Kako ostati motiviran?

Prije koji dan sam vam pisala o svemu što me mučilo i zbog čega sam bila odsutna, zašto nisam pisala i što mi se sve događalo u životu. Ako ste pročitali članak (ako niste, evo link) shvatili ste da je iza mene jedno loše i teško razdoblje s kojim se i dalje borim, ali sam opet, po ne znam koji put odlučila da ću skupiti snage, motivirati se i hrabro krenuti dalje, u nove pobjede, sve dok stvarno ne dođe dan kad ću reći - napokon sam pobjedila i sve je krenulo na bolje. Puno me divnih stvari čeka u prosincu i naravno da ću i o njima pisati pa budući da nam je prosinac zakucao na vrata mislim da je vrijeme da se malo motiviramo svi koji smo u istim ili sličnim problemima pa da meni omiljeni blagdanski mjesec možemo provesti kako treba: veseli, optimistični, u društvu voljenih osoba, nasmijani od uha do uha, pozitivni, puni nade da nas čekaju bolje stvari i jednostavno sretni kao nikad do sad. Znam da imamo svakakvih problema, ali obećajmo si da će ovo biti mjesec kad nećemo dozvoliti da nas pogađaju jer nema smisla uništiti ovo krasno vrijeme crnim mislima. Obećajete? Ja svećano obećajem da će prosinac biti najsretniji i najčarobniji ikad i da ćemo se baviti samo Božićnim temama kako Bog zapovijeda! Stoga evo nekoliko (čitaj: hrpaaa) motivirajućih izreka - nakon što ih pročitamo bit ćemo spremni i motivirani da rečeno i ostvarimo!

 

Mogu li i vama ovakve motivirajuće izreke popraviti raspoleženje i promijeniti razmišljanja? Hoćete li mi se pridružiti i ostaviti sve probleme po strani te skupa sa mnom provesti najljepši blagdanski mjesec ikad? Na koji se način motivirate kad vam svi planovi propadaju a znate da morate skupiti snage za dalje? Ako imate kakav tajni "recept" podijelite ga sa mnom. S kojom se od motivirajućih izreka prikazanih u članku možda slažete ili ne slažete?

P.S.

Ako imate kakve želje za članke ovaj mjesec slobodno mi pišite, bilo ovdje u komentarima bilo na Facebook bilo na email. Uskoro vas očekuju novi recepti, darivanja, tekst o planovima za prosinac, wishliste, ma sve i svašta, članci u kojima ćete upoznati mene poput Before I Die i And That's Who I Am... Slušam vaše želje i prijedloge!

Pusa!

Izvori: Slika1, Slika2, Slika3, Slika4, Slika5, Slika6, Slika7, Slika8, Slika9, Slika10, Slika11, Slika12, Slika13, Slika14, Slika15, Slika16, Slika17, Slika18, Slika19, Slika20, Slika21, Slika22, Slika23, Slika24, Slika25, Slika26, Slika27, Slika28, Slika29, Slika30, Slika31, Slika32, Slika33, Slika34, Slika35

Pročitaj više ...

Tjestenina s tikvicama

Rainbow flower je lifestyle blog moje drage prijateljice Nikoline koja za sebe kaže da je kreativna, vesela i sanjar po prirodi, baš kao i ja. I kad se nađu dva sanjara na okupu, nekakva suradnja iz toga jednostavno mora proizaći. Kod nje možete čitati o svemu čega se sjetite, ima tu različitih DIY tutorijala i hrpa inspiracije, članaka o kozmetici, modi ali i nezaobilaznih recepata koje svi volimo škicnuti - a jedan takav je odlučila podijeliti i sa svima nama. Kad sam čula da se odlučila za tjesteninu u kombinaciji sa tikvicama, ja sam odmah bila za jer moj dragi obožava tikvice i rekao je da ćemo i ovo morati isprobati. Eto, meni je baš ogromno zadovoljstvo što nas je Nikolina kroz ovaj divan receptić pustila u svoju kuhinjicu pa predlažem da svi zajedno zavirimo i saznamo o čemu se radi :).

Pogledajte za početak što Nikolina kaže o našoj suradnji i jelu koje je pripremila...

" Htjela bih se prvo zahvaliti tebi Emina što si me pozvala da gostujem na tvom blogu. 

Ta suradnja me baš razveselila i odlučila sam napisati jedan od recepata koji se u zadnje vrijeme nalazi na mom meniju i koji se i meni, a i mojim ukućanima svidio. Tikvice sam 

inače radila samo pohane i pravila polpete, no odlučila sam se pripremiti ih na malo 

drugačiji način. Malo promjene u životu uvijek dobro dođe! :) "

Ja se slažem da promjene uvijek dobro dođu i da je uvijek gušt isprobati nešto novo u kuhinji, pa ću definitivno isprobati i ovaj recept.

