Što je nježnost? Nešto neopipljivo, nešto malo a opet toliko snažno i značajno. Nekima nježnosti ne predstavljaju ništa važno i mogu sasvim ugodno živjeti i bez njih. Nasuprot njima, neki osjećaju kao da umire dio njih kad im nedostaje nježnosti od strane bolje polovice. Često slušam o predrasudama da je nježnost važna samo ženama, a tisuću puta sam se uvjerila da je potrebna i muškarcima. Možda netko to ne bi priznao, ali vjerujem da je svakome toplo pri srcu kad ga osoba koju voli onako bez nekog posebnog razloga zagrli, čvrsto stisne k sebi ili dodirne na način da mu se koža naježi.
Što se mene tiče, ja sam takva osoba da bez nježnosti ne mogu. Dodir voljene osobe za mene je nešto najljepše i srcu je tad najugodnije. Jednom kad se naviknem na dodir nečijih ruku, stalno ga želim i dalje. Činjenica da mi se koža naježi zbog njegovih božanstvenih ruku za mene je znak iskrene ljubavi. Da tu osobu ne volim, taj mi dodir ništa ne bi značio niti bi mi se koža naježila. Tako da, nježnosti moraju nešto značiti i moraju postojati.
Svi smo svakodnevno u gužvi, utrka s vremenom počinje rano ujutro, nekima u 6, nekima u 8 sati, a završava kasno navečer. Nakon što se vratimo s posla, iznervirani zbog lošeg dana ili ako nam jednostavno nešto nije išlo kako je trebalo, nježnost je ono što nas može oraspoložiti. Mnogi danas nemaju vremena, trude se da sve bude savršeno, da svugdje stignu na vrijeme, da se svi poslovi završe u roku i jednostavno se nema vremena za nježnost, što je baš žalosno. Bez nježnosti, ljudi kao da se otuđuju, udaljavaju jedni od drugih, kao da slabi veza između njih, nestaje ona neka kemija koja je postojala.
Svakodnevno poklanjanje nježnosti može rezultirati boljim odnosom, izaziva osjećaj zadovoljstva i na kraju krajeva osjećaj voljenosti. Nije u redu niti kad samo jedna strana poklanja pažnju i trudi se ugoditi, dok druga strana ne pokazuje nikakvu zainteresiranost. Uskraćivanje nježnosti može izazvati negativne misli poput one da nismo voljeni od strane osobe za koju bismo dali sve na svijetu. Istina je da se nježnost često uskraćuje zbog toga što su ljudi zauzeti, pod stresom ili imaju neki treći problem. Nažalost, danas je situacija takva da neki nježnosti smatraju obavezom koju