti osuđena većinom samo na kupovni sladoled, koji naravno nije loš, imam i tu svojih favorita, ali ni jedan sladoled se ne može mjeriti s mojim omiljenim
  • vožnja biciklom zimi biti će užasna.. ljeti me izluđuju vrućine, a zimi se zamaskiram na biciklu i još uvijek mi je hladno, prsti samo što mi ne poispadaju. Kad se sjetim vožnje biciklom po snijegu i činjenice da me baca na sve strane dok se vozim, ili toga da na kraju završim gurajući bicikl, opet požalim što ljeto ide kraju
  • uživanje u prirodi će se nešto prorijediti, naravno, bit će zimskih radosti i izlazaka, ali ne mogu se ne znam kako dugo smrzavati na hladnoći
  • neće više biti batmintona i sličnih aktivnosti, kao ni planinarenja jer zimi bi se ubila na snijegu na strmini
  • kad se sjetim koliko puta će mi čizmice ili cipele premočiti i da ću dan provesti sva mokra, opet tugujem za ljetom
  • i ono najvažnije, ovakvo što ću moći zaboraviti:
  
Ma mogla bih još dugo nabrajati. Iako, ne znam zašto već sad paničarim kad ljetu još nije kraj. Neće više biti nepodnošljivih vrućina ali se nadam da će i dalje biti toplo, bar još neko vrijeme. Mislim da ljeto općenito prekratko traje.

Čim počnem raditi, moj je prvi plan manje papati i vježbati. Kad su ove paklene vrućine nema šanse da vježbam a sad kad zahladni nadam se da će to ići lakše. Moram se napokon riješiti kilogramčića koji mi smetaju pa da onda ne gunđam više kad mi nešto ne stoji dobro. Ako imate kakve prijedloge za vježbe, ili nešto što ste vježbale doma i stvarno vam je pomoglo, slobodno stavite link, sliku ili bilo što u komentare. Bit će mi korisno. Ja se moram pomalo riješiti trbuščića, malo bi stanjila nadlaktice, i problem su mi noge, tj. natkoljenice. Nadam se da niste u istoj situaciji i da se ne borite s kilama poput mene. Jer ja nikad na zelenu granu. I onda se tješim da je to zbog toga što sam niska i da ne mogu imati 40 i nešto kilograma da bih bila sasvim mršava. Ni ne težim tome, 50 kg do 54 kg bi mi bilo sasvim ok.


No da ne bi bilo sve tako crno i da ne bi ispalo da mrzim jesen i zimu - daleko od toga, ima i mnogo razloga zbog kojih se veselim jeseni i zimi. Tad ću se napokon s užitkom moći ušuškati u krevet da bih se ugrijala, to sad ne mogu. Uživam gledati kako pada snijeg, slušati kako pada kiša. Imam više volje za rad u kuhinji nego sad kroz ljeto. Kad tako sagledam, ni jedno godišnje doba ne volim više, svako ima svojih prednosti i nedostataka. A što se sladoleda tiče, potrudit ću se da ga jedem u istom ritmu kao i ljeti :)). 


I iako sam tip osobe koji se smrzne čim kroči vam iz kuće kad su temperature u minusu (ili blagom plusu), zima je ipak vrijeme Božića, mog najdražeg blagdana. Baš sam kod nekoga na Faceu ili blogu pročitala da danas razmišlja o Božićnim dekoracijama - a ja o njima razmišljam skoro cijele godine. To je vrijeme koje me najviše inspirira. No, da ne bi ispalo da je ovo post o Božiću (što bi stvarno bilo prerano, ili možda ne bi? :))), samo ću još reći da se veselim izradi aranžmana, kićenju bora, zamatanju poklona i svega što ide uz Božić - i naravno, pisanju divnih Božićnih članaka, u kojima će fotke ako Bog da biti uslikane novim fotićem. Mislim da za kraj godine bolje ne može - ili ipak može? Dobar posao bio bi savršen kraj godine!

I kad smo već kod Božića, ja ne bi bila ja da ne stavim bar jednu prigodnu fotkicu. Ovu sam našla na Pinterestu (moj profil vam je na ovom linku). I zapitala sam se, kako se kao takva ljubiteljica Božića, ovoga još nisam sjetila? Bicikl sa žaruljicama, baš bih ga rado provozala!


I naravno, ne mogu stati samo na jednoj fotkici, ali ova je zadnja - garantiram! Joooj, što se već veselim danu kad će mi kuću preplaviti Božićni ukrasi. Mislim da neće biti baš tako kritično kao na donjoj slici, ipak još ne živim sama s dragim, ali kad se preselim cijeli će stan biti ukrašen i žaruljica će biti na svakom koraku.


A za kraj da se još jednom vratim na temu članka, bilo bi dobro da pišem o onome što je zapravo tema. U nastavku vam želim pokazati još par sličica, ljetnih modnih kombinacija koje vas mogu inspirirati za posljednje ljetne outfite i koje se meni barem djelomično sviđaju :). Baš me zanima da li se koja kombinacija sviđa i vama..

