Stilska inspekcija: Anne Hathaway

Anne Hathaway je za mene predivna žena, baš kao i J.Lo čiji sam stil već dovela pred modni sud. Ne znam točno u čemu je njezina čar, jednostavno mi je predivna i kad ju gledam na fotografijama jednostavno zrači nečim posebnim. I osim što mi je krasna imam osjećaj i da je jednostavna osoba koja ne živi od skandala pa mislim da i to pomalo utječe na moj sud. Nadam se da se slažete sa mnom da se s razlogom ubraja među najzgodnije žene na svijetu. Pažnju medija i javnosti privukla je još davno, glumeći u Princezinim dnevnicima koje ste sigurno svi pogledali. No, da ne pričam o svim filmovima u kojima je glumila, samo ću još spomenuti Vrag nosi pradu, film koji su zaljubljenice u modu sigurno više puta pogledale. 

Prije nego krenem s njezinim outfitima, još vam jednom želim pokazati koliko je Anne prekrasna žena. Pogledajte za početak dvije njezine fotografije i divite se.. mislim da ne moram ništa objašnjavati, slike će govoriti same za sebe.

Da ne bi ispalo da nisam rekla baš ni riječ, jer to nije u mom stilu, moram izraziti oduševljenje kombinacijom koju nosi na naslovnici časopisa Elle. Zlatno na haljini u kombinaciji s naglašenim očima i ravnom kosom je za čistu desetku. Za svoj ukus smanjila bih dekolte ali neću prigovarati. Nasuprot toj glamuroznoj fotografiji, fotografija koju možete vidjeti u nastavku pokazuje Anne u mnogo jednostavnijem i prirodnijem izdanju, s puno manje šminke i glamura ali opet jednako prelijepu. Ta je fotografija pokazatelj da je ona uistinu prava ljepotica, uvijek, a ne samo zahvaljujući šminki ili Photoshopu. Ja jednostavno nemam riječi.

Mislim da je vrijeme da napokon pogledamo i neke njezine modne pobjede. Na slici u nastavku možete vidjeti prvi outfit koji smatram dobitnom kombinacijom. Anne izgleda baš poput princeze. Haljina je predivna, divnog kroja, glamurozna a opet ne prenapadna. Skoro da i nema nakita jer je naglasak bio na bajkovitoj haljini u nježnoj nude boji. Osobno, ne bih se protivila nošenju ovakve haljine ali bih sigurno dodala i koji komad nakita o kojem sam ovisna. Sviđa mi se i što je kosa jednostavna i raspuštena odostraga jer je na taj način još više naglasila lijepi ženski vrat i ramena. Osmijeh je samo šećer na kraju.

Drugi outfit je više seksi za razliku od prvog i prikazuje Anne u totalno drugačijem svijetlu. Kad sam ju prvi put vidjela s kratkom kosom bilo mi je baš žao što se ošišala za potrebe uloge i trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na njezin novi look. Mislila sam da kratka kosa nije za nju no promijenila sam mišljenje kad sam vidjela par njezinih odličnih izdanja s kratkom kosom, poput ovog sa slike. Fenomenalno joj stoji ova frizura, jako joj lijepo naglašava crte lica i baš zrači ženstvenošću. Haljina je krasne plavo ljubičaste boje i divno ide uz njezinu svijetlu put. Mislim da je ovo jedno od njezinih boljih izdanja a definitivno i jedno od najseksipilnijih.

Treći outfit koji ću vam pokazati mi nije baš toliko dobar kao prethodna dva i to samo iz jednog jedinog razloga. Da je haljina u drugoj boji sigurno bi bila čista desetka. S obzirom da je ona dosta blijedolika, ne sviđa mi se kombinacija blijede kože i blijede boje haljine. Da je haljina bila u krvavo crvenoj boji primjerice već mogu zamisliti kakav bi to wow efekt bio. Osim toga, više mi se sviđa s raspuštenom kosom. Što se haljine tiče, sviđa mi se način na koji je istakla noge i sviđa mi se ovaj neobičan kroj s velikim cvijetnim detaljima, samo da je bar boja bila druga i bilo bi savršeno.

Evo o čemu sam prije govorila, crvena boja joj divno stoji. Haljina je sama po sebi dosta jednostavna ali joj divno stoji. Što se make upa tiče promijenila bih samo ruž, vjerujem da bi joj u ovoj kombinaciji dobro stajao intenzivniji crveni ruž usklađen s haljinom. Sviđaju mi se ovi crveni cvjetni detalji i moram priznati da me u ovoj haljini podsjeća na Grkinju i da bi joj u ovoj kombinaciji odlično stajala huremica na glavi kao završni detalj koji bi zaokružio cijelu kombinaciju.

U šljokičastim haljinama Anne jednostavno blista. Kroj haljine je predivan, lijepo prati liniju njezina tijela i pomalo naglašava ramena. Krasna mi je boja haljine, sviđa mi se i frizura i osmijeh na licu - jednostavno su svi detalji na svom mjestu.

Slijedeća je haljina još jedan pokazatelj koliko joj ova nijansa plave divno stoji. Općenito joj gornji djelovi u obliku korzeta krasno stoje. Frizuru bih možda malo promijenila, što se make upa tiče više bih naglasila oči a usne ostavila u nude nijansi. I dodala bih još divnu veliku ogrlicu i to bi bilo to. No i bez svega toga izgleda savršeno. 

Evo napokon i jedne nježne, bijele kratke haljine koju sam morala staviti na ovu listu jer Anne stvarno rijetko viđamo u kratkim haljinicama. A mislim da joj odlično stoje i da bi ih morala češće nositi. Što vi mislite?

Na samom kraju, pogledajte još nekoliko njezinih izdanja u kojima je vodila Oscare. Prva crvena haljina mi baš i nije nešto, ne sviđa mi se ni materijal ni kroj. Bijela haljina je donji dio u redu ali crna čipka mi se također ne sviđa previše. U trećoj haljini mi je wow, opet je riječ o plavoj nijansi koja joj divno stoji. Materijal je neki šljašteći ali ne smeta, izgleda baš glamurozno, poput prave dive. Četvrta haljina, u kojoj je zakopčana do grla, je jednostavna ali također krasna. Dokaz da ne treba pokazati previše kože da bi se lijepo izgledalo. I posljednja haljina, boje trule višnje, je baš ženstvena i opet odličan izbor. Tu nemam baš previše što komentirati, zadnje tri haljine su odlične, prve dvije mi nisu baš nešto i to je to.

Što se tiče njezinih modnih promašaja, u moru njezinih krasnih izdanja nisam imala volje tražiti ona loša. Ako ste vi naišli na koje loše izdanje, odnosno na modni promašaj, podijelite ga sa mnom u komentarima. Mislim da nema puno kombinacija kojih se mora sramiti i mislim da je njezin stil jednostavan, elegantan i u većini slučajeva dobitan. Zna kako naglasiti svoje atribute i zato moram još jednom prokomentirati česte članke o njezinoj "debljini". Ako je ona debela e onda stvarno ne znam što smo mi obične žene. Svašta sam znala pročitati i kao da se ona ne uklapa u standardne okvire hollywoodskih ljepotica, no mislim da svi koji su takvo što pisali griješe. Prvo, jer je predivna i drugo, jer ja ne vidim ni gram viška na njoj, dapače, i da dobije koju kilu bila bi jednako lijepa.

Što mislite o stilu Anne Hathaway i o ovim njezinim izdanjiam koja sam prikazala? Sviđa li vam se neki njezin outfit ili biste možda nešto promijenile? Ako ste negdje naišle na neko njezino dobro ili loše modno izdanje, slobodno ga podijelite sa mnom u komentarima. Koji vam je outfit najljepši i da li bi možda neki i same voljele nositi u nekoj prilici? Podijelite sa mnom svoja mišljenja o njoj kao modnoj ikoni. I ako imate kakve želje vezane uz to čiji stil bih mogla komentirati, pišite mi.