Sastojci:

• 1 tikvica srednje veličine
• 20 dag nemasne pureće šunke
• 10 dag sira trapista
• 1 crveni luk srednje veličine
• par režnjeva češnjaka
• maslinovo ulje
• vrhnje za kuhanje od pola litre (ili možete koristiti i mlijeko koje je dosta jeftinije)
• tjestenina po izboru (ja sam koristila rezance - malo šire)
• prstohvat soli
• mala žličica vegete 

Priprema:

Tikvicu ogulite te je narežite na šire rezance. Otprilike ovako:

Nemasnu pureću šunku nasjeckajte na kockice.

Stavite u osoljenu i provrelu vodu tjesteninu, te je kuhajte po želji, ali bi bilo dobro da bude al dente.

Nasjeckajte crveni luk te češnjak na sitno.

Na zagrijano ulje stavite luk, te nakon što porumeni (bude zlatno žute boje) dodajte i češnjak.

Zatim dodajte tikvice narezane na široke rezance te ih propržite. Kada su i tikvice dobile boju dodajte pureću šunku nasjeckanu na kockice i sve dobro promiješajte.

Ulijte vrhnje za kuhanje i miješajte. Ja sam dodala malo vrhnje za kuhanje, te sam po potrebi dodala još malo mlijeka.

Dodajte vegetu i sol.

Pustite da se umak sljubi sa sastojcima u polupokrivenoj posudi na laganoj vatri. Povremeno promiješajte. 

Naribajte sir trapist te kada je jelo već skoro gotovo, dodajte ga i malo promiješajte. Skinite s vatre i vašu skuhanu tjesteninu prelijte s ukusnim umakom!

Ovo jelo je vrlo jednostavno za napraviti, brzo i ukusno! Za prilog sam odabrala male rajčice iz bašće. Dobar tek!

Mene je recept oduševio, a vas? Obožavam kad naiđem na nešto jednostavno, fino i što je brzo gotovo. Najljepše je kad se možemo najesti ko pravi gurmani a da je priprema brza i da ne čekamo dugo praznih trbuščića - a ovaj je recept pravi dragulj po tom pitanju. Draga, hvala ti još jednom na divnoj suradnji i na još boljem receptu, obožavam široke rezance u svim kombinacijama. A vi dragi čitatelji, što kažete na recept? Volite li tjesteninu i tikvice, kombinirate li ih zajedno? Planirate li isprobati ovaj recept ili možda imate još neki prijedlog na koji se može napraviti nešto ovakvo jednostavno i fino? Što kuhate kad želite skuhati nešto brzo i fino? Ako još niste, zavirite na Nikolinin blog, garantiram da ćete naći svašta za sebe i da ćete poželjete kopirati DIY tutorijale, skuhati sve što i ona kuha i da ćete se svakodnevno vraćati po još inspiracije u Nikolinin kutak!

Pročitaj više ...

Crnilo jučerašnjeg dana...

U zadnje vrijeme nikako da organiziram sve onako kako želim, uvijek se nešto ispriječi na tom putu. Kad sam napokon dobila vremena da se posvetim hobijima, došlo je sto drugih problema: bolesti bližnjih, promjene nekih planova, umor i bezvoljnost uzrokovani gubitkom posla itd. I kad sam napokon dobila vremena da se odmorim i uživam u nekim sitnicama, to jednostavno nije to. Uostalom, znate kako je kad ste naviknuti svakodnevno odlaziti na posao a onda se to promijeni ko iz vedra neba i osjećate se pomalo beskorisno i ne znate kud sa sobom.

Kad čovjek radi, priželjkuje godišnji odmor ili slobodan dan i vrijeme za uživanje u hobijima mu predstavlja luksuz koji si ne može samo tako priuštiti. A kad je čovjek doma sve bi dao da radi, dobiva redovitu plaću i da se osjeća korisno. Nikako nije dobro, ni previše raditi pa ne imati vremena za išta ali ni ništa ne raditi a imati vremena za sve. Znam da sam rekla sama sebi da neću posrnuti, no to jednostavno nije moguće kad se neprestano razmišlja o poslu i mogućnostima kojih baš i nema. Trudim se ali teško je, ima boljih i lošijih dana i to je tako i bit će tako dok ne krene na bolje. A teško mi je ostati optimistična kad nas se na svaki oglas prijave stotine i stotine a onda i ako imaš sreće biti pozvan na razgovor, misliš si, otkud će baš tebe odabrati od svih kandidata. Zapravo, sretan si i ako imaš uopće kamo poslati prijavu jer zahvaljujući dragom gospodinu Mrsiću svi žele da za njih radimo besplatno, odnosno za 1.600,00 kn. Svi već znate moje mišljenje o tome a i već sam izrazila svoje "oduševljenje" njegovim postupcima. Samo bih dodala, da je lako izmišljati svakakve gluposti koje na neki način i ponižavaju visokoobrazovane ljude dok ti sam dobivaš takvu plaću da bi meni srce stalo da ju i sama jednom vidim na svom tekućem računu. Vjerujem da ima onih koji su imali koristi od toga da su radili na stručnom osposobljavanju, ali ja na žalost takve ne poznajem. I moje bi se mišljenje o dotičnom gospodinu promijenilo da i sam proba sa svojim kolegama političarima živjeti od 1.600,00 kn, i to ne samo mjesec ili dva nego minimalno godinu dana. Pa da ih vidimo. Neću uopće nastaviti pisati o toj temi jer se i ovako osjećam ogorčeno i bolje da se ne raspričam jer ne znam kako bih se zaustavila.