 Ovakvo nešto si želim nabaviti, za iduće ljeto budući da nisam uspjela ovog ljeta.

Haljinica mi je divna, ogrlica također kao i nakit. Ali štikle, torbicu i frizuru bi vrlo vjerojatno promijenila.

Savršena kombinacija! Samo torbu bi opet promijenila, ali ostalo je za 10!

 Volim ljeti i ovakve opuštene sportske, ležerne kombinacije. Nakit i sandale mi nisu nešto posebno.

Haljinica mi se sviđa, nakit također. Torbicu i sandale bi promijenila. Kombinacija boja mi se sviđa.

Za kraj još jedna kombinacija po mom ukusu. Topić i krasne tamne hlačice, koje bi možda mogle biti još crnije i ja bi izbacila ove viseće džepove.

Nadam se da ste pronašle inspiraciju i da se i vama sviđa bar neki dio prikazanih kombinacija. O jesenskim i zimskim kombinacijama više kad dođe vrijeme za to. Ako imate bilo kakvu ideju ili želju za neki ljetni članak, slobodno mi napišite u komentarima i rado ću vam ispuniti želju ako ću moći. Da iskoristimo još ovo malo vremena što ljeto traje.

I znam da sam u članku pisala o svemu i svačemu, ali kad sam krenula samo je išlo.. malo se sjetim Božića, pa trebam par redaka posvetiti i njemu, malo pišem o ovome, malo o onome, ali nadam se da mi ne zamjerate.

A sad mi recite zašto vi volite odnosno ne volite ljeto/zimu? Je li vas razveselila današnja kiša? Kako ste provele ovaj divan kišni dan? Sigurno i za vas svako godišnje doba ima neke prednosti i nedostatke, odnosno nešto čemu se veselite i nešto čemu se baš ne radujete? Znam da je Božić još daleko, ali slobodno, ako ste poput mene, izrazite svoju oduševljenost ovim blagdanom i planove koje imate, planirate li raditi neki DIY za Božić i tome slično. Da li i same planirate početi vježbati poput mene ili ste potpuno zadovoljne svojom težinom? Da li vam se svidio neki od prikazanih outfita ili vi već planirate što ćete nositi na jesen i zimu?



2012-08-22

Filmska kritika: Vitez tame - Povratak

Prve kritike na posljednji nastavak sage o Batmanu bile su pozitivne i film je opravdao očekivanja te je prozvan Nolanovim remek djelom. Da, dobro ste pročitale/i, Batman se više neće snimati i ovo nam je svima posljednja prilika za uživanje u ovom filmu. Film već dosta dugo igra u kinima i ne znam koliko ćete ga još moći pogledati, zato, ako volite ovakav tip filmova, sad je krajnje vrijeme da odete u kino jer sigurno nećete moći još dugo.


Dobila sam već na Facebooku neke upite o tome koliko nastavaka ima odnosno koliko je filmova o Batmanu snimljeno. Za sad sam saznala da je ovaj posljednji nastavak zapravo zadnji dio trilogije o Batmanu. No, osim te trilogije filmova možete pogledati i nekoliko starijih, meni jednako zanimljivih, filmova o Batmanu koji se vrlo često prikazuju na tv programima.

Vitez tame: Povratak (eng. The Dark Knight Rises) je film u kojem je ulogu Batmana, imenom Bruce Wayne, borca za pravdu, odlično odigrao Christian Bale, dok je uloga moderne žene-mačke, imenom Seline Kyle (Catwoman) pripala Anne Hathaway koja je oduševila pojavom u ovom filmu. Svi koji ste gledali drugi dio iz trilogije o Batmanu, film koji prethodi ovom filmu, znate kako je film završio. Što se tiče radnje, priča počinje osam godina nakon zbivanja u prethodnom nastavku. Nakon tih 8 godina Batman više ne djeluje, ne bori se za pravdu, depresivan je zbog gubitka voljene osobe, fizički znatno slabiji i mogli bi reći - u mirovini. No ipak se vraća kad sudbina njegovog grada Gothama bude u rukama negativaca koji su gori od onih u prethodnim nastavcima. Dakle, s jedne strane imamo borca za pravdu koji je sve učinio ne bi li štitio grad od zla i koji je fizički sve slabiji, dok s druge strane imamo negativca koji nikad nije sijao veći strah nego sad. Vama koji još niste pogledali film postavljam pitanje - što mislite, hoće li Batman smoći snage i izaći jači nego ikad te po posljednji put pokazati zlu gdje mu je mjesto?


Batmanov glavni protivnik je Bane kojemu ispočetka svi planovi idu od ruku i već polako počinjemo sumnjati da li će Batman uspjeti. Baneov je cilj samo jedan - razaranje cijelog grada, a Batman ga u utrci s vremenom mora spriječiti u njegovom naumu. 

