2013-09-18

Veze: što žele žene a što muškarci?

Danas vam predstavljam jednu jako dragu blogericu i izrazito simpatičnu Sonju koja se krije iza bloga Little Miss Twiggy. Zapravo, zavirite li na blog shvatit ćete da se iza tog krasnog bloga ne skriva samo ona već i Mr. Handsome, što ovom blogu daje još veću čar jer je malo takvih blogova. No, sve će vam biti jasno ako odvojite malo vremena da pročitate koji od postova. Uostalom, Sonja je i sama napisala krasan uvod o sebi i Mr. Handsomeu. Neću vas puno gnjaviti, ostavljam vas u "društvu" riječi koje su napisale Sonjine vrijedne ruke za vas ali i za mene :).


"Bokić ekipica,

Prvo zahvaljujem dragoj Emini na suradnji!! Nama blogerima puno znači kada dobijemo pozitivne komentare  kolega. Na kraju krajeva, kome to ne paše?

Drugo, da se predstavim.. Sonja. Studentica prava. Autorica lifestyle bloga zvanog Little Miss Twiggy. Sretno udana već 8 mjeseci. Zaljubljena u život. Zaljubljena u djecu. Temperamentna i komplicirana.  Zaljubljena u Mr.Handsoma.. A tko je Mr.Handsome? Moj najbolji prijatelj, moj ljubavnik, moj muž.

No dobro, nakon kratkog uvoda, bacimo se na posao.
Dugo sam razmišljala o čemu bih mogla pisati, pogotovo jer Little Miss Twiggy obuhvaća jako puno tema. Od mode, svakodnevnih piz* (ups!) divotica koje čine ovaj život tako interesantnim, o putovanjima, o kuhanju (malo manje) itd itd. 
Jutros sam razgovarala s jednom od najdražih osoba u mom životu. Slušajući je kako priča o svemu što joj se vrzma po glavi, odlučila sam pisati o onome što nas žene najviše zanima i izluđuje. Nije seks i nisu štikle u pitanju. :)

Veze.

Što žene žele, što muškarci žele.


Na ovo prvo imam odgovor, a na ovo drugo... možemo pitati Mr.Handsoma :)
Oni koji su se već upoznali s mojim blogom, mogli su pročitati sličan članak, a oni koji nisu... ponovit ću.
Možda nisam najkompetentnija osoba za ovo pitanje, obzirom da sam u vezi od 19 godine, što će reći da nisam „dejtala“ već (skoro) punih 8 godina. A ono prije toga nije vrijedno spomena, obzirom da sam bila buntovna djevojčica u šarenim starkama, nastojala prkositi svijetu dok mama ne gleda.  
Dakle, imala sam tu sreću da sam se ponovo susrela sa svojim prijateljem iz osnovne škole i zaljubila se. I udala se za njega 7 godina kasnije. 

Slušajući svoje prijateljice, razmišljam kako bih se ja snašla u toj džungli zvanoj...?... ne znam ni sama... 
Po svemu sudeći, danas naći frajera koji ima „zdrav“ pogled na život, koji je pubertet prošao onda kada je trebao, a ne u 27oj godini života, ili ne daj Bože u kasnijoj dobi, je skoro nemoguća misija. Gotovo svi se ponašaju kao da imaju 17 godina, i tek su otkrili draži seksualnog života. 
Kada su se promijenila pravila? Kada je postalo normalno seksati se, ljubiti, maziti, šaputati slatke riječi dok smo u spavaćoj sobi, ali kada smo vani (ako uopće smijemo biti viđeni u javnosti zajedno) samo smo frendovi? Kada je to postalo normalno? Svaka čast onoj koja to zaista želi, koja je time zadovoljna. Pišem u ženskom rodu, jer čisto sumnjam da postoji frajer kojem  takav odnos ne bi bio dovoljan. Možemo se igrati sretnog para kada smo sami doma, kuhati večeru, hraniti se, smijati se, provoditi super vrijeme zajedno, ali vani me držati za ruku – HEEJ!!! JESI LI NORMALNA?? Otići u kino zajedno? HEEEJ!!! PA NISAM TI JA DEČKO DA IDEMO U KINO ZAJEDNO!!! Jer je općepoznato da u kino idu samo parovi??? Ne.