Izvori: Slika1, Slika2, Slika3, Slika4, Slika5, Slika6, Slika7, Slika8, Slika9, Slika10, Slika11, Slika12 

Pročitaj više ...

Ili - ili: Kozmetički kutak

U jednom od ranijih članaka pokušala sam vas inspirirati da jednog dana izgradite ogromnu i praktičnu garderobu iz snova a sad je vrijeme za kozmetičke kutke za kojima mi žene toliko žudimo. Ja nisam tipična šminkerica i vješto baratanje make up kistovima mi nije u krvi, kao što je to slučaj s nekim meni dragim beauty blogericama, no to me neće spriječiti da jednog dana imam svoj kutak za uređivanje. Mislim da nije važno samo to koliko smo vješti u nanošenju šminke na naša lica ili izradi različitih frizura već i to koliko uživamo u vlastitoj njezi tijela i lica odnosno u ugađanju samoj sebi. Da ne filozofiram previše jer je već kasno, pogledati ćemo dva posebna kozmetička kutka koja sam odabrala za vas i prokomentirati ih.

Moram priznati da su mi jedan ljepši od drugoga. No, ipak imam svog favorita. Prvi kozmetički kutak odiše ženstvenošću i romantikom pa bih rekla da je baš nekako po mom ukusu. Sviđa mi se što ima puno svijetla u prostoriji iako bih možda stolić stavila ispred tog velikog prozora jer kad se šminkam volim direktnu svijetlost. Divne su mi i romantične blago roze zavjese kao i stolić i tabure. Divno mi je i ogledalo sa žaruljama sa svih strana koje me podsjeća na ona filmska magična ogledala kojima su okružene zvijezde kad hrpa make up umjetnika paradira oko njih. Što se stolića tiče, mislim da bi meni bilo potrebno više ladica da stvari ne bi stajale vani i skupljale prašinu ali mi se sviđa što je u pitanju visoki sjaj zbog kojeg sve izgleda još elegantnije i glamuroznije. Sve u svemu, jedan jako lijep i ugodan kutak za uređivanje koji bez dodatka ove romantične roze boje na pojedinim elementima ne bi izgledao toliko efektno i nježno koliko sad izgleda.

Nakon romantike okrećemo se nešto drugačijem kozmetičkom kutku koji za razliku od prethodnog ne sadrži karakteristično veliko ogledalo s lampicama na zidu već samo ogledalce na stalku. Sviđaju mi se elementi koji se nalaze na stoliću, poput noćne lampice i cvijeća ali mislim da su ti elementi zauzeli cijeli stolić i da bi možda bilo praktičnije da tih stvari nema na stolu. U cijelosti mi je kombinacija simpatična i ne bih imala ništa protiv ovakvog kutka no romantika je ipak više u mom stilu i zato bih, da moram, odabrala prvi kozmetički kutak za sebe.

Koji vam se od prikazanih kozmetičkih kutaka više sviđa, birajte, ili - ili? Da li bi u njima nešto promijenile ili su savršeni takvi kakvi jesu? Želite li uopće imati vlastiti kozmetički kutak ili on nije vaša tiha patnja? Ako ga već imate, kako je uređen? A ako tek planirate dizajnirati svoj kutak, kakvi su vaši planovi i želje, kako će izgledati vaš kutak iz snova? Slobodno podijelite sa mnom i fotografije svojih kutaka :)

Izvori: Slika1, Slika2

Pročitaj više ...

Modni sud (3. dio) - poslovni look

Treći nastavak modnog suda biti će nešto drugačiji od prethodnih jer ćemo ovaj put prokomentirati nekoliko poslovnih kombinacija, da bi si dali malo oduška od zime i zimskih kombinacija ali i da bar na trenutak otjeramo zimu. Ne znam kako je kod vas, kod nas sja sunce ali je svejedno hladno i još uvijek se oblačim ko medo (kako ja to volim reči, zbog silnih slojeva odjeće) pa već jedva čekam ljeto i ljetne haljinice u kojima se osjećam najslobodnije i najbolje. Što se poslovne odjeće tiče, hvala bogu za sad se ne moram odjevati kao na većini slika koje ćete vidjeti u nastavku no nikad se ne zna što nas čeka. Odjeća zapravo još nije problem, moj bi najveći problem bio da cijeli dan moram biti u štiklama, e to bi stvarno bilo urnebesno i nadam se da se nikad neće dogoditi. Da se ne ureknem, krenimo mi rađe s kombinacijama koje sam ovaj put pripremila za vas :).

Prva kombinacija mi je krasna prije svega zbog kombinacije boja. Nažalost, nije baš nosiva u ovo hladno zimsko vrijeme ali to nije razlog da ju ovdje ne prokomentiramo. Shvatila sam u zadnje vrijeme da obožavam crvenu boju u raznim varijantama i zato mi je košuljica kao gornji dio predivna. Sviđa mi se lagani materijal, vezanje sa strane koje naglašava struk a sviđaju mi se i volančići. Suknjica mi je također ok i sviđa mi se što je kombinacija nude - crvena, jer na taj način crveno dolazi do punog izražaja. Nakit mi nije nešto posebno, posebno ne narukvica ali ide sasvim ok uz ovu kombinaciju i mislim da nije ništa pretjerano a opet vjerujem da bi uz dugu kosu ove rinčice djelovale jako glamurozno. Cipele su lijepe, također mislim da idu uz ovu kombinaciju iako bih se ja u njima vjerojatno polomila. Torbica mi se čini šljokičasta i slatka mi je iako bih ja možda uz ovu kombinaciju odabrala nešto drugo ni sve u svemu nije loša.

Druga kombinacija je više nosivija u ovo hladnije vrijeme, uz možda neku dolčevitu ili nešto budući da je haljina bez rukava. Haljina mi se sviđa jer ipak je riječ o crnoj klasici, no možda bih voljela da ima neki upečatljivi detalj zbog kojeg bi iskakala u moru crnih haljina. Jako mi se sviđa kaput i ovo vezanje na struku zbog kojeg baš lijepo pada i ocrtava liniju tijela. Torbica nije nikako po mom ukusu i sigurno ju ne bih nosila u ovoj kombinaciji a cipele su mi ok ali mislim da bi ih također promijenila nekim malo manje ozbiljnim crnim cipelama. Narukvica također nije u mom stilu a rinčice su lijepe. Što se nakita tiče, mislim da bih ga kompletno promijenila unatoč tome što mi se sviđaju rinčice. Cijela kombinacija je crno siva i zato bih joj bar s nakitom pokušala udahnuti malo života. Rinčice ili ogrlica u nekoj život boji bile bi pun pogodak za mene. Ili ako ne nakit, onda bih neku maramu zavezala malo iznad struka na haljinici jer sam takvo nešto već negdje vidjela i izgledalo je baš efektno.

Mislim da je treća kombinacija najnosivija za nas obične ljude i moram priznati da mi se jako sviđa u globalu. Traperice ko traperice su sasvim ok, traper uvijek prolazi. Sako mi je predivan i već jedva čekam da i sama počnem nositi sakoe. Trenutno imam samo jedan sivi iz New Yorkera i kod nas jednostavno ne pronalazim sakoe kad idem u shopping (sve bih dala za H&M, Zaru i ostale dućane kojih nema kod nas). Sako na slici baš lijepo upotpunjava i podiže ležernu kombinaciju sa slike. Svakodnevne traperice i prugasti topić odmah izgledaju poslovnije i prikladnije za poslovne svrhe čim se nabaci sako i koji komad nakita uz to - bijela ogrlica na slici je mrak. Sviđa mi se i što je cijela kombinacija živnula s cipelama u divnoj zelenkastoj boji. Opet, nisam ja tip za petice ali u ovoj kombinaciji su mi prekrasne. Što se torbe tiče jako mi se sviđa boja iako mi model baš i nije nešto posebno.