Ono što ćete sigurno zamijetiti, pogledate li film, jest to da je Batman drugačiji nego u nekim starijim nastavcima. Ako ste pogledali koji stariji film o Batmanu, sjećate se da je Batman između ostaloga i letio, što ovdje nije slučaj. Batman izvodi svakakve vratolomije, ima svoje igračke, vozila s kojima može raditi što hoće i koja se mogu transformirati na bezbroj načina, pa čak i poletjeti, ali od konkretnog letenja ovdje nam ni l. Meni osobno to nije zasmetalo, jer se ipak radi o modernoj trilogiji i ne može sve biti isto kao što je bilo prije. Promjene su dobre ako su dobro izvedene, što je ovdje slučaj. Zapravo, mislim da je to i pozitivno jer na taj način Batman postaje sličniji svima nama, običnim ljudima koji se moramo fizički i psihički razvijati da bi bili jači i da bi bili sposobni suočiti se s novonastalim situacijama.


Meni se osobno nisu svidjele dvije stvari: činjenica da je Batman veliki dio filma bio zatočen i teško povrijeđen umjesto da se bori i činjenica da na kraju nitko nije saznao da je Batman, spasitelj grada, zapravo živ i sretan negdje s Catwomen. Ja bi voljela da su mu napokon priznali svo dobro koje je učinio za stanovnike tog grada i da se saznalo da on nije nikakav negativac (jer su neki to mislili, što se vidi po scenama kad se on prvi put vraća i policija kreće u lov na Batmana umjesto u lov na Banea). No, to je vjerojatno tako jer je on skroman lik kojemu nije važan ni novac ni ničije priznanje.

Moram se osvrnuti i na izvedbu Anne Hathaway. Ona je ovom ulogom oduševila kritiku i njezina je izvedba proglašena sjajnom. Ja osobno cijenim Anne kao glumicu i drago mi je što je ova važna uloga pripala upravo njoj. Mislim da to nitko nije mogao bolje odglumiti. Također, prema kritičarima, Anne Hathaway je zaslužna za jedno od najbolji ostvarenja lika žene-mačke. Žena-mačka je u ovom nastavku kompletna: ona je duhovita, privlačna i na strani pozitivaca kad je to najvažnije. Kemija između Batmana i Catwomen je očita i bilo je jasno da ih na kraju očekuje sretan zajednički završetak.



Ja samo mogu reći da mi je žao što je snimanje sage o Batmanu završeno. Iako, možda je i to dobro jer je bolje da film završi kad je na vrhuncu nego da se snimi još koji nastavak koji bi možda bio ispod očekivanja i nezasluženo dobio loše kritike. Svima koji niste pogledali film, preporučim da to učinite dok još možete te da sami svjedočite zadnji minutama našeg junaka Batmana na malim ekranima.

Jeste li već pogledali Vitez tame: Povratak u kinima ili možda tek planirate otići u kino? Ako ste ga pogledali, kakvi su vaši dojmovi? Dijelite li sa mnom tugo zbog prestanka snimanja sage o Batmanu? Ili ovo nije tip filmova kakve volite gledati? Što mislite o izvedbi Anne Hathaway ili ako niste još gledali film, mislite li da bi bilo bolje da je uloga Catwomen pripala nekoj drugoj glumici? Podijelite sa mnom svoja razmišljanja, bila ona pozitivna ili negativna.


Izvori: Slika1, Slika2, Slika3, Slika4, Slika5

2012-08-20

Dan za planinarenje: Ivančica

Jučerašnjim člankom o provođenju vremena u prirodi dala sam vam naslutiti o čemu ćete moći danas čitati. Kao što već znate, provela sam divan dan u prirodi i to planinareći na Ivančicu. Unatoč vrućinama, bio je to uistinu prekrasan dan. Pošteno sam se oznojila, dodatno oštetila već ozlijeđeno koljeno ali i odlično se razgibala u dobrom društvu. Brzo nakon što smo krenuli sa šetnjom i penjanjem shvatila sam da mi je kondicija uistinu nikakva. No to me nije iznenadilo s obzirom da sam mjesecima već doma, tražim posao i iako svaki dan sate i sate provedem u kuhinji, čistim, peglam, usisavam i sve ostalo - takva vrsta razgibavanja jednostavno nije dovoljna za sticanje kakve takve kondicije, barem ne meni. Bez obzira na lošu kondiciju super sam se provela, uspješno se popela na planinu i već planiram slijedeći odlazak na planinarenje. Rekla sam sama sebi da ću se za idući put malo pripremati i vježbati, samo zbog toga da vidim da li će onda penjanje biti još lakše. Nije Ivančica previsoka i nije se teško dovući do vrha. Ja sam do sad tri puta planinarila na Ivančicu u razmaku od nekoliko godina i prvi put sam do vrha došla za nekih sat i pol, drugi put za neka 2 sata jer se radilo o većoj grupi koja ide dosta sporo a ovaj put mi je trebalo nešto malo više od 2 sata. Ali i da se penjem pet sati ne bi odustala jer to volim i uživam u šetnji, naslikavanju, tu i tamo se malo odmorimo, tražimo najbolje puteve za uspinjanje, šalimo se i vrijeme brzo prođe. Još jednom sam se uvjerila da, kad nešto volimo i želimo, ništa nas ne može spriječiti u ostvarenju našeg cilja. A da me netko poslao na trčanje na neka 2 sata, ništa me ne bi uspjelo natjerati da to odradim do kraja jer jednostavno to ne volim. 