Bila sam neki dan i na prvom razgovoru otkad sam doma i naravno, vratila se doma totalno razočarana. Nisam se ničemu nadala i znala sam da ne moram ništa očekivati, ali duboku u srcu se ipak malo ponadaš. Ovo je bila prilika kakva se ne propušta jer je firma u kojoj bi radila da sam odabrana relativno blizu, radno vrijeme bi mi odlično odgovaralo jer bi se mogla kombinirati s dragim i s njim se voziti na posao i s posla, posao je zvučao zanimljivo i firma mi se činila ok. Kad malo bolje razmislim, izgledalo je predobro da bi bilo istinito pa ne znam zašto sam gajila i taj mali tračak nade. Sad sam razočarana, ali morat će me i to proći, morat ću skupiti snagu za dalje i boriti se dok ne uspijem. Nema mi druge...

Osim toga, i jedna meni draga osoba je bila bolesna i još se uvijek oporavlja i nadam se da će sve biti u redu. Za sad je dobro i moramo biti optimistični da će se što brže oporaviti. Zato sam u zadnje vrijeme i dosta odsutna jer smo puno vremena provodili po bolnicama, kod doktora opće prakse, na hitnoj itd. A bolnice definitivno ne volim, čim uđem i osjetim onaj miris specifičan za bolnice odmah mi je dosta. I znate kako to ide, kad je netko bolestan onda i drugi budu bolesni, pa se svi izredamo i odlascima k doktorima nikad kraja. Kad smo zdravi a recimo nezaposleni nismo ni svijesni da nam je i dalje dobro, ali kad smo bolesni to je nešto najgore. Tako da, već mi je muka od doktora i bolnica i načekavanja satima da se dođe na red na hitnoj itd. Stvarno je to naše zdravstvo odlično organizirano. No ipak, ima doktora koji su unatoč štrajku odgovorno radili svoj posao i pružili mojim bližnjima njegu kakvu zaslužuju. Samo je žalosno to da sam u zadnjih par godina naišla na jako malo takvih doktora.

Da, znam, ne smijem se prepustiti crnim mislima i biti ogorčena, ali jesam. Imam boljih i gorih dana. Imam dana kad se svemu veselim i ne uništim si dan s razmišljanjima o poslu i o svemu što me muči. Ali ima i dana kad samo gubim vrijeme cijeli dan jer više nemam volje ni za što. Ne želim to ali to je realnost. A danas mi je jedan takav dan kad ne mogu biti optimistična i misliti da će sve biti super kad ništa ne ukazuje na to. Sve je to normalno i sve će to proći ali mi je žao što ne mogu kako spada uživati u svemu što me čeka u 12. mjesecu jer će to ipak biti najljepši mjesec u godini budući da ću početi živjeti s dragim, tu je i Božić i shopping i sve i svašta čemu se veselim. Potrudit ću se da mi barem taj mjesec ništa ne pokvari i da u svemu tome uživam onako kako želim. Zato evo malo motivacije za kraj a napisat ću i jedan zaseban članak s motivacijskim izrekama da se napunimo energijom i krenemo hrabro dalje, svi koji se nalazimo u istim ili sličnim problemima.

Izvori: Slika1, Slika2, Slika3, Slika4, Slika5

Pročitaj više ...

Ili - ili: Dječja soba

Još nemam djecu ali već sad skupljam ideje za uređenje dječje sobe jer se tom vremenu u životu jako veselim i osjećam kao da sam već duže vrijeme spremna taj korak. Sve više čitam o trudnoći, djeci i tuđim iskustvima, oduvijek se rastapam na slatke fotke i videe u kojima su klinci glavne zvijezde i jednostavno živim za dan kad ću postati mama i imati svoje dijete. Oduviječ čuvam tuđu djecu, mazim ih i pazim ali to nikad nije to jer bi mi roditelji tog djeteta uvijek nešto sugerirali, tipa, da ne čuvam dijete predugo da se ne navikne ili sad mora na spavanje dosta je bilo igranja itd. A kad ću imati svoje dijete radit ću što i kako ću htjeti i nitko mi neće govoriti koliko ću ga dugo čuvati ni ništa. Znam da imati dijete nije samo tako, svjesna sam da je to velika odgovornost ali sam sigurna i da se s puno ljubavi može sve pa tako i biti dobar roditelj. Vjerujem da i među vama koje me čitate ima majki ali i cura koje priželjkuju biti majke i koje to najljepše životno iskustvo tek čeka. Stoga maštajte sa mnom ako još niste majke ili se inspirirajte fotkama ako se bliži vrijeme da uredite prvu dječju sobicu :).