Slijedeća je kombinacija tipična poslovna kombinacija koja mi moram priznati i nije nešto posebno ali prolazi. Košuljica je bijela, najobičnija i ide uz sve. Zato je suknjica malo posebnija s mašnicom i volančićem koji pada i na taj je način razbijena monotonija. Da je to samo obična bijela košulja i obična suknjica bez ičega onda bi me to podsjetilo na konobarske uniforme kakve sam znala viđati. Cipele su ok, rinčice su također solidne a torbica isto prolazna - ništa posebno ali prolazno, jer mi se ne sviđa baš oblik nešto previše. Ne znam što da više kažem o ovoj kombinaciji jer sam nekako ravnodušna, nisam oduševljena kao s nekim drugim kombinacijama.

Posljednja, peta kombinacija nosiva je u raznim prilikama: u poslovnim prilikama, za izlaske i slično. Ne znam da li su ovo tajice ili traperice ali crna boja kod mene uvijek prolazi tako da mi se dopadaju. Velika sam obožavateljica peplum trenda i već si dugo želim peplum topić i haljinicu no te želje još nisam realizirala jer si mislim da će me peplum samo još više proširiti pa ne znam da li ima smisla da kupujem takvo nešto. Topić na slici je predivan baš zbog tog pepluma, jednostavno savršen. Sviđa mi se i glomazna ogrlica i već mogu zamisliti kako bi uz tu kombinaciju lijepo išla podignuta kosa jer bi takva frizura uz ovu ogrlicu baš lijepo naglasila ženstveni vrat. Cipele na špic mi više nisu lijepe tako da bih ih obavezno promijenila a i torbica mi nije baš po mom ukusu. Mislim da su topić i ogrlica najbitniji detalji u ovoj kombinaciji i zahvaljujući njima kombinacija je i više nego nosiva.

Vrijeme je jako brzo proletjelo komentirajući ove kombinacije pa zato evo nas na kraju još jednog modnog suda. Jedva čekam da čujem vaša mišljenja o tome koje vam se kombinacije sviđaju a koje ne, što biste promijenili, što biste dodali i slično. Što mislite o peplum trendu, jeste li i vi ljubiteljice poput mene i jeste li možda već ubacile neki peplum komad odjeće u svoje ormare? Volite li nositi sakoe, gdje ih nabavljate? Volite li više žive boje ili ste fan crno-sivih kombinacija? Radite li, kakvi su vaši poslovni lookovi? Morate li se odjevati za posao formalno ili ste slobodni odjevati se ležerno i onako kako želite? Ili možda imate svi iste uniforme na poslu pa niti ne morate razmišljati o tome što ćete koji dan odjenuti na posao? Baš me zanima kakvi su zahtjevi po tom pitanju kod vas na radnim mjestima :)

Izvori: Slika1, Slika2, Slika3, Slika4, Slika5

Pročitaj više ...

Biti dobrica ili zlica?

Neki sam se dan upitala, što je bolje - biti dobrica ili zlica? Što je isplativije? Prolaze li u životu bolje ljudi koji su spremni svima pomoći i koji nikome ne bi učinili ništa loše ili ljudi kojima je pakost, zavist, spletka ili zlo drugo ime?

Logika mi nalaže da dobri ljudi prolaze bolje no milijun sam se puta u životu uvjerila da to nažalost nije tako. Realnost i logika se ne poklapaju, zbilja je nažalost sasvim suprotna zdravom razumu. Realnost je često vrlo okrutna prema dobrim ljudima, nemilosrdna prema onima koji nikad nisu učinili zlo drugome.

 

Okrenite se samo malo oko sebe i shvatit ćete da sam u pravu. Naravno, vjerujem da ima i iznimaka, no ja na njih još nisam naišla. Sjetite se škole primjerice. Je li vam se poštenje isplatilo? Kod nas su u školi uvijek bolje prolazili oni spretniji u prepisivanju ili oni čiji su roditelji bez imalo srama molili učitelje za osjene svojih sinova ili kćeri danima i danima prije kraja nastave. A vi ste možda bili jedni od onih koji su učili i na kraju prošli lošije unatoč tome što su uložili puno, punooo više truda? Kad se završi osnovna i srednja škola gdje to i nije toliko strašno, dolazi vrijeme studiranja gdje taj problem postaje samo još gori. Na fakultetu prepisivanje nekome postaje nauka koju studiraju i kroz sve godine studiranja samo se u tome usavršavaju. Žalosno je samo što se takvi stavljaju u isti "koš" s onima koji stvarno studiraju jer to žele i ulažu u sebe i svoju budućnost. Ma zapravo, ni to prepisivanje nije toliko loše koliko su u životu loše neke druge stvari. Svejedno mi je da li će netko prepisivati ili ne, svatko radi što želi i živi život kako želi. Pogledajmo recimo problem smjerova na fakultetima odnosno problem njihove razlike u težini završavanja. Jasno je da će neki smjer biti lakše završiti a neki će smjerovi zahtjevati više truda, predanosti, volje i upornosti. Naravno, kod nas je većina uvijek upisivala najlakši mogući smjer a onda bi se radila lista onih koji će/ili neće plaćati iduću godinu na fakultetu i tu bi bilo svega. Mnogi s lakših smjerova su na vrhu liste dok smo mi s težih smjerova, naravno, u manjini. I to mi je totalno nejasno, mislim, zar ne razumiju ljudi da je ocjena 4 na težem smjeru puno vrijednija od 5 na najlakšem smjeru? Zašto se ne može odrediti da sa svakog smjera besplatno studira određeni broj ljudi i da se za svaki smjer rade posebne liste? To bi već imalo smisla, jer bi se na taj način trud isplatio. Sve to kod nas je odlazilo do te granice da ljudi s lakšeg smjera nikad nisu radili ni na jednom projektu za razliku od nas koji smo imali projekt na skoro svakom od upisanih kolegija. I to ne mislim na projekt od par stranica nego na temeljite projekte od preko 200 stranica i više. Znam da će ovo zvučati nevjerojatno, ali ljudi koji su išli linijom manjeg otpora jer im se zapravo nije studiralo često nisu znali napisati ni najobičniji seminar. Da se razumijemo, ja nemam ništa protiv onih koji idu lakšim putem i koji se provlače kroz život već me muči nepravda do koje dolazi zbog svega toga i muči me činjenica da se ne cijeni ničiji trud. Kako god bilo, i studij dođe kraju i misliš si da će onda napokon biti pravde, ali ni kod zapošljavanja i traženja posla općenito situacija nije ništa drugačija. Zašto? Zato što je konkurencija ogromna, zato što danas svi završavaju fakultete, na ovaj ili onaj način. 