Što se tiče Ivančice, ljubav prema planinarenju kod mene se rodila još prije mnogo godina kad sam prvi put uopće iskusila planinarenje. Planina nije mjesto na kojem ćete vidjeti ljepote poput onih na Plitvičkim jezerima već se radi o sasvim drugačijoj prirodi. Odlučite li se za planinarenje, šetat ćete šumskim puteljcima, biti prašnjavi i prljavi - posebno ako se koji put spotaknete o drvo ili kamen, što je vrlo lako moguće, posebno kad se spuštate s planine. Također, čula sam od mnogih koji odu na planinarenje da su razočarani ponudom na vrhu planine i da svi očekuju gore restorane, kafiće, ma brda i doline. Ljudi imaju nerealna očekivanja i ne shvaćaju u čemu je bit planinarenja. Zato planinarenje nije za svakoga. Inače jako mnogo ljudi planinari, što zbog zdravlja, što zbog rekreacije, druženja ili nečeg trećeg i na svakom koraku u šumi susrećete druge planinare i svi se redom ljubazno pozdravljaju. Vjerojatno kroz tjedan nije takva gužva ali sigurno oni koji žive u blizini planinare i kroz tjedan. Da živim bliže sigurno bi svaki tjedan otišla barem jednom do vrha. Pustila bi mozak na pašu i uživala u zvukovima koji odzvanjaju šumom. 

Da ne bi sve ostalo samo na riječima i mom filozofiranju, bolje da vam pokažem što točno možete očekivati odlučite li otići na Ivančicu. Inače, na vrh možete i s automobilom ali ja ne vidim smisao u tome - ako ti se ne planinari zašto bi uopće išao na vrh planine? Jedini razlog zbog kojeg se isplati otići gore s automobilom jest roštiljada. Jučer kad smo bili nismo vidjeli nikoga da roštilja ali prethodnih godina jesmo, tako da i to može biti povod za odlazak na Ivančicu.

Mi smo krenuli rano ujutro da izbjegnemo penjanje po najgorim vrućinama i dobro smo napravili. Odlučili smo se za penjanje po putu Mrzljak za koji kažu da je najpogodniji i najmanje strm. Meni je sasvim dovoljno strmo i cijelo vrijeme smo se penjali po dosta strmim stazicama, osim pred sam kraj. Tko zna kakvi su onda tek ostali putevi. Mislim da je svima koji nemaju kondiciju bolje ići po Mrzljaku pa onda s vremenom krenuti i na strmije puteve. Do Ivančice se dolazi kroz Ivanec i preko Prigorca, mjesta koje je dio Ivanca, bar sam tako nešto čitala. Tu je mnoštvo vrlo uskih ulica kojima se dolazi do parkirališta. Na jednom malom raskrižju, možete birati da li ćete skrenuti lijevo ili desno, ovisno kojim putem želite planinariti. Ako skrenete lijevo brzo dolazite do parkirališta na kojem ostavljate auto i mislim da su tu dva moguća puta za planinarenje. No mi nismo išli na tu stranu jer smo isplanirali sve za Mrzljak pa smo skrenuli desno na tom raskrižju. Ako se malo pogubite, slobodno pitate mještane koji će vas vrlo rado uputiti ili upalite GPS i nije nikakav problem, sve ćete pronaći. Ako idete po Mrzljaku, postoji jedan mali problem, bar je za mene to problem. Naime, kad se na raskrižju koje sam spominjala skrene desno vrlo brzo dolazite na šljunčani puteljak i vozite se prema šumi. Ali ni to još nije problem. Problem nastaje kad već dođete nadomak parkirališta koje je skriveno u dnu šume. Ceste su jako uske ali uz ceste nema nikakvih provalija pa se automobili već nekako razilaze ali kad se ide prema tom parkiralištu, šljunčani put je dosta uzak i kraj njega je još velika provalija. Hvala Bogu da nije bilo automobila sa suprotne strane rano ujutro kad smo dolazili jer ja ne znam kako bi se mimoišli. I ovako me je uvijek strah da ne odletimo u provaliju a onda bi me bilo još više. Kad se napokon spustite do parkirališta, iskrcate se, ruksake stavite na leđa (tj. dečko ga stavi na leđa :)) ) i spremni ste za pokret. Na slici u nastavku je jedan od putokaza koji pokazuje kojim se putem ide na Mrzljak a kojim putem možete s automobilima do vrha. Također piše da se preko Mrzljaka možete popeti do vrha za nekih 120 minuta, tek toliko da se znate orijentirati. Odlučite li se odvesti autom do vrha onda ćete voziti samo 9 kilometara i brzo ste gore. Prva dionica planinarenja meni je, a i svima ostalima, najdosadnija. Radi se o kamenju koje je razrovano i baš je bezveze hodati po takvom putu. Ja sam samo čekala kad ćemo napokon doći do šume jer onda postaje najljepše. 