Prva slika prikazuje dječju sobu onako kako ju i sama zamišljam: žive boje, oslikani zidovi i slatki krevetić. Znam da je u pitanju dječja soba, ali ovu kombinaciju boja poželjela bih i u vlastitoj spavaćoj sobi. Divna mi je tirkizna boja na zidovima i sviđa mi se što su zidovi oslikani drvećem u bijeloj boji koja na tirkiznoj odlično dolazi do izražaja. Možda se sama nikad ne bih sjetila kombinirati živu tirkiznu sa pink bojom no moram priznati da u ovom prostoru ta kombinacija besprijekorno funkcionira. Sviđa mi se i to da su plafon i pod u više neutralnim bojama tako da naglasak ipak ostaje na ovoj tirkiznoj boji. Sve u svemu, radi se o savršenoj kombinaciji i definitivno bih i sama htjela jednog dana oslikati zidove dječje sobe.

Druga dječja soba koju ćemo pogledati je suprotnost onoj prvoj jer nema intenzivnih živih boja već prevladavaju nježne sivo-smeđe i roze boje. Odlična mi je dekoracija desnog zida, sviđaju mi se okviri sa slikama i već mogu zamisliti nešto takvo i kod sebe. Foteljica je super za sjesti s bebom u naručju a desna bijela drvena komoda je baš prikladna za dječju odjeću. Ipak sve mame vole lijepo odjenuti svoju dječicu. Sve u svemu, lijepa kombinacija i dobro da nije sve sivo-smeđe jer ova roza boja baš lijepo udahnjuje malo živosti prostoru. Uglavnom, meni se sviđa jer mi ostavlja dojam tople i ugodne atmosfere u kojoj bi vrlo rado provodila vrijeme s djetetom.

Koja se dječja soba vama više sviđa? Jeste li već majke prekrasne dječice, je možda beba na putu ili tek planirate postati majce u bliskoj budućnosti? Veselite li se djeci i svim dječjim radostima koje dolaze u paketu, pa i uređenju dječje sobe? Ako ste ponosne majke, kako izgledaju dječje sobe kod vas? A ako niste, kako zamišljate dječju sobu jednog dana?

Izvori: Slika1, Slika2

Pročitaj više ...

Torta od kupina

Drage i dragi moji, danas mi je čast predstaviti vam jedan od prvih kulinarskih blogova koje sam počela pratiti još dosta davno a riječ je o blogu Knjiga recepata by Nina. Ono što me privuklo ovoj receptima bogatoj kulinarskoj destinaciji jesu upravo recepti - i slatki i slani - koje mogu svakodnevno isprobavati a da sam sigurna da će sve odlično ispasti. Već sam isprobala nekoliko recepata s Nikolininog bloga još prije nego sam počela pisati svoj blog i sva su nas jela pripremljena prema njezinim receptima oduševila. Zato mi je baš veliko zadovoljstvo što ju napokon ugošćujem na blogu, jer imam osjećaj kao da je na neki način već stvarno dugo dio moje svakodnevnice odnosno dio moje kuhinje :).

Ako malo pregledate njezin blog vidjet ćete da je Nikolinina početna želja bila napraviti modernu verziju knjižice s receptima, modernu kuharicu da to tako kažemo. No s vremenom je objavljivanje recepata postalo prekrasan hobby i ja joj od srca želim da možda jednog dana i objavi kuharicu sa svojim najboljim receptima :). A dok mi čekamo njezinu kuharicu, možemo uživati u torti od kupina za koju nam je Nikolina pripremila recept. Iako ona kaže da je riječ o običnom ljetnom kolaču vidjet ćete da je u pitanju više od običnog kolača: prava ljetna poslastica i spoj zanimljivih okusa.