Znam da će nepravda uvijek postojati i koliko god ja to htjela ne uspijevam se pomiriti s tim. Osjećam se nemoćno jer ja sama ne mogu ništa promijeniti. Već sam razmišljala i što bih sve napravila da sam predsjednik bar na jedan dan. Napravila bih sigurno sve što je u mojoj moći za jadne ljude koji jedva preživljavaju iz dana u dan. I sigurno bih smanjila plaće političarima da i oni osjete kako je to biti u našoj koži. Dok se oni kupaju u novcu i luksuzu te smišljaju planove kako narod još više osiromašiti ostali ostaju bez svega za što su se borili cijeli život. Učinila bih njihov život još gorim od naših pa da vide kako je to preživjeti mjesec i preživljavati cijelu obitelj s tisuću ili dvije tisuće kuna mjesečno. Posebno bih se posvetila dragom gospodinu Mrsiću i njegovim fiksnim idejama - dobio bi 1 600 kn mjesečno pa da ga vidim sad. Baš bi ga bilo lijepo gledati da li će s tih 1 600 kn kupiti nešto za jelo ili će platiti čekove ili nešto treće. Vjerujem da bi se pošteno oznojio. Opet, da kažem, ne bi taj njegov zakon bio loš i ne bih imala ništa protiv njega da je napravljen kako treba i da ne vrijeđa one koji rade prema tom njegovom zakonu. Odobravala bih ga da ljudi dobivaju plaću bar od 2 500 kn ili više jer 1 600 kn ja smatram poniženjem nakon svog uloženog truda, vremena i novaca u obrazovanje. I ono još bitnije - taj bi zakon bio u redu da se zahtijeva OBAVEZNO zaposlenje nakon jedne godine volontiranja jer ovako to nema smisla i radi se o najobičnijem iskorištavanju. Za sad ja uistinu nisam čula da je netko zaposlen po završetku volontiranja, a vi? Također, zasigurno znam da bih pomogla svima koji se zimi smrzavaju jer nemaju ni za grijanje. Razmislila bih o zakonima koji bi građanima omogućili bolji život. Uvela bih red u škole i na fakultete, ne bi više svatko završavao fakultet na kojem ni ne želi biti. Dala bih šansu mladima, starije bih prije slala u zaslužene penzije koje bi naravno bile veće nego što su sad. Toliko bih toga voljela učiniti i znam da sanjarim ali ne mogu si pomoći, stalno imam osjećaj da mi je u životu suđeno nešto veliko, nešto što bi mi omogućilo pomaganje drugima i poboljšanje života općenito. Voljela bih da sam u stanju ljudima izmamljivati osmjehe na lice, na bilo koji način. 

Znam da sam se malo previše zapričala o nepravdi u školama, na fakultetima i u našoj državi općenito, no mislim da to sve pokazuje koliko je isplativije biti zlikovac u životu. No, nažalost, ne možemo se promijeniti i od poštenih ljudi odjednom postati zli. Ako nam je poštenje u krvi, tako će to i ostati. Mislim da će me sva zloća i nepravda koju svakodnevno gledam oko sebe i dalje frustrirati. I dalje će bez posla ostajati - dobri ljudi, i dalje ćemo gubiti - ljude koje volimo i koji su bili najveće dobrice među dobricama. I dalje će se zapošljavati oni koji su najmanje ulagali i koji imaju najviše veza. Tako je sve to bilo i tako će i biti. Znam, nije baš svima tako, ali većini oko mene jest. I recite mi, niste li i sami tisuću puta pomislili isto što i ja?? Ja sam i sama shvatila da, što sam bolja prema nekome to me se više iskorištava. Ali opet sve bude isto jer ne mogu biti bezobrazna poput nekih i sama njih iskorištavati, jednostavno nisam takav čovjek. Da zaključim, bolje u životu definitivno prolaze zlice, ali da mogu birati uvijek bih radije lošije prolazila u životu, bila dobra prema ljudima i naravno, bila okružena s ljudima koji me vole. Nikad ne bih htjela biti dio "klana" zlikovaca jer tada ni samu sebe ne bih podnosila. Dobro je ono čemu težim i ono što zagovaram.

Što vi mislite o cijeloj toj priči? Slažete li se sa mnom? Što mislite, tko bolje prolazi u životu - zlice/zlikovci ili dobrice? Jeste li već svjedočili nepravdi ili ste ju i sami doživjeli u životu? Što općenito mislite o situaciji u školstvu, na fakultetima i kod zapošljavanja? Što biste vi učinili da možete bar na jedan dan (ili više) zavladati zemljom u ulozi predsjednika/predsjednice?

Izvori: Slika1, Slika2, Slika3

Pročitaj više ...

Misao dana

Mudra misao dana od sad će se redovito pojavljivati na blogu. Možete to zamisliti kao neku "podkategoriju" na blogu koju uvodim iz razloga da se međusobno bodrimo, podržavamo, savjetujemo i da jedni drugima pomažemo kroz naporne radne dane. Bit će to neka vrsta međusobne motivacije, dijeljenja naših misli ili jednostavno neka vrsta inspiracije koja će nas tjerati da budemo bolji, da se pokrenemo i da živimo punim plućima. Dakle, ako imate kakvu mudru misao za podijeliti sa mnom i s ostalim čitateljima, ovo je pravo mjesto za to. Trebate li bilo kakav savjet, ovo je pravo mjesto za to. Proživjeli ste divan dan i želite malo sreće prenijeti na druge, ovo je također pravo mjesto za vas. Imali ste loš dan i treba vam motivacija za dalje, jednostavno zavirite u članak i nadahnite se pozitivnim mislima. Pozitiva će biti naša misao vodilja. Da ne filozofiram u beskonačno, jer mi to stvarno ne bi bio problem (imat ću još prilika), započnimo ovu tradiciju s prvom mudrom mišlju.

Što vam želim danas pametno poručiti? Slika je sve rekla. Živite jednostavnim životom, ne komplicirajte si ono što ne morate. Neka vam snovi budu veliki jer je samo nebo granica. Jednom mi je jedan uspješan čovjek rekao da su ga svi ismijavali zbog sanjarenja a na kraju se on smijao njima jer je upravo on ispunio svoje snove i ostvario uspjeh, za razliku od ostalih. Budite zahvalni za sve što imate i za ono što jeste. Vjerujte mi, imate mnogo više nego mislite. Osjećate li se ikad kao Pale sam na svijetu, osvrnite se na ljude oko sebe i shvatit ćete da niste sami. Budite zahvalni za svaku sitnicu u svom životu i vidjet ćete koliko je život lije. Darujte ljubav voljenim osobama. Naglasak je na davanju a ne na primanju. Divno je primati ali još je ljepše davati. Zamislite si što sve možete učiniti kad nekome udijelite mrvicu ljubavi. Otkad radim s ljudima i sama sam se u to uvjerila. A i neće vam se uzvratiti ako ništa ne pružite. I najvažnije od svega, puno se smijte (no ne baš toliko puno koliko se ja smijem jer ćete već tako mladi biti puni bora smijalica koje ja nikako ne volim). S osmijehom na licu prolazite kroz život i nemojte dati da bilo tko ili bilo što skine osmijeh s vaših lica.

Kako vam se čini ideja za ovakve članke na blogu? Hoćete li dijeliti svoje misli sa mnom u narednim tjednima? Sviđa li vam se ideja da imamo mjesto na kojem ćemo širiti pozitivu i međusobno si pomagati? Što mislite o ovoj prvom mudroj misli kojom započinjemo ovaj tip članaka? Sanjarite li nešto veliko ili se ničemu ne nadate? Jeste li zahvalni za sve što imate i za sve što ste postigli ili sami sebe svrstavate u skupinu onih koji misle da nemaju ništa vrijedno? Jeste li dobili bore smijalice poput mene ili tužna lica prolazite kroz život? Kako se borite sa svojim borama smijalicama?

Izvor: Slika1

Pročitaj više ...

Bit ću (jesam) najsretnija na svijetu

Ne znam kakav ste vi tip osobe, ali ako ste poput mene, onda si sigurno sve uzimate k srcu. Već sam više puta razmišljala da pišem o ovoj temi ali nisam sve do danas, jer se tek prije nekoliko dana dogodilo nešto, dogodila se "kap koja je prelila čašu" i rekla sam sama sebi - dosta je! 