Na slikama u nastavku možete vidjeti puteljke koji vas vode prema vrhu. Fotke nisu bog zna što, nisam imala pri ruci ni svoj fotić (mada ni s njim fotke ne bi bile ništa bolje) ali nadam se da ćete uspjeti vidjeti bar nešto. Drveće i puteljci nisu bili baš nešto fotogenični, za razliku od pogleda s vrha, tako da ih ni nisam previše fotografirala. Slike koje vidite u nastavku fotografirane su u nešto kasnijoj fazi penjanja, kad smo ono najstrmije već prošli. Nisam mogla slikati na strminama jer mislim da bi se prije otkotrljala na početak nego uslikala nešto i održavala ravnotežu.



Na tri - četiri mjesta možete se i odmoriti na drvenim klupicama. Ako nemate kondicije, poput mene, sigurno ćete uzeti kratki odmor i više puta, onako usred strmine kojoj nikako da dođe kraj i slično. Tek kad sam pripremala sličice za članak shvatila sam da je na ovom odmaralištu potrgana klupica. Ne znam tko bi to napravio i zašto ali meni je uvijek žao kad se nešto tako uništava. Vjerovali ili ne, na ovom odmaralištu čak nismo stali jer smo bili već dosta blizu kraja pa smo htjeli što brže doći do vrha. Ako dobro vidim na slici, mislim da je to već bilo na visini od 873 ili 879 metara. Baš je dobar osjećaj kad znaš da si u tako kratko vrijeme došao toliko visoko. A kad se tek voziš prema Ivancu i približavaš se Ivančici, ona izgleda ogromno i ti se osjećaš nevidljivo naspram njezine veličine. No kad se nađeš usred nje shvatiš da nije toliko ogromna i da ćeš ju savladati već za koji sat. Također, drveće je označeno crvenim planinarskim krugovima odnosno oznakama koje nas vode prema vrhu i koje nam pokazuju da li smo na dobrom putu. Ako dulje vrijeme ne primijetite ni jedno označeno stablo znat ćete da ste zalutali i da se morate vratiti. 


Kad se uspješno popnete do vrha, tj. skoro do samog vrha, Mrzljak se spaja sa šljunčanim putem kojim se automobili voze do vrha. Onda još par minuta pješačite tim šljunčanim putem, divite se pogledu s lijeve strane i dolazite do samog cilja. Pogled s vrha je zapanjujući i da vam misliti. Prije sat i pol ili dva do dva i pol sata bili ste u samom dnu planine a sad ste na njezinom vrhu. Izgleda nemoguće tako se brzo popeti tako visoko a zapravo je moguće. Mene uvijek impresionira kad vidim koliko sam se visoko popela a samo malo prije iz auta sam se divila visini planine.


Kad dođete do vrha dočeka vas drveni natpis s nazivom planine i njezinom visinom te dobrodošlicom. Dakle, netko vam želi poručiti da ste uspješno ostavili iza sebe 1060 metara i da ste uspjeli iako ste možda mislili da nećete. Uistinu, znam ljude koji dođu do parkirališta, lagano krenu u penjanje i ni na pola puta se vrate jer ne mogu izdržati. Tako da, ako se popnete do vrha, bez obzira na to što planina nije ne znam kako visoka u usporedbi s nekim drugim planinama, vjerujete mi da ste postigli uspjeh jer ima i onih koji to ne mogu. I meni je recimo zanimljivo to da na tom natpisu piše Ivanščica. Mi smi govorimo Ivančica i probala sam malo surfati na webu i svugdje piše drugačije, negdje Ivančica, negdje Ivanščica pa čak i Ivanjščica. Tako da ja ne znam koji je točni naziv planine, valjda ovaj koji piše na tom drvenom natpisu


Na vrhu Ivančice je i jedna velika informativna tabla kakve možete vidjeti i na drugim izletničkim mjestima. Pogledom na nju možete saznati sve o biljnom i životinjskom svijetu na Ivančici, o ugroženosti i zaštiti biljnih vrsta na Ivančici, livadama, šumama i slično. Ako odete gore, obavezno malo pogledajte.