Zašto gotovo uvijek mi ženice želimo nešto stabilno? A pod stabilnim mislim na vezu u kojoj OBOJE ulažemo, OBOJE uživamo, radimo kompromis, nastojimo udovoljiti jedno drugome. Čekaj, pa što je tu toliko srašno da većina muškarčića problijedi pri samom spomenu. U vezi imate apsolutno sve, vrijeme za vas dvoje, vrijeme za sebe, vrijeme za prijateljice/prijatelje, a ako nemate, sjednete i porazgovarate o tome pa pokušate naći nekakav kompromis, a ako ne ide, Bože moj, lijepo se pozdravite, ili malo manje lijepo, i svatko svojim putem. 
  
I? U čemu je onda problem? Zašto razgovor muškarcima predstavlja toliki bauk? Priznajem da razgovor nekad može djelovati beskonačan, ali ako ti je stalo do te osobe, ako ti je lijepo s njom, ako si sretan s njom, zašto je problem sjesti i porazgovarati? Tko zna, možda uspiješ shvatiti što ono drugo očekuje od tebe.
Teško mi je kada slušam jako puno prijateljica koje su u vezi ili „kvazi vezi“ ili u kakvom god neobičnom odnosu,  i koje stalno stoje s upitnikom nad glavom. Što im ja mogu reći? Mogu ih samo saslušati kada im je teško. Savjet? Hm... Lako je biti objektivan kada nisi sam u pitanju. Ono što često znam savjetovati je da se opuste i ne mozgaju previše, pa se stvari možda poslože na mjesto. Ali kako ostati opušten kada želiš nešto više, ali od straha da ne izgubiš i to malo što imaš, ne kažeš ništa, a mozak radi 100 na sat. Realno, ako se bojiš reći što želiš kako ne bi otjerala tu osobu koja ti daje tako malo i koja te skriva, što će ti uopće takva osoba? Bolje je to sve odmah u početku raspraviti i nastaviti dalje... Uostalom, većina muškaraca ne preza pred tim da odmah na početku kaže da ne očekuješ ništa više od onog tjelesnog i to ti kaže ravno u glavu (jer, naravno, on želi biti fin i pošten i ne želi te zavaravati -.- ) 


E pa drage moje, zašto se onda mi ustručavamo reći – OK, ja očekujem više od toga. Ne očekujem da me sutra oženiš, ali očekujem da me dovoljno poštuješ da ako već dijelimo posteljinu i najintimnije trenutke zajedno, da ne postavljaš takve granice. Kažem, to bi bilo odlično kada bismo mogle biti realne, a to je tako teško kada su leptirići u glavi... 

Što Vi mislite o tome dame moje?"

Na samom kraju, želim reći da je draga Sonja odabrala odličnu temu za raspravu. Prije svega, želim joj još jednom zahvaliti na ovoj krasnoj suradnji i na uloženom vremenu i trudu. Dogovorile smo još dosta toga tako da u budućnosti možete očekivati još koju suradnju između mene i nje pa nas zato pratite. Što se tiče današnje teme, odnosno pitanja veza i onoga što žele muškarci a što žele žene, imam osjećaj kao da mi je Sonja uzela većinu riječi iz usta. Jer sam i sama u vezi od 19-te godine i također se i sama pitam kako bih se danas snašla u toj, kako ju Sonja naziva - "đungli". Imala sam sreće što sam sasvim spontano našla nekoga s kim imam stabilnu vezu i stvarno uživam u svakom trenutku. I meni se čini da je sve teže pronaći dečka koji dijeli naše želje i snove i koji želi stabilnu vezu. No opet, znam cure koje ne mogu biti same i uvijek nađu nekoga - no tu se opet postavlja pitanje koliko je takva veza uistinu "zdrava" jer neke bi cure radije bile u lošoj vezi nego same - što definitivno ne podržavam. Mislim da, da sam u lošoj vezi, bilo bi mi sigurno bolje samoj nego s nekim kraj mene tko mi želi manipulirati životom. Pa onda mislim da isto vrijedi i za ostale, samo možda one to još nisu shvatile. Uostalom, ljudi smo različiti ali u jednom smo isti - svi tražimo ljubav i stabilnu vezu, prije ili kasnije. Što se tiče razgovora i kompromisa, i sama se ponekad pitam zašto on dečkima predstavlja toliki bauk, kad se upravo razgovorom mogu riješiti problemi koji postoje i naći rješenja koja bi odgovarala obojici partnera. Na kraju, da još jednom zaključimo - bolje je biti sam nego u "kvazi vezi". I cure, uvijek se u vezi izborite za sebe - zapravo, ako se morate boriti, onda to nije to i tražite dalje. Ali nemojte šutjeti i recite partneru što očekujete od njega i koje su vaše potrebe. Što se tiče potreba muškaraca, možda nam se stvarno javi i Mr. Handsome pa čujemo i mušku stranu priče :)
 


0 komentari:

Objavi komentar