Osoba sam koja na poslu daje maksimum od sebe. Nisam lijenčina, posebno ne na poslu, doma je već druga priča. Trudim se, dajem sve od sebe i rekla bih da ne radim samo svoj posao nego vrlo često i tuđi. Jednostavno volim da mi vrijeme brže prođe jer kad se dogodi da samo par minuta nemam što raditi, odmah sam nervozna i samo gledam na sat. I nije mi žao raditi puno i više od toga kad vidim da se to cijeni i kad se trud nagrađuje. Znam da zarađujem mizeriju i opet se ne budim ali mislim da za to što zaradim radim puno previše. I ne tražim novčane nagrade ni ništa, nego samo lijepu riječ i koliko toliko ugodnu radnu atmosferu. Mislim da je i tražiti pohvalu već previše jer se ni ona ne dobiva samo tako.

Ono što želim reći je da sam marljiva i da bih za redovitu plaću napravila sve što se traži od mene (iako neke granice postoje), bez obzira na to što ću se zbog toga na kraju dana osjećati polumrtvo dok će drugi, koji su zabušavali, veselo skakutati, odmorni, bez glavobolje i spremni za odlazak u bolji život. Ja ne bih ni pomišljala na ludi izlazak tako umorna, ali eto, oni koji ljenčare i bez imalo grižnje savjesti svoj posao ostavljaju drugima imaju snage za takvo što. No, bez obzira na sve to, nikad se ne bunim, barem ne glasno. Gunđam u sebi, imam osjećaj da mi para izlazi na uši i mislim si kako to nitko ne vidi. Nekad se u sebi toliko naljutim da bih ih sve mogla negdje poslati ali se opet suzdržim jer znam koliko mi je bitno dokazati se na ovom poslu jer kad ostanem bez njega, teško ću se u ovim našim krajevima opet negdje zaposliti. Posao kao posao mi nije loš, dobro mi ide i neću opet biti skromna i reći da sam loša, dapače, mislim da sasvim dobro radim i da bi trebali biti zadovoljni sa mnom. Nikad ne ostavljam posao za drugi dan, radim ko manijak i sve završim isti dan dok drugi surfaju i opet, bez imalo stida, posao ostavljaju drugima. Ja jednostavno ne razumijem odakle vremena za nešto drugo?

Nisam se htjela hvaliti, nisam sad djelatnik mjeseca, nadam se da razumijete zašto sve ovo pričam. Sigurno ima i među vama koji ovo čitate marljivih radnika koji imate osjećaj da ćete od silnog truda jednom i dušu ostaviti na poslu. Sigurno ima među vama onih koji se maksimalno trude da zadrže posao i kojima nije ništa teško napraviti. Ako vas ima onda sigurno razumijete koliko je teško kad se vaš trud ne cijeni ili kad se prema vama odnose kao prema nekome tko je nesposoban ili možda manje vrijedan, da se tako izrazim.

Svašta sam već prošla i moram reći da polako otupljujem i da mi postaje svejedno. Zapravo, postajem imuna na ponašanje pojedinaca u svojoj okolini. Trudim se biti što bolja da bih što manje ulazila u takve situacije ali to je katkad jednostavno nemoguće izbjeći, ma koliko se trudila. Odlučila sam, po već ne znam koji put, da si više ništa neću uzimati srcu i da više neću pustiti nijednu suzu zbog posla ili zbog kolega koji se ponašaju tako kako se ponašaju. Već sam takvu odluku donosila i ranije ali nisam to zaista i sprovela u djelo. Sve je samo ostalo na riječima. No sad je stvarno dosta i došlo je vrijeme da povučem crtu. Moj jedini moto od sad pa na dalje biti će - biti sretna, najsretnija na svijetu. Imam razloga za sreću, imam ljubav u svom životu i nekoliko ljudi koji me vole i to mi je dovoljno. Ne trebam ni milijune u životu, samo zdravlje, tih par ljudi, svog dragog i koliko toliko solidnu plaću si želim da si jednog dana s dragim možemo izgraditi i kućicu koja nam je velika želja. Ove me godine čeka selidba, opremanje stančića, imam stotine razloga za sreću. I zato mislim da sam zbog svega toga što već imam najsretnija osoba na svijetu, bar se tako osjećam! I zašto bih onda dozvolila da mi sreću kvari zabrinutost oko posla? Zašto da mi toliku sreću narušavaju ti trenuci na poslu zbog kojih se osjećam potišteno i neprihvaćeno? Zašto da više dozvoljavam nešto takvo? Posao je posao, dođeš, odradiš i odeš doma ljudima koje voliš. Dok radno vrijeme završi ne smijem više misliti o poslu i pitati se da li sam nešto zaboravila, da li sam ovo, da li sam ono. Nema više toga, dosta je. Ako ste i vi poput mene, pridružite mi se, donesite odluku još danas, skupa sa mnom i idemo provesti riječi u djela, napokon. 

Ja takva više ne želim biti jer onda svaka i najmanja sitnica previše boli. Neću si više uništavati dane i život takvim glupostima. Trudit ću se i dalje, bit ću vrijedna i odgovorna kao i do sad, ali neće me više dirati tuđe ponašanje. Budu li me znali cijeniti super, a ako me se jednom požele riješiti i ako me ne počnu cijeniti, njihov problem, zašto da se ja time zamaram? Pamtit ću trenutke s ljudima koji su prema meni dobri, trenutke s ljudima s kojima mogu razgovarati, bez obzira na to koliko ih je malo. Sve ću to pamtiti trostruko i shvaćati kao nagradu a sve ono loše odmah ću zaboravljati (kroz jedno uho uđe a kroz drugo izađe). Učinit ću si na taj način život još ljepšim. Život je kratak i želim svaki dan provesti što je ljepše moguće i što je sretnije moguće. Od danas mislim na sebe i na svoje zdravlje i samo to će mi biti bitno. Neću se valjda prodati vragu samo zbog posla. Posao je važan, bez posla mnogo toga ne bi imali, ali svejedno postoji granica. 

Tako da, ja sam odlučila. Jasno i glasno kažem svima - od sad živim najsretnije što mogu i bit ću najsretnija osoba na svijetu. Posao mi više ništa neće kvariti. Što je bilo bilo je, to je zaboravljeno ali nije sve i oprošteno. Svašta sam već prošla i znam koliko sam jaka, tako da ću i to ostaviti iza sebe. Jedini problem je, kako ostati dosljedna. Odlučila sam, no riječi su riječi. Sad trebam pronaći način da to sve uistinu i ostvarim. Kako ću to ostvariti i kako ću se držati te odluke, još ne znam, ali pronaći ću način. Ovaj put nema posustajanja. Ako ste se i sami već našli u takvoj situaciji, slobodno podijelite sa mnom kako ste u tome uspjeli. I imajte na umu slijedeće:

Izvori: Slika1, Slika2, Slika3, Slika4

Pročitaj više ...

Blagdani su već davno iza nas ali...

Znam da su blagdani već davno završili i da takvim člancima više nije mjesto na blogu, ali moj blog mora biti u skladu s mojim karakterom. Kako bih ja sve dala da produžim trajanje tih blagdana, to mogu učiniti ako nigdje drugdje onda barem ovdje na blogu. Ovim sam člankom morala obilježiti kraj blagdanske serije članaka no tek je sad došao na red pa sam odlučila podijeliti s vama ponešto od tih dana a nadam se da ćete i vi sa mnom podijeliti svoje priče, iako s malim zakašnjenjem.

Iskreno, iako je bilo lijepo, ove sam godine imala najmanji osjećaj da su blagdani. Nikad prije mi se takvo što nije dogodilo. Vjerojatno je to zbog toga što sam radila i na Badnjak i na Staru Godinu pa nisam imala vremena uživati u svemu kao prijašnjih godina. Blagdani su mi prošli toliko brzo da se još nisam ni snašla. Po prvi put ove godine nisam imala vremena za izradu dekoracija, jedva sam obavila par stvari koje sam trebala. Iskreno se nadam da će iduće tj. ove godine biti bolje i da ću moći uživati u svemu čemu se veselim u to divno doba godine.