S lijeve strane na samom vrhu nalazi se i jedna krasna kućica do koje se dolazi preko nekoliko malo viših stepenica. U kućici možete sjesti i provesti vrijeme diveći se pogledu. Na slici nakon ove prve možete vidjeti pogled na okolna mjesta koji se pruža iz kućice. Vrijeme je bilo lijepo pa je i pogled bio jasan. Kad je vrijeme lošije ne vidi se toliko dobro i toliko daleko. Znam da se ovaj pogled ne može mjeriti primjerice s jezerima na Plitvičkim jezerima ali mislim da je također poseban i krasan na svoj način i da je lijepo baciti pogled s visine.



Ako možda želite, na Ivančici možete i prespavati. I sama sam to već jednom isprobala, no nažalost nisam ja ništa organizirala pa ne znam kakve su cijene noćenja i slično. Znam samo da u tom planinarskom domu postoje kreveti (mislim da su bili na kat i spojeni), wc, sjećam se nekakvog velikog stola itd. Nije to smještaj s ne znam koliko zvijezdica ali mislim da se nešto takvo ni ne očekuje na takvoj lokaciji. No ima jedna stvar koje se jako dobro sjećam iz vremena kad sam noćila na Ivančici - padala je tuča i po tome pamtim taj dan. Tuča, munje i kiša na vrhu planine - iako se bojim grmljavine doživljaj je bio uistinu neprocjenjiv. Osim planinarskog doma, ima i dosta klupica i stolova za odmor, može se popiti piće i opustiti se prije povratka. Neki su čak i malo odspavali na klupicama.



S desne strane se također pruža predivan pogled na okolicu. Ja sam skupa s pogledom uslikala i neke planinare, nadam se da to nije problem, učinilo mi se da bi mogla ispasti zanimljiva fotka. Kad sam prvi put bila na Ivančici, to je bilo mjesto s kojeg su se spuštali zmajevi i padobranci, no ovaj ih put nažalost nije bilo. Također, vidjela sam da se neki planinari spuštaju s Ivančice s tog mjesta pa mi nije bilo jasno kamo točno dođu kad se spuste do kraja.


Na toj je strani i vidikovac odnosno piramida visoka 9,70 metara s koje se pruža također prekrasan pogled. Kako stoji na plakatu postavljenom pri dnu piramide, izgrađena je 1929. godine a obnovljena 1953. godine. Također piše da je prije tog vidikovca postojao i drveni vidikovac koji je izgrađen još daleke 1893. godine. Ja inače osobno ne volim povijest ali ove su mi se informacije učinile zanimljive pa sam ih htjela podijeliti s vama. Impresivno je znati kad se počelo s uređivanjem Ivančice za potrebe turista, za potrebe planinarenja. Mene također zanima i kako su se raščišćavali svi ti puteljci kojima hodamo prema vrhu, tko je i kad stavljao sve te crvene planinarske krugove koji nas vode prema vrhu na stabla i slično. 

Na tom natpisu također stoji i da se piramida koristi na vlastitu odgovornost - piše podebljanim slovima - no mi smo to vidjeli već kad je bilo prekasno. Svake godine kad dođem na Ivančicu, uvijek se popnem i na taj vidikovac, ono, kad sam već tamo da prođem sve što se može. I svake me godine malo strah visine no ove godine je strah bio najjači - mislim da se s godinama nekih stvari sve više bojim i da se sve teže prilagođavam. Evo sad odmah i jedne pričice o rolanju. Kad sam se rolala kao klinka jurila sam na rolama, kako se to kaže, 100 na sat. Radila sam skokove, skakali smo s viših dionica na niže, izvodili svakakve vratolomije. Onda se neko dulje vrijeme nisam rolala pa sam opet odlučila nabaviti nove role. Nadobudno ih stavim na noge, dobro zakopčam i mislim da je sve kao i prije - da ću opet moći izvesti sve vratolomije kao i prije. No, nije bilo tako, nešto se u meni promijenilo i strah od nečega je bio veći. Zapravo, mislim da se više ne osjećam toliko sigurno na rolama kao prije iako i dalje uživam u rolanju. Više mi ne pada na pamet da se spustim niz veliku nizbrdicu jer nisam sigurna da li ću uspješno zakočiti. Znam da mogu ali u meni postoji neka neosnovana sumnja. Isti je slučaj bio i s penjanjem na tu piramidu. Strah, iako neosnovan, bio je veći. Kako sam koračala stepenicama vidjela sam da sam sve više i nije mi se svidjelo to što sam vidjela. Nekako sam se dovukla do vrha piramide i pogled je bio mrak pa je i strah polako nestajao. Tako da, iako je bilo strašno, brzo sam ga savladala. Zato mi nije bilo jasno otkud se uopće javio taj strah na početku kad je kasnije gotovo nestao. Da, malo se vratio kad su se i drugi planinari počeli penjati k nama na vrh piramide. Onda se osjećalo toliko trenje da pomisliš da bi se sve moglo srušiti. A slijedeći je problem bio kako se spustiti (oni koji su bili na Ivančici znaju kakve su to stepenice, ne znam kako objasniti). No i to smo savladali, nije bilo toliko strašno koliko je izgledalo. I kad smo se spustili s vidikovca, vidimo natpis da smo se penjali na vlastitu odgovornost. Eto, bilo je ipak malo prekasno :).