Potrebno:

• 250 g integralnog keksa
• 150 g maslaca
• 3 žlice tekućeg meda (ili javorovog sirupa)
• 500 g kupina
• 3 jaja
• 175 g šećera + 2 žlice
• 25 g brašna

Priprema:

Kekse sameljite, te dodajte omekšali maslac i med.
Kalup promjera 24 cm obložite papirom za pečenje te smjesu natiskajte na dnu i malo zadignite stranice.
Stavite u hladnjak na 1 sat.
Kupine stavite u posudu, dodajte malo vode te kuhajte dok ne omekšaju.
Protisnite kupine kroz gusto cjedilo.
Pomiješajte 2 žumanjka, 1 cijelo jaje, 175 g šećera u prahu i brašno.
Protisnute kupine vratite na vatru da zavriju.
Maknite, umiješajte smjesu od jaja i šećera.
Vratite na vatru i miješajte dok se ne zgusne kao puding.
Izvadite podlogu iz hladnjaka i prelijte kremom.
Pećnicu zagrijte na 200 stupnjeva.
2 bjelanjka istucite sa 2 žlice šećera u prahu i rasporedite po kremi.
Pecite oko 10 minuta dok površina poprimi smećkastu boju.
Ukrasite kupinama, a po želji posipajte šećerom u prahu.

Dok vi guštate u fotografijama, ja bi iskoristila priliku da još jednom zahvalim Nikolini što je za potrebe ove suradnje napravila krasnu voćnu torticu. Ja ću ju sigurno koji put isprobati a isto preporučam i svima vama. U slučaju da još ne pratite njezin blog, obavezno zavirite i isprobajte neki od recepata. A sad vas molim da podijelite sa mnom svoja mišljenja. Volite li voćne torte i općenito kupine u kolačima? Kako vam se sviđa torta koju je Nikolina donijela u goste, biste li ju voljeli isprobati? 

Pročitaj više ...

Ne možeš kupiti sreću ali možeš kupiti sladoled!

Evo nas u još jednom nastavku Misli dana. Zapravo, vrlo je jednostavno ono što želim reći: ne možete kupiti sreću ali možete kupiti sladoled i to je jedno te isto. Sladoled je ovdje uzet kao primjer, može se kupiti / napraviti bilo što drugo osim sladoleda ali kad se radi o nečemu što volimo možemo to poistovjetiti sa srećom. Male nas stvari usrećuju i to je poanta cijele priče. Ne možemo otići u dućan i kupiti 200 grama sreće pa biti sretni 2 ili 3 sata ali možemo otići u dućan i kupiti nešto što nas usrećuje pa biti sretni cijeli dan. 

Sreća je pojam koji se tumači na različite načine i svakoga nešto drugo čini sretnim. Najvažnije je da nas usrećuju male stvari, sitnice koje život čine ljepšim. Meni ljudi često znaju reći da se nekim stvarima previše veselim, što kao posljedicu može imati i preveliko razočaranje ako se nešto čemu sam se veselila ne ostvari. No ja ne bih mijenjala tu svoju osobinu jer mi ona život čini ljepšim. Zašto kupovati sladoled ako mu se ne veselite? Tek toliko da nešto strpate u želudac? Mislim da to nema smisla. Uvijek ću radije biti takva da se svemu strašno veselim nego takva da me ne može razveseliti baš ništa.

Činjenica je da, sve što trebamo već imamo i od toga moramo krenuti. Sve ostalo što se dogodi ili ako dobijemo nešto što nismo očekivali, to je samo plus odnosno samo dodatan razlog za sreću. Zato se veselite malim stvarima i vidjet ćete koliko će vam život biti bolji. Samo o vama ovisi kako će se razvijati vaš život i kako ćete prihvatiti ono što vam život nosi. Zadržite pozitivan duh i pronađite sreću u svemu što vas okružuje. Druge formule za sreću nema: tražite ju u malim stvarima i budite sretni, živite za danas i veselite se onome što tek dolazi! 

Koja je vaša formula za sreću? Veselite li se malim stvarima poput sladoleda ili nečega drugog u vašem slučaju? Slažete li se da sreću ne možemo kupiti ali ju možemo pronaći?

Izvor: Slika1

Pročitaj više ...