Pogledajte za početak aranžmane koje sam radila. Znam da nisu ništa posebno ali kod kuće baš nisam imala nekih ukrasa i nisam mogla napraviti ono što sam zamislila. Tako da, ja sam zadovoljna kad uzmem u obzir da sam se snalazila samo s onim što imam doma.. a stvarno nisam u zadnje vrijeme trošila na nikakve ukrase i slično, tako da, kao da nisam imala ništa hehe. Znala sam već za ovaj tip aranžmana umjesto borovih grančica stavljati i čempres, isto lijepo izgleda na kraju. Što se tiče borovih grančica, mislim da bi bilo bolje da ih kupim ili nešto, jer kad ih ja doma negdje narežem i koristim, to nije baš lijepo jer grančice su svakakave. Nakon što ih napikam u spužvu ruke mi budu sve ljepljive od smole ili čega već i onda se toga nikako pa nikako riješiti. Uglavnom, namučim se s njima. Što se tiče ovih bijelih svijeća koje ne izgledaju lijepo na slici, u živo su puno ljepše jer su šljokičaste što se tu nikako ne vidi. Prvi aranžman je trebao biti duguljasti a drugi okrugli, ali ne znam koliko je to uspjelo :). Drugi aranžman je malo bogatiji s obzirom na to da sam dodala i svijeću u obliku ruže, plastične trešnjice s lijeve strane, šljokastu (ili pošećerenu) dekorativnu jabuku i slično.

Što se tiče našeg boreka ove godine, bio je kompletno plavi. Kod nas se ne kupuju svake godine nove kuglice pa je tako već par godina, a ja, ne znam da li bi ih kupovala svake godine ili ne. Dosadi svake godine isti bor a opet, ne znam koliko se isplati svake godine sve ukrase kupovati ponovo. Inače, ja uživam u kupovanju svega za bor i jedva čekam ovaj Božić da kupujem po prvi put ukrase za svoj bor. Ne mogu se odlučiti da li uzeti zeleni ili onaj bijeli bor :) Koji su vama ljepši?

Kasnim jako jako jako ali nikad nije kasno da vam pokažem krasoticu koju sam osvojila na darivanju kod drage Tihane. Osim Tihani, moram se zahvaliti i Imagination by NickyBlack - obavezno zavirite u galeriju jer nakit je mrak. Pogledajte samo moju narukvicu, kao da su znale koliko volim sladoled.. jedva čekam da u jednoj ruci držim 4 sladoleda (jedan papam, a tri su na ruci). Uglavnom, narukvica je predivna i ovo je jedno od ljepših iznenađenja u zadnje vrijeme. Svima se sviđaju moje tortice i sladoledići na ruci :).

Naravno, pravili su se i kolačići. Naravno, bit će recepata na blogu. Zapravo, za ove desne kolačiće već ste receptić dobili, to je Valentinovski trostruki užitak. A što se tiče rafaelo kuglica s limunom, i taj će recept biti na blogu iako nemam baš nešto slika ali bit će. Iako smo još svašta pekli, jednostavno nisam stigla fotkati. Ali zato jesam stigla papati, ako ništa drugo :)).

Evo i našeg svijećnjaka ove godine, tj. "vijenčića". Ovakvo nešto možete napraviti i sami ako se odlučite ili ako imate kod kuće nekoga spretnog s drvetom. Vrlo jednostavno a efektno izgleda. Nije standardni vijenčić ali meni se sviđa, za promjenu. A tek svijećice, predivno su mirisale.

Što se tiče kozmetike, nije se puno kupovalo ali nešto ipak je, nešto se dobilo i tako. Konačno isprobavam novi odstranjivač laka za nokte. Vazelin ste već vidjeli na blogu, koristim ga trenutno za usne. Dobila sam i ovaj šljokičasti Essence lakić. Kupila sam i Balein odstranjivač šminke s očiju kojega trenutno ne koristim jer su me uvijek poslije pekle oči, pa sad isprobavam micelarnu i puno sam zadovoljnija, bar što se tiče toga da me oči ne peku. Nadam se da si s tim nisam samo oštetila oči jako. Tu je i Baleina kremica poslije depilacije koju ste već i sami mogli osvojiti tu na blogu, pa sprej za kosu i Bourjois gel za tuširanje za intimnu njegu.

Osim kolačića i domaćeg rafaela, papao se i kupljeni rafaelo. Meni se ni jedan domaći ne može mjeriti s kupljenim, iako volim oboje.

Pekle su se i božićne zvijezdice, njih sam uspjela par puta uslikati i receptić će također biti na blogu. Sad tek vidim u kolikom sam zaostatku s receptima :)

Ovo je bio moj mali borek u sobici. Mali, šareni, nije baš nešto, ali meni je bilo glavno da imam bilo kakav bor (točnije rečeno borić) ove godine. Osim borića, sobu sam ukrasila i žaruljicama koje sam kupila i baš je bio divan božićni ugođaj u sobi. 

Evo jednog Božićnog poklona, novih uggsica. Mislila sam da će u to vrijeme biti veliki izbor, sniženja i slično ali sam se prevarila. Ostali su samo brojevi 43 i slični i bila sam očajna. Jedva sam našla jedne jedine za sebe i te su mi bile i najljepše. Iskreno se nadam da nije istinita informacija da se uggsice više neće proizvoditi jer ja ih obožavam, unatoč tome što znam da su mnogima mrske. Toliko su tople da bih mogla i spavati u njima a bome mi je i po snijegu toplo u njima. Dok sam ih kupovala, oko njih je kružila i jedna cura, u nadi da ih ja neću uzeti hehe, kad je to bio jedini manji broj, pa sam morala dobro paziti na njih, tj. dečka sam zadužila da brine o njima i da ih što prije ode platiti da mi ih ova druga curka ne mazne :). Misija je na kraju uspjela i ja sam sva sretna izašla iz dućana s novim uggsicama.. hvala dragi :))).

Što se tiče ukrašavanja kuće, ja se nisam imala vremena baviti s tim, pa su moji samo stavili svijećnjake na blokove i to je bilo sve. Čini mi se da je ove godine kićenje dvorišta i domova kod nas bilo puno slabije u odnosu na prošle godine kad sam znala vidjeti da ljudi imaju okićeno već krajem 11. mjeseca. Baš mi je to bilo neobično. Prošle je godine, eto, bilo minimalno dekorirano, ali ove godine u našem stančiću neće biti minimalizma :).

Neznam kakve sad ovo ima veze s blagdanima, ali da vam usput pokažem i svog ljubimca, još jednog našeg stanara, malog (tj. velikog) Kornija. Moram priznati da jede ko lud i stvarno je narastao kroz godine. Iako ga hranim samo s račićima i sličnim jer ne želim da bude ogroman, a bome i od račića dosta raste. Kad se samo sjetim kad sam ga tek nosila iz dućana, bio je toliko sitan, nogice male, a sad gledajte te noge hehe. Uglavnom, htjela sam vam pokazati jednog svog mezimca jer ipak je i on dio obitelji i s nama je "slavio" Božić hehe.

Eto, to je to. Htjela sam vam samo pokazati ponešto od toga što sam dobila i slično. Na Staru Godinu sam bila mrtva umorna zbog ranog ustajanja i odlaska na posao te zbog činjenice da noć prije nisam mogla oka sklopiti. Kraj godine je baš bio neobičan, ali eto, i to je prošlo. Glavno da sam nešto vremena uspjela provesti s voljenima i s mojim dragim i to mi je jedino bitno. Iskreno, nisam ja više za lude dočeke i ne znam što, ljepše mi je u miru s dragim nego negdje vani na hladnoći koju ne podnosim.