Nakon toga smo još neko vrijeme uživali i odmarali na vrhu, divili se pogledu, pričali, ponešto prigricnuli - iako začudo nismo bili gladni, ponešto popili i došlo je vrijeme za povratak. Kad se spuštate s planine, skoro cijelo vrijeme idete nizbrdo i da želite, cijelim bi putem mogli trčati i bili bi na cilju za manje od pola sata. Ali ja, iz iskustva, ne preporučam trčanje ni u kom slučaju. I kad sam se na nekim strminama spuštala polako, pazeći gdje i kako stajem, nisam uspijevala održavati ravnotežu i često bi malo nedostajalo da završim na guzici ili da se otkotrljam do slijedeće ravnice (kojih nema puno). Zato oprezno sa spuštanjem jer vrlo lako možete uganuti zglob ili se cijeli polomiti.

Da zaključim na kraju, ako volite provoditi vrijeme u prirodi i još više ako uživate u dugim šetnjama ili planinarenju, ovo je pravi izlet za vas. Meni je bilo jako lijepo i planiram otići na planinarenje još mnogo puta. Dan je prošao prekrasno i iako je naporno hodati stalno preko strmina, uopće se ne osjećam nešto previše umorno. Jučer sam još bila pomalo umorna ali danas više nema nikakvih problema. Jedino me muči koljeno koje sam već spominjala. Čudim se i sama sebi kako mi se ni ovaj put nisu upalili mišići. Mislila sam da, s obzirom na to kakva mi je kondicija, neću moći ustati s kreveta ali eto, i samu sebe sam iznenadila. Dan je bio savršen, i naporan i pun smijeha. Navečer smo još papali pizzu i tako nadoknadili kalorije koje smo izgubili na Ivančici.

Volite li planinarenje? Ili birate neke drugačije izlete u prirodi? Koliko vremena provodite u prirodi, danas kad smo stalno za laptopima i slično? Jeste možda već bili na Ivančici ili na nekoj drugoj planini? Ili možda planinarenje nije za vas pa bi se već na pola puta okrenuli natrag i odustali? Volite li šetnje šumskim puteljcima, traženje puteva i slične avanturice? Kako vraćate kondiciju kad ostanete bez nje?


2012-08-19

Dan u prirodi

Ima li čega ljepšeg od boravka u prirodi? Ima li čega ugodnijeg od udisanja svježeg zraka na vrhu planine? Ili od šetnje uz jezera na čijoj se površini ocrtavaju drveća i likovi šetača? Ja mislim da nema ničeg ljepšeg od izležavanja na dekici i pogleda na divno plavo nebo. U tom trenutku čak možemo vidjeti i u kojem se smjeru kreću oblaci, nešto neprocjenjivo. Ili ste možda više za kupanje usred ljetnog pljuska? Ma mogu nabrojiti milijun divnih doživljaja u prirodi i svaki od njih je neprocjenjiv sam po sebi.


Odlazak u prirodu relaksira i pozitivno utječe na nas. S obzirom da smo svakodnevno pod stresom, suočavamo se s brojnim problemima i donosimo odluke koje utječu na našu budućnost, odmor od ludog svakodnevnog tempa najbolje je potražiti u prirodi. Odlazak u prirodu mogli bismo usporediti s punjenjem baterija za nove izazove. Zapravo, svatko od nas skuplja energiju na neki svoj način a ja se definitivno ubrajam u skupinu zaljubljenika u prirodu. Da mi netko ponudi da biram između dana u prirodi i nekog drugog izleta uvijek bi odabrala prirodu. 

Mogućnosti za provođenje vremena u prirodi su uistinu mnogobrojne i svatko će zasigurno pronaći nešto što mu odgovara. Možemo samo sjesti na klupicu u najbližem gradskom parku i uživati u nečijem zagrljaju. Možemo spremiti malo voća i pića, uzeti dekicu i izvesti se na piknik na obližnju livadu. Ako se želimo malo i rekreirati onda su za nas pravi odabir šetnja šumom ili planinarenje. Ja osobno obožavam planinariti. Iako uvijek planinarim na istoj obližnjoj planini i jako se brzo popnemo na vrh, uživam u šetnjama po šumskim puteljcima, tu i tamo sjesti malo na klupice koje se nalaze usred šume ili se jednostavno diviti pogledu s vrha planine. Za one koji vole roštiljati, i to je moguće. Na nekim planinama postoji mogućnost da s autima odete skroz do vrha i tamo postoje mjesta "rezervirana" baš za roštiljade. Mogućnosti su bezbrojne i svatko može dan u prirodi provesti onako kako želi.