Ili - ili: Blagovaona

Uređenje blagovaone i same kuhinje razlikuju se kao nebo i zemlja, da tako kažem. I tako mislim prvenstveno zbog zahtjevnosti i dugotrajnosti uređenja tih dviju prostorija. Osobno, kuhinju smo dizajnirali vjerojatno nekoliko mjeseci. Sve je započelo traženjem inspiracije prije više mjeseci. A da ne kažem da skupljam fotke i ideje za uređenje kuhinje već godinama jer bi bilo nemoguće u kratko vrijeme pregledati sve što postoji na webu. Naravno, sve je to ranije bilo općenito ali sad smo morali početi gledati što je u našem prostoru moguće izvesti a što nije, morali smo se pobrinuti za tisuću detalja koji su bitni u kuhinji: od coklina, do fronti, okova, radne ploče, rasporeda elemenata itd. Sve to iziskuje puno vremena i razmišljanja, posebno kad se radi o specifičnom prostoru poput potkrovlja. Potkrovlje ima i svojih čari i mana, no o tome ću više pričati u članku o projektiranju kuhinje koji planiram uskoro objaviti. Želim reći da je projektiranje kuhinje složen proces i tisuću puta smo naišli na nešto novo, ili se predomislili ili na kraju shvatili da nešto ipak nije moguće izvesti pa smo morali tražiti novo rješenje i slično. A kad se oprema blagovaona, definitivno sve ide puno brže jer trebate stolice i stol, to je ono osnovno a dalje sve ovisi o vlastitim željama. Svašta se još može strpati u blagovaonu ali bez stola i stolica blagovaona nije blagovaona. A da bismo taj dio riješili, odemo u salon namještaja i odaberemo što nam se sviđa i to je to. Nema tu neke velike filozofije. Možemo se posvetiti detaljima da sve zajedno bude ljepše, možemo se posvetiti bojanju zidova i slično, no to je sve ono što se dodatno može raditi, nije da bez nekih detalja blagovaona ne može u upotrebu dok kuhinju ne možemo koristiti dok nemamo sve strojeve, dok nemamo u čemu i na čemu kuhati itd. Dakle, u nastavku ćemo pogledati dvije blagovaone pa ćete i sami vidjeti koliko ih je jednostavnije urediti.

Prva blagovaona koju možete vidjeti na slici nije baš u mom stilu ali ima nekih detalja koji mi se sviđaju. Za oko mi je zapao zid sa svijetlima koji podiže cijelu ovu blagovaonu. Stol i stolice nisu moj stil i promijenila bi ih ali zid je definitivno u centru pažnje kad se pogleda slika. Sviđa mi se atmosfera koja je nastala zahvaljujući ovom osvjetljenju a sviđa mi se i kamen na zidu koji taj zid čini drukčijim od okolnih zidova. 

Druga blagovaona ističe se svojom umjetničkom notom. Ima dosta toga što mi je ok ali i dosta toga što se ne uklapa u moju viziju blagovaone. Krenut ću od stropa koji mi je solidan, sviđa mi se što nije sasvim običan i sviđa mi se kako je uklopljen lujster. Znam da se taj tip lujstera teško održava i ne bi stavila ništa slično u svoju blagovaonu, iako mi u ovom prostoru dobro izgleda. Stol mi je ok, ali ništa posebno. Stolice nisu loše ali ne volim kad je ta koža skroz do poda jer onda obično taj donji dio stolica bude jako prljav s vremenom. Tepih mi je totalno loš izbor i cijelu prostoriju čini prešarenom. Da je tepih jednobojan, neki bež ili neke slične tople boje, mislim da bi sve skupa puno bolje izgledalo i bio bi naglasak samo na stropu a sad imam dojam kao da je naglašen svaki dio blagovaone pa to sve skupa čini zbrku. Ili možda da uopće nema tog tepiha nego da je sve ostalo samo na ovim lijepim velikim pločicama koje vidimo ispod tepiha.

Kad bih se ja morala odlučiti između ove dvije blagovaone, teško bih odabrala jednu jer ni jedna nije po mom ukusu već bih mogla izdvojiti samo nekoliko detalja koji mi se sviđaju. Definitivni plus ove druge blagovaone je ta umjetnička nota a plus kod prve blagovaone je maštovito dekorirani zid. Što vi mislite? Sviđa li vam se koja od prikazanih blagovaona? Kakav namještaj u blagovaoni volite, kakve stolice, stolove itd.? Mislite li da je još nešto potrebno imati u blagovaoni ili je to dvoje dovoljno? Kako bi uredili svoju blagovaonu iz snova, o čemu sanjate, kakve su vaše želje? Ili kako izgleda vaša blagovaona iz snova?

Izvori: Slika1, Slika2

Pročitaj više ...

Tiramisu s domaćim piškotama

Dok vam ja pripremam nove članke o tome što mi se izdogađalo zadnjih dana, u suradnji s Anjom s bloga Sweetheart predstavljam vam nešto jakoooo fino i vizualno također vrlo primamljivo: tiramisu s domaćim piškotama. Njezin je blog magično mjesto ispunjeno hrpom krasnih fotki i recepata koje ona velikodušno dijeli s nama i u kojima uz malo truda svi možemo uživati i u vlastitim domovima. Stoga vam je jasno da sam se jako obradovala kad je prihvatila moj poziv te sam s nestrpljenjem čekala da vidim što je to ona pripremila za vas i mene. U nastavku ćete moći pročitati nekoliko njezinih uvodnih riječi koje će vas sigurno inspirirati da i same ostvarite svoje snove i da se bavite onim što volite. S obzirom na uvod koji je Anja pripremila, svaka je moja riječ suvišna. Mogu samo dodati da se pronalazim u mnogim njezinim riječima i da joj se divim kao osobi.. prepustite se i uživajte :).