Kako ste vi proveli Božić i Novu godinu? Znam da pitam sa zakašnjenjem, ali podijelite svoje priče sa mnom ako želite. Što ste sve dobili pod bor? Jeste se izveli negdje, možda na neko putovanje? Kako ste okitili kuću? Kakav je bio vaš bor ove godine? Da li vam se više sviđaju zeleni ili bijeli borovi koji su sad "in"? Kakve ste sve kolačiće pekli? Radite li i vi sami božićne aranžmane, ukrase, vijenčiće i ostale dekoracije? Možete podijeliti u komentarima i sličice svojih božićnih drvca, kolačića ili čega želite. Općenito, kako ste proveli blagdane, jeste išli negdje ili je to bilo u krugu obitelji i u miru?

Pročitaj više ...

Rad s ljudima: užitak ili muka?

Rad s ljudima može biti i divan i ispunjavajući kao i užasan i frustrirajući u isto vrijeme. Kad radite s ljudima, nešto najljepše je kad vidite nasmijano lice svog zadovoljnog klijenta koji cijeni vaš trud. Definitivno nije lijepo kad dođe neki biser i kao lud viče na tebe i iživljava se dok ti nisi kriv za njegove probleme. Pogađate, današnja su nam tema ljudski odnosi i ljudsko ponašanje, ljudska kultura. Da, u zadnje me vrijeme nešto drže psihološke teme i primijetila sam da baš volim pisati članke za Savjetnicu. 

Dok sam otvarala blog razmišljala sam da li da tu kategoriju uključim na blog ili ne, ali sad mi je drago da jesam jer mislim da nisam pogriješila. Savjetnica je kategorija u kojoj mogu pisati o svojim razmišljanjima, o svemu što me zgraža i svemu što me veseli, o svemu što me frustrira i žalosti kao i o svemu što mi uljepšava dane. Mislim da je zato ova kategorija, bar za mene, pun pogodak. A nadam se da i vi tu i tamo nađete neku temu za vas. Naravno, vaše prijedloge za ovu i ostale kategorije uvijek primam :).

Da se vratim napokon na temu ljudskih odnosa i ponašanja. Budući da sam odgojena kako sam odgojena, jednostavno me uvijek iznova zaprepasti kako neki ljudi nemaju kulture i ne znaju osnove bontona. Ne razumijem koliko primitivnih ljudi ima. Uvijek pokušavam u ljudima vidjeti ono pozitivno i ne ih suditi samo po onom lošem, ali s nekima to nije moguće. Znam da se neki bore s psihičkim i s raznim kroničnim bolestima, i ti ljudi imaju opravdanje, za takve ljude moramo imati razumijevanja i strpljenja. Ali ljudi koji od ničega ne boluju nemaju opravdanja kad se prema nekome ponašaju kao da je najveće đubre na svijetu. Već svi znaju koliko mrzim nepravdu. I ako me nešto ljuti onda su to ponižavanja nevinih ljudi koji to ne zaslužuju. Kakav god netko bio, takvo što ne želim nikome niti itko takvo što zavrijeđuje.

Ponižavanja je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Znam to iz iskustva jer sam takve stvari doživljavala i u školi i u životu općenito a doživim ih i na poslu. Netko bi rekao da je to već normalno i da se čovjek navikne ali nije, nikad nije ugodno i uvijek to proživiš s knedlom u grlu. Nije to samo ponižavanje ili iživljavanje, kad je posao u pitanju to je mobing. Kao što sam rekla, takve se stvari doživljavaju u svim razdobljima života i sigurna sam da ste svi, ako ne doživjeli, bar svjedočili nečijem poniženju. U školama je uvijek bio netko tko se nije "uklapao". Ne bih rekla uklapao već netko koga drugi jednostavno nisu prihvaćali ili su ga iz nekog nebitnog razloga uzeli na piku i mučili bi ga kroz cijelo školovanje. Meni je uvijek bilo žao takvih ljudi. Znam da je malo osobno, ali i sama sam to prošla. Par godina u školi bilo je sve super, svi smo se družili, ma bilo je i više nego odlično. No jednom sam prilikom shvatila kakvi su neki ljudi u mom okruženju i kad sama nisam htjela učiniti nešto što su oni htjeli (nešto loše nekom drugom) onda se priča odjednom preokrenula. Osim toga, bila sam dobra s previše ljudi, uvijek sam bila vesela i nasmijana, mala vrckava osoba koja nikome ne bi učinila zlo. Iskreno, nisam nikad imala previše i bez obzira na tragediju iz prošlosti, bila sam zadovoljna onime što imam i nikad nisam željela ono što imaju drugi. Ali mi se sve to na kraju obilo u glavu i kad nisam htjela biti podla poput nekih, i sama sam postala jedna od onih ponižavanih, ignoriranih, ismijavanih, izoliranih... U takvim situacijama vidiš tko je kakav i na koga možeš računati, ali nažalost, takvih je malo jer je većini samo cilj biti "popularan" i prihvaćen u društvu, bez obzira na sve. A ja nikad nisam htjela ići protiv sebe i svojih principa. Posebno nakon groznog događaja iz prošlosti. Sad sam vas malo zadavila svojim iskustvom ali ima i ta priča svoju poantu, nadam se da me razumijete. Nakon škole došao je i fakultet i povijest se opet ponovila, iako nije bilo toliko drastično i puno je kraće trajalo. Ljudi su jednostavno ljubomorni i zavist prevlada. Najgore je to što nemaju na što biti ljubomorni ali to su takvi ljudi. Hvala Bogu na fakultetu sam pronašla sreću i ljubav i za to se sve isplatilo istrpjeti. 

Posao je opet priča za sebe i svi znamo kakvih sve poslodavaca i radnih kolega ima. No veći su problem klijenti bez granica. Kolege na poslu i šefove ponekad i progutamo, kad je plaća na vrijeme i slično. No klijenti su druga priča. Kad opet malo razmišljam, mislim si, nisu si ni ti ljudi sami krivi što su takvi kakvi su. Sve je to stvar odgoja. I činjenica je da će takvih neodgojenih nepristojni ljudi uvijek biti i nikad nećemo moći s njima na kraj. S takvim se ljudima treba naučiti nositi i postati imun na njihova vrijeđanja, urlanja, psovanja i iživljavanja. Mislim da svatko dolazi na svoje kad tad i da će se takvim ljudima njihovo ponašanje kad tad osvetiti i naplatiti trostruko. Nikad neću moći razumijeti kako netko može uživati u tuđoj patnji ali ću se pokušati pomiriti s tim, uspješno ili bezuspješno. 

Kako se vi nosite s takvim ljudima? Jeste li kad bili svjedok ili ste i sami doživjeli ponižavanja, iživljavanja, vrijeđanja - bilo u školi, na fakultetu, na poslu ili na nekom sasvim desetom mjestu? Kako reagirate u takvim situacijama? Što mislite, gdje je izvor takvog lošeg ponašanja, da li je problem u odgoju ili nečemu drugome? Da li biste promijenili sebe i pregazili svoje principe samo zbog toga da vas netko prihvati? Koliko znate o mobingu i jeste li uopće čuli za pojam mobinga? Imate li kakve prijedloge za Savjetnicu na blogu, slobodno me u komentarima obasipajte idejama za članke, vrlo ću vam rado ispuniti želje.

Izvori: Slika1, Slika2

Pročitaj više ...

Objavljujem rat ispucalim usnama

Već jako dugo imam problema s kritično ispucalim usnama i te probleme nisam uspijevala riješiti. Bilo bi dobro da sam se s tim mučila samo zimi ali nažalost bilo je skoro pa jednako loše i ljeti. Stoga sam prije nekoliko mjeseci objavila rat ispucalim usnama, pa u nastavku pročitajte tko je iz tog "rata" izašao kao pobjednik. 

Za početak bih spomenula da ne trošim puno na kozmetiku. Većinom kupujem ono što mi treba, posebno otkad radim i kad se novci u par dana rasprše na sve strane. Tu i tamo sagriješim i primame me sitnice poput lakova ili ruževa, no moram priznati da se dobro kontroliram. Iako nikad nisam trošila ko manijak. Sad si baš mislim da imam nijansi lakova koje ne koristim i koje bih mogla staviti u prodaju. Sigurno vam je čudno da ne trošim toliko puno na kozmetiku, ali eto, kod mene neke druge stvari imaju prednost i sve je stvar prioriteta. Uopće nemam ništa protiv onih koji puno troše na kozmetiku, svatko troši na ono što želi i koliko može. Da li bih više trošila i na kozmetiku da mogu? Sigurno bih, ali mislim da bih i dalje ostala vjerna povoljnijim kozmetičkim brendovima jer kod ničega ne patim na marke i brendove, pa tako ni kod odjeće, kozmetike itd. Moj prioritet su uređivanje stana i štednja za gradnju kuće i znam da bih puno manje uštedila da nekontrolirano trošim i da svakodnevno zalazim u drogerije. Zašto vam sve ovo pričam? Pa zato da vam ne bude čudno što još uvijek nisam isprobala ništa skuplje za ispucale usne. Hvala Bogu, vidjet ćete, stanje mi se popravilo i nije bilo potrebe da pribjegnem nešto skupljim proizvodima. Uvijek prvo pokušavam pronaći povoljnije rješenje i tek ako to nije moguće, onda se prebacim na ona malo skuplja. Što se kozmetike tiče, nevezano uz ovu temu, od nedavno se u mojoj kozmetičkoj torbici krije prvi Bourjois lak za nokte i moram priznati da mi je bilo teško kad sam ga kupovala ali sad vidim da se stvarno isplati, tako da očekujte recenziju laka uskoro.

Prvo što sam koristila za usne su najobičnija labela. Njih svi koriste i mnogima pomažu. Često sam slušala da jednima pomaže jedno labelo, drugima drugo, pa sam ih i sama više isprobala samo što kod mene nije bilo učinka. Danas uistinu postoji veliki izbor labela i nisam ih baš sve isprobala, nekako sam ih napustila kad sam shvatila da nemam koristi od njih i da su u mom slučaju nedjelotvorna. Znam da nam labelo obećava hidratizirane, mekane, nahranjene i nježne usne ali to kod mene nije bio slučaj.

Zadnjih godina popularan je melem. Danas nemamo više samo onaj prvi melem u kutijici od 10 ml već su tu i melem u sticku za usne i melem u tubi u obliku zaštitne kreme za osjetljivu kožu. Dakle, koristi se za sve i svašta ali i kao proizvod za usne a u te sam ga svrhe i sama isprobala. Melem je nešto skuplji od labela i ja sam ga poprilično brzo trošila jer su mi usne bile užasne i mazala sam ih sto puta na dan. Prvo sam isprobala melem u maloj kutijici od 10 ml a kasnije i ovaj u sticku. Taj u sticku mi je bio bolji jer je nešto gušće teksture pa je bio i dugotrajniji na mojim usnama te ih je samim time i dulje hidratizirao, njegovao. U početku mi se činilo da mi melem pomaže ali to je vjerojatno bilo samo privremeno jer su ga moje usne počele odbijati i više nije bilo koristi od njega.

Došlo je vrijeme da isprobam nešto drugo. Budući da sam znala da i jedan od članova moje obitelji ima istih problema, ili čak još i gorih, i da je njemu pomogla jedna mast koju mu je pripisala doktorica, odlučila sam i ja pokušati nešto takvo. Kad sam bila bolesna i kad sam išla na pregled, usput sam zamolila doktoricu da mi da recept za neku kremu ako može. Dala mi je recept za istu kremu koja je pomogla već nekome i ja sam bila puna nade da će mojim problemima napokon doći kraj. Ali nažalost, nije. Koristila sam ju neko vrijeme i onda proslijedila dalje osobi kojoj pomaže. Riječ je o kremi Belosalic koja dolazi u tubici koju možete vidjeti na slici i vrlo je praktična. Meni se njezina tekstura od samog početka učinila prerijetkom i premasnom, nisam bila najzadovoljnija koliko dugo se zadržava na usnama ali sam joj svejedno dala priliku baš iz razloga što znam da je pomogla nekima koji su imali još i gore probleme od mene. Šteta što tu nije bio kraj mojim problemima.

To je bio dokaz da isti preparati nikad ne pomažu svima. Bila sam osuđena na to da tražim i dalje.

Budući da sam dosta čitala o vazelinu i o svim njegovim primjenama, došao je red i na njega. I moram priznati da je vazelin bio pravo otkriće. Otkad ga koristim, nisam ga još stigla isprobati za ništa drugo osim za usne ali na usnama za sad djeluje. Neću ga previše hvaliti jer ga koristim tek maksimalno 3-4 tjedna, pa da ne bi bilo kao i s melemom pa da s vremenom prestane djelovati. Vazelin je jeftin a toliko djelotvoran proizvod. Ja sam uzela ovaj od Balee i nisam požalila. Iako, u početku kad sam ga počela koristiti bila sam zabrinuta da li će mi koristiti.

Nakon neka 2 dana korištenja vazelina, javili su se novi problemi. Počela mi se još više sušiti koža oko usana. Dakle, usne su mi bile mekše ali koža oko njih sve gora i počela me zatezati, baš je bilo neugodno. Onda sam tu kožu oko usana isto odlučila par puta namazati vazelinom. To sam obično radila navečer prije spavanja jer si možete misliti kako je to masno i krasno izgledalo - nešto poput onog dok jedeš i napackaš se sve do nosa i oko usana. Par dana sam to ponavljala i uspjela sam se riješiti i tog problema i od onda se, da kucnem u drvo, nije vraćao. 

Odjednom su ostale puno mekše usne i riješila sam se suhe kože oko usana. Dok mi se pojavila ta suha koža oko usana, nakon što sam počela koristiti vazelin, mislila sam da to možda vazelin tjera suhoću van iz usana na taj način. Sad mi je drago što nisam odustala od njegova korištenja jer mi usne napokon na nešto liče. Nisu savršene ali to ni ne tražim. Glavno da nisu stalno onako kritično popucale. Na zadnjoj slici možete vidjeti kako mi trenutno izgledaju usne. Možda se ne vidi najbolje jer fotka baš nije nešto ali stvarno jesu bolje.. žao mi je samo što nisam uslikala i usne prije nego sam krenula u isprobavanje ovih proizvoda jer bi tako bolje mogli vidjeti razliku. Iako mi i sad popucaju usne ako ih s ničim duže ne mažem, koristit ću vazelin i dalje, a ako prestane djelovati i opet krenem isprobavati nešto novo, budem vam javila kako napreduje moj 2. svjetski rat :). Prvi je završen, pobjednik je Balein vazelin :).

Čime vi njegujete svoje usne? Borite li se s istim problemom ispucalosti kao i ja? Jeste li lude za ruževima za usne poput mene? Kako onda uspijevate usklađivati i ruževe i ispucale usne? Koje ruževe preporučujete a da ne isušuju usne nego ih hidratiziraju a k tome su još i dugotrajni i dobro pigmentirani? Koristite li koji od proizvoda koje sam spomenula u članku ili koristite možda nešto drugo a učinkovito? Za što sve koristite vazelin, ako ste ga isprobali? Ako ste pobijedili već ispucale usne, podijelite sa mnom koji su vam proizvodi pomogli.

Izvori: Slika1, Slika2

Pročitaj više ...