Da, znam da je ispravno reći da poslije kiše sunce dolazi ali meni je današnji dan baš suprotan - poslije sunca došla mi je kiša. Naravno, ne doslovno kiša. Jer danas već sunce prži ali meni su i dalje prstići smrznuti. Mora da je to tako jer je iza mene bio prekrasan vikend a sad sam sama, dragi je na službenom putu a ja sam totalno bez volje za bilo što.
Cijeli dan planiram pisati post, ali samo sam gubila vrijeme. Ok, napravila sam i nešto društveno korisno, dovršila ručak, gledala serije (stvarno korisno zar ne), peglala (ovo je stvarno ambiciozno koliko peglam u zadnje vrijeme), otišla u dućan, pa sam morala do grada kupiti neke glupe hlače koje bi, ako Bog da, morala uskoro početi nositi na posao itd. I najgore, sve sam to radila bez imalo volje.
Sve bih dala da je opet vikend, da mogu vratiti vrijeme i opet uživati. Kad sam s njim nema šanse da mi bude dosadno, ako ništa drugo on me zeza i nasmijava pa mi vrijeme prođe. A sad kad sam sama i kad je on toliko kilometara daleko, osjećam se šugavo i potišteno. Mislila sam da ću se tokom dana oraspoložiti, ali ništa od toga. Mora da je danas takav dan i da jednostavno moram odspavati pa će sutra valjda biti bolje.
Jedna od misli koje mi trenutno prolaze glavom su kućanski poslovi. Ja ne znam tko ih je izmislio. Peglanje - kako da zavolim taj posao kad mi je od njega samo vruće i predugo traje? Da peglam 15 min bilo bi super, ali sve što je duže od toga meni je previše. Obično si uz peglanje stavim neku seriju da ne bih mislila samo na to kako mi se to ne da raditi. Usisavanje - zar ne postoji nešto jednostavnije od usisavanja? Znam, nije komplicirano, vučeš usisivač po kući, guraš ga naprijed - nazad i polako kupiš sve što se nađe na podu. Ali meni vam je i od toga vruće. Mislim da mi je usisavanje definitivno najgori ljetni posao. Zato već ozbiljno razmišljam o tome da u svojoj kući jednog dana imam tepiha u minimalnoj količini. Rađe ću staviti parket, laminat, pločice ili bilo što, što će se lakše održavati, a tepihe bi možda stavila samo tu i tamo, i to onakve manje tek toliko da malo uljepšaju prostor.
Nisu mi baš svi kućanski poslovi mrski ali mislim da su usisavanje i peglanje dva meni najmanje omiljena. Kuhati bi mogla cijeli dan bez ijednog prigovora, bez ikakvog gunđanja, jer to volim i nije mi teško raditi ono što volim. Ali kad nešto ne voliš, i sami znate koliko je teško natjerati se na to.
Također, razmišljam kako je bilo nekad i danas. Nekad su se svi bavili poljoprivredom, mnoge su žene bile doma te su djeca i kućanski poslovi bili njihova svakodnevica. A danas, ako imaš visoku stručnu spremu, možeš očekivati da ćeš kad se zaposliš vrlo vjerojatno raditi minimalno do 16 sati popodne a moguće i duže. Pa kako onda sve obaviti na vrijeme. Recimo da se do 17 sati vratiš s posla, pa si napokon nešto pojedeš, pa je već 17.30 h i vrijeme prolazi. Zar će se onda dan sastojati samo od odlaska na posao i kućanskih poslova? Kako se kućanskih poslova riješiti što prije pa da imaš bar nešto od večeri nakon napornog radnog dana? Treba i skuhati ručak za drugi dan. Uvijek se nešto nađe.
Slijedeće što mi je danas u mislima, jesu plaće. Da, opet razmišljam o poslu i tugujem zbog plaće koju ću imati i s kojom se nikako ne mogu pomiriti. No, još uvijek se nadam da ću dobiti neku bolju ponudu umjesto ove koju imam trenutno, iako, nisam ja te sreće i ne znam zašto se ičemu nadam. Ali, što sam htjela reći. Sigurno svi znate bar nešto o Modrićevom transferu, niste mogli ne čuti kad nas portali s vijestima već dugooo vremena bombardiraju s vijestima o njemu kao da se ništa drugo ne događa. Jučer sam negdje pročitala koliko će veliku tjednu plaću imati, i iako se sad ne mogu sjetiti točnog iznosa, ja sam u šoku kad vidim da netko toliko zarađuje samo u tjedan dana dok neki drugi za mjesec dana dobiju 1000 kn recimo. Nedavno sam i s dragim pričala o toj temi i o novcima koji se vrte u nogometu. Osobno nemam ništa protiv nogometa, dapače, ali svejedno mislim da se u njemu vrte prevelike pare i da to tako jednostavno ne bi smjelo biti. Vjerujem da se i nogometaši odriču i sve, ali sumnjam da im je toliko loše koliko je loše nekom fizičkom radniku koji rinta od ranog jutra do kasno navečer na najvećem mogućem suncu i stvarno krvavo zaradi svoju jadnu plaću. Ne znam, mislim da to nikako nije pravedno i frustrira me što neki žive toliko teško a neki se kupaju u novcu. Nek imaju velike plaće, ne smeta mi, ali što je previše je previše. Znam da se ništa neće promijeniti na tom području jer svugdje postoje nepravde, ali mene to smeta. Nema mi goreg od toga kad zimi na naslovnici nekih novina vidim neku stariju osobu kako se smrzava u svojoj kućici jer nema za grijanje, za struju ili bilo što. Kad vidim koliko stariji pate i kad vidim kakvo je stanje u našoj divnoj državi, baš se zapitam što čeka nas kad dođemo u njihove godine i kad nas svi napuste? Zar ćemo se i mi smrzavati na negativnim temperaturama kao oni, nakon toliko godina uzaludnog rintanja? I naravno, nije to samo u nogometu tako. Evo nam još jednog divnog primjera - politike. Još sam jednu divnu vijest vidjela ovih dana. Nemojte me uzimati zdravo za gotovo jer nisam sve pročitala ali čini mi se da je pisalo kako se neki političar žali da on ne može preživljavati s nekim velikim iznosom (da je bio veliki iznos novca u pitanju to sam sigurna). Odmah sam se uhvatila za glavu i došlo mi je da ga nazovem i pitam kako ipak ne može ako preživljavaju i ljudi s 1000 kn??
Sve mi je to žalosno.. danas mi je takav dan pa su mi valjda i takve vijesti više upadale u oko.. neću više filozofirati da ne prenesem na nekoga svoje "dobro" raspoloženje.
Slobodno podijelite sa mnom razmišljate li i vi isto kao i ja ili kakvi su vaši stavovi. I kako popravljate svoje raspoloženje kad ste tako bezvoljne? Ja sam već sve danas isprobala i ništa nije upalilo. Zapravo, bila sam malo bolje dok sam papala sladoled :)) Ali to je kratko trajalo :). Možete mi ispričati bilo što - kako ste provele dan, što ste sve radile, da li ste kuhale nešto fino, bilo bilo što :)
0 komentari:
Objavi komentar