"U slastičarstvo se nikad nisam zaljubila…jer sam ga oduvijek voljela. Ne znam više je li to 

bilo zbog velikih torti koje su bile normalna pratnja svakom mom rođendanu (još uvijek teško mogu zamisliti neku posebnu priliku bez torte) ili zbog svih onih pekmeza, čokoladnih glazura, kolača sa sezonskim voćem i domaćim jajima. 

Oduvijek sam voljela miris čokolade, miješanje rastopljene čokolade s maslacem, orahove torte i bombastične Sacher divote s najboljim domaćim pekmezom od marelica. 

Još i danas to obilježava moje kuhanje – fantastično žuta jaja bakinih kokica, fini maslac, voće i začini koji su rasli netaknuti pesticidima, uzgojeni i ubrani u najboljim uvjetima, a vesele me svaki put kada na njih pomislim. 

Zato danas ne prihvaćam kompromise kada kuham, ne želim izdati sve ono najbolje što sam 

mogla dobiti. Priroda nas je nagradila, ne želim ju izigrati. Inspirira me svaki sastojak koji 

miriše na domaće i na svježinu, svaka jabuka posipana cimetom i svaki komadić tamne čokolade. Najveći užitak pronalazim u savršeno premazanim tortama, sočnim kolačima, točno upotrijebljenim sastojcima. Od rustikalnog do savršeno preciznog deserta u okusima i izgledu – volim ih sve, ali svaki pokušavam unaprijediti nekim novim začinom ili tehnikom. U svojim desertima ne brojim kalorije, ubrajam samo ljubav koju sam u njih uložila. 

Kad bih mogla, mirisala bih svaki dan na svježe pečene keksiće, na sočni čokoladni biskvit i na jagode te naribane jabuke. Kad bih mogla mirise svoje kuhinje pretočiti u parfem – učinila bih to odmah :)."

Krema:

• 4 žumanjka
• 100 g šećera
• 500 g mascarpone sira
• 250 g slatkog vrhnja
• ekstrakt vanilije

Žumanjke i šećer izmiksajte da smjesa postane pahuljasta i svijetle boje (miksajte nekoliko minuta). Premjestite ih u posudu i kuhajte na pari da se krema zgusne (kuhajte 10 – 15 minuta). Kremu stalno miješajte, gotova je kad se šećer u potpunosti otopi i kad postane gusta.

Gotovu kremu ostavite da se ohladi. U hladnu kremu umiješajte mascarpone (možete i lagano izmiksati). Zatim istucite vrhnje u šlag i umiješajte ga u kremu s jajima i mascarponeom. Dodajte i ekstrakt vanilije pa promiješajte. 

Piškote:

• 3 jaja (odvojeno bjelanjci od žumanjaka)
• 70 g šećera
• 50 g oštrog brašna
• 40 g škrobnog brašna (gustina)
• 1 žlica gorkog kakaa (nije obavezno)*

Bjelanjke odvojite od žumanjaka. Bjelanjcima dodajte šećer i miksajte da dobijete čvrstu, sjajnu i glatku smjesu. Zatim toj smjesi dodavajte jedan po jedan žumanjak  i svaki put lagano umiksajte.

Brašno i škrobno brašno promiješajte i lagano kuhačom umiješajte u smjesu s jajima i šećerom. Tada dodajte i lagano umiješajte kakao.

Smjesu premjestite u običnu vrećicu i odrežite vrh vrećice (napravite malu rupicu). Možete ju staviti i u slastičarsku vrećicu s najmanjim okruglim nastavkom. Istiskujte smjesu na pleh obložen papirom za pečenje. Možda će vam se činiti da vam je rupica premalena, ali istiskujte količinu smjese u širini palca ruke, smjesa će se i raširiti. Piškote neka vam budu u duljini koju želite. Pecite 5 – 6 minuta na 200°C. Pripazite da vam piškote ne zagore.

Domaće piškote su mekanije i moraju se do kraja ohladiti prije upotrebe. 

*ako ne želite, ne morate dodavati kakao u piškote. Onda ga samo izostavite i, nakon što istisnete smjesu na pleh, dobro ih posipajte šećerom u prahu, pa ispecite. 

Slaganje:

• crna kava
• rum

Skuhajte običnu crnu (tursku kavu) i dodajte joj žlicu ruma. Svaku piškotu s jedne strane vrlo lagano umočite u kavu (jer su domaće piškote malo tanje i mekanije), i stavljajte jednu do druge. Premažite piškote kremom, pa poredajte još jedan red piškota, pa opet premažite kremom. Ostavite da se u potpunosti ohladi u frižideru. Prije posluživanje obilno posipajte gorkim kakaom (ako želite).

Domaće piškote možete zamijeniti i kupovnima.

Na samom kraju, Anja, hvala ti na krasnom receptu, krasnim fotkama i krasnom uvodu. Tvoje su riječi odraz tvoje velike ljubavi prema slastičarstvu i moram priznati da se u mnogim tvojim rečenicama i sama pronalazim jer mislim da slastičarstvo volim oduvijek i da se nisam tek tako u njega zaljubila. I uspiješ li mirise kuhinje pretočiti u svoj parfem, ja ću ti biti prvi kupac :). Drage i dragi moji, što vi mislite o ovom receptu? Volite li tiramisu, pravite li ga s domaćim ili kupovnim piškotama? Budući da je Anja s nama svima podijelila svoju krasnu priču o ljubavi prema slastičarstvu, slobodno u komentarima i vi podijelite s nama svoju priču :).

Pročitaj više ...

Panna cotta na kokosovom mlijeku

Voćne deserte, cupcakese, deserte u čaši, blagdanske recepte, kekse, tijesta, muffine, torte, tradicionalne recepte i još svašta fino možete naći na blogu Ave dulcis iza kojeg stoji iznimno talentirana Tamara koja uživa u cijelom tom procesu od pripreme do degustiranja hrane. Zbog njezine posvećenosti kuhanju i pećenju nastaju očaravajuće slastice kojima nitko ne može odoljeti. Kad sam tek otkrila Tamaru i njezin inspirativan blog sjećam se da sam provela jako puno vremena istražujući sve te divne recepte i tad se, mogla bih reći, ljubav rodila jer od tog dana redovito pratim što objavljuje, učim od Tamare, kupim njezine savjete, spremam recepte koje želim isprobati i barem preko fotografije "degustiram" ono što je pripremila.

Da ne bi sve ostalo samo na divljenju i uzdisanju pri pogledu na njezine deserte, Tamara je odlučila doći k meni u goste i vas i mene počastiti panna cottom na kokosovom mlijeku! Kako ona kaže, riječ je o osvježavajućem desertu za  pozdrav ljetu pa mislim da je sad idealno vrijeme za nešto ovakvo budući da smo duboko zagazili u hladno jesen, i ma koliko ja to odgađala, vrijeme je za oproštaj od ljeta koje nas je napustilo. U nastavku pogledajte recept i pročitajte što kaže Tamara o desertu koji je odabrala za gostovanje kod mene :).

"Uvijek se rado odazovem pozivu u goste a da ne idem praznih ruku često nosim neki desert. Ovog puta to je lagana ljetna panna cotta s mirisom kokosa. Budući mi je Emina dala slobodne ruke, kratko sam se dvojila dal da Vam ponudim nešto slatko ili ipak slano ali ipak sam se odlučila za ovu kremu vrlo jednostavne pripreme kojoj ni najžešći kritičari slatkog neće moći odoljeti."

Sastojci za 4 zdjelice:

• 300 ml kokosovog mlijeka
• 200 ml slatkog vrhnja
• srž mahune vanilije
• 4 listića želatine
• 2-3 žlice meda

Priprema:

U lončić staviti kokosovo mlijeko, vrhnje, med i vaniliju i zagrijati.

Listiće želatine namočiti. Omekšale listiće dodati u smjesu i miješati dok se ne otope.

Kremu uliti u zdjelice i staviti na hlađenje, najbolje preko noći.

Panna cottu možete servirati u zdjelicama ili istresti na tanjur (tako da zdjelicu uronite u vruću vodu na nekoliko sekundi da se krema odvoji od stijenti zdjelice, zdjelicu pokriti tanjurom i izokrenuti).

Servirati uz svježe voće ili voćni kompot!

Budući da ja osobno nisam još radila ništa s kokosovim mlijekom, pitala sam Tamaru gdje se ono može kupiti pa moram i tu informaciju podijeliti s vama, jer sigurno ima netko među vama tko ga također još nije koristio u svojoj kuhinji. Dakle, kokosovo mlijeko može se kupiti u DM-u a ponekad ga se nađe i u Lidlu, pa ako se odlučite na pripremu ovog deserta, da znate gdje zaviriti da bi nabavili sve potrebne sastojke.

Za kraj moram zahvaliti Tamari na gostovanju i na donošenju ovog jednostavnog ali okusima bogatog deserta u goste. Složila bih se da ni najžešći kritičari slatkoga ovome ne bi mogli odoljeti a moram priznati da i sama osjećam isto pa se nadam da ću čim prije uživati u okusima ove kreme. A sad da čujem vas i vaša mišljenja. Sviđa li vam se desert koji je pripremila Tamara? Jeste li već radili nešto slično ili planirate napraviti panna cottu prema ovom receptu? Koristite li često kokosovo mlijeko u svojim slasticama? Ako još ne pratite ave dulcis blog, vrijeme je da to učinite! :)

Pročitaj više ...