Ljudi moji, ja sam se navukla, priznajem, božićna čarolija mi je
već udarila u glavu. Sad to zvuči šokantno a svi koji me prate znaju da
sam već dugo sva nestrpljiva i da živim za Božić. Sretna sam što sam
napokon uspjela organizirati i neka darivanja za vas jer želim da nam
svima ovaj Božić bude najčarobniji do sad. A kad ste mi vi sretni, i ja
sam sretna.
Slažete li se da je lijepo primati poklone ali da je
najljepše kad možete nekome nešto pokloniti? Meni stvarno ne treba ništa
posebno, imam ja želja i željica na tone (pisala sam o njima u članku o
Emmezeti a
bit će toga još), znam da će se neki poklončići naći pod božićnim
drvcem jer mi je dragi već rekao da je jedan poklončić spreman,
spremljen na sigurno i da čeka Božić. Naravno, razveselit ću se
poklončićima, ali i da nema ničega ja bi bila sretna i zadovoljna sve
dok su uz mene moji najdraži i dok nas služi zdravlje.
Inače, htjela sam
vam ispričati kako već neko vrijeme razmišljam o tome kako pomoći
ljudima, kako im izmamiti osmijeh na lice. Vjerojatno me sad ta božićna
atmosfera potiče na razmišljanje :). Znam da ima jako puno ljudi koji
teško rade i koji sigurno neće moći uživati u blagdanima koliko bi
htjeli. I nije lako biti sretan kad ima i onih koji su nesretni. Žao mi je što ljudi ne mogu uživati jednom na godinu, bez
briga i problema, ali baš onako stvarno uživati. Zato mi je palo na pamet kako bi
bilo krasno krenuti u grad i dijeliti neke sitnice prolaznicima. Možda je sad ovo nekome smiješno ali sigurna
sam da bi to ljudima puno značilo. Jer bi to značilo da ih barem netko nije zaboravio, da netko ipak misli na njih i želi učiniti nešto da popravi situaciju u kojoj se svi zajedno nalazimo. Da sam zaposlena sigurno bih išla
nešto takvo realizirati odmah. Onda sam opet razmišljala, zašto stati samo na
Božiću? Ljudima je pomoć potrebna cijele godine. Čitala sam danas neki
članak o tome kako umirovljenici žive u bijedi, sjećam se da sam prošle
godine čitala članak o jednom starijem čovjeku koji se smrzava u svojoj
kućici jer nema za grijanje. Nažalost, ti ljudi nisu jedini i na takve mi se priče para srce. Posebno kad ih čitam u ovo meni toliko drago doba godine. Zar to ljudi uistinu zaslužuju sad kad bi se trebali veseliti?
Kako da sreća bude potpuna kad znam da toliko ljudi pati i nije sretno? Voljela bih da i naši političari razmišljaju malo o drugima a ne samo o sebi. Mislim da bi nam onda bilo puno bolje. No mislim da je država u kojoj ćemo svi međusobno brinuti jedni za druge ipak san koji se neće ostvariti. No, iako ne možemo razveseliti sve i svakoga, možemo barem nekoga. Zamislite da ja razveselim dvije osobe, pa da svatko od vas na neki način pomogne ili razveseli još po dvije osobe. Znate li koliko bi ljudi sretnije dočekalo blagdane? Svi možemo učiniti nešto i ako nam se to čini malo, znajte da bi udruženim snagama učinili jako puno - i definitivno puno više od naših političara koji samo žele prikazati da rade nešto dobro za nas.
Nadam se da ću već iduće godine moći nešto od ovoga ostvariti, ma kako skromno bilo. Pokušat ću prikupiti nešto malo novaca i krenuti u pohod. Nasumce ću birati ljude i pitati ih što im treba. Onda ću ih odvesti u dućan da im kupimo koju sitnicu, ili ako budu trebali nešto drugo a ja ću moći pomoći i to ćemo riješiti. Iskreno se nadam da ovo neće ostati samo san već da ću to i ostvariti... a ako uspijem, podijelit ću najsmiješena lica tih ljudi i sa vama! Držite mi fige.. ako to bude pet ljudi bit će pet, ali ja ću osjećati da sam napravila nešto dobro. Mada daj Bože da ih bude puno više! Kad već razmišljam punom parom, sjetila sam se i da bih mogla dijeliti kolačiće. Kupiti male kutijice i staviti po par kolačića nutra pa da oni kojima ih poklonim mogu uživati sa svojim obiteljima, u toplini svojih domova, fino papajući i oduševljeno pričati da im je netko samo tako dao nešto a da nije tražio ništa zauzvrat. Jer iz mog iskustva mogu reći da danas skoro pa nitko ne daje ništa bez da nešto očekuje zauzvrat, svaka čast iznimkama jer i takve znam i ponosna sam što poznajem takve ljude.
Sad sam već odmakla od priče i počela brbljati o svojim planovima za iduću godinu jer mi je stalno na pameti ta priča o uveseljavanju ljudi ali se nadam da mi to nećete zamjeriti. Sad vas želim potaknuti da i vi razmislite malo o svemu tome, baš me zanimaju vaša mišljenja. Mislite li da je moguće popraviti stvari u našoj državi i da li bi htjeli na bilo koji način doprinjeti tome? Imate li još kakav savjet ili kakvu ideju da zamišljeno ostvarim iduće godine? Na kakva razmišljanja vas natjera ova magična blagdanska atmosfera?