Priroda nam pruža mogućnost da se odmaknemo od naše svakodnevice. U prirodi nema kućanskih poslova, nema čišćenja, peglanja, pranja suđa, usisavanja i drugih poslova od kojih nam s vremena na vrijeme padne mrak na oči jer znamo da je opet vrijeme za jedno te isto. Odlazak u prirodu osim što znači odmak od naše svakodnevice znači i unošenje svježine u našu rutinu.

Znam mnoge ljude kojima je izgovor za neodlazak u prirodu novac. Ali novac ne može biti razlog jer ne moramo putovati daleko da bi proveli dan u prirodi. Često je dovoljna i šetnja kroz selo, šume u blizini ili bilo što što se nalazi u našem okruženju. Ako možemo, naravno, otići ćemo i do susjednog grada ili čak i nekamo dalje da vidimo nešto što još nismo, a ako si to ne možemo priuštiti - bez problema možemo provesti prekrasan dan bilo gdje. Važno je izaći van, ne biti zatvoren u sobi i krenuti. Uz malo istraživanja vlastite okolice sigurno ćemo otkriti divna mjesta koja se isplati češće posjećivati. Ali ako ne izađemo i ne krenemo, nikad nećemo znati za njih.


I ne zaboravite - krenete li na izlet u prirodu obavezno se naoružajte s puno vode i ponešto hrane, posebno ako ćete u prirodi provesti dulje vrijeme. Ne želite dehidrirati sad po ovim vrućinama. Namažite se s kremama da vas ne opeće sunce a na nogama neka budu patike ili neka udobna obuća (posebno ako planinarite pa da se ne otkotrljate s planine ako vam je obuća skliska a planina strma :) ).

Dok vi ovo čitate, ja ću već biti na putu da provedem jedan lijep dan u prirodi. Malo ću šetati, planinariti i jednostavno uživati s dragim u svježem zraku. Nadam se da će i neki od vas provesti jednako lijep dan uživajući u ljepotama koje nas okružuju, osim ako dan ne provodite hladeći se u moru. Meni je ovog ljeta more nedostižno i zato koristim priliku za takve manje izlete u blizini. Zapravo, najvažnije je dobro društvo jer onda je dobro svugdje. Držite fige da se i sama ne otkotrljam s planine i da se uspješno popnem do vrha. Nadam se da ću uspjeti i nešto uslikati jer sad nemam ni svoj fotić pa da onda mogu sastaviti i kratki post o tome.

Jeste li u skorije vrijeme proveli koji krasan dan u prirodi ili na nekom izletu, u šetnji, planinarenju ili nečem sličnom?  Kako vam je bilo, gdje ste išli? Volite li provoditi vrijeme u prirodi ili radije radite nešto drugo? Kako se vi opuštate od stresa i punite baterije za nove izazove? Imate li neki svoj ritual? Podijelite sa mnom svoje prijedloge za izlete u prirodi. Ili imate možda želju posjetiti neko krasno mjesto za koje ste čuli? Podijelite sa mnom svoje ideje.


Izvori: Slika1, Slika2, Slika3.

2012-08-17

Moja 1. nagrada: Sweet Blog Award

Zahvaljujući dragoj Meliti koja stoji iza odličnog bloga Coffee Break, dobila sam prvu nagradu za svoj blog. Riječ je o nagradi Sweet Blog Award. Melita, punooo ti hvala i moram reći da si me baš iznenadila. Naravno, uvijek je lijepo primiti nagradu i lijepo je vidjeti da se nekome sviđa ono što radiš i da zapravo to što radiš i ima nekog smisla. Iako, ne znam baš da li sam ovo zaslužila jer sam zadnjih dana malo zapostavila bloganje. 

Moja topla preporuka - posjetite Coffe Break i uživajte u ćaskanju uz kavicu (ili sokić) sa mnom i s Melitom. Teme su stvarno raznolike, od umjetnosti, preko make upa do interijera, knjiga, filmova i mnogih drugih sitnica koje ja nazivam životnim radostima. 


Kad se dobije ovakva krasna nagrada, postoje naravno i neka pravila:
  1. Postavite nagradu na svoj blog
  2. Linkajte u postu onoga tko vas je nominirao, kako biste mu zahvalili
  3. Nominirajte 5 blogova koji imaju manje od 200 sljedbenika i dajte im to do znanja.
Nagrada je postavljena na blog, Melitu sam linkala i sad mi je samo preostalo nominirati novih pet blogova.

Moju nagradu dobivaju:


I vjerojatno (sigurno) nije prema pravilima, ali ja ću si uzeti slobodu i nagraditi još jedan blogić:


Melita, hvala puno još jednom a ja ću se i dalje truditi :*

I da još jednom posjetim, darivanje još uvijek traje i možete se prijaviti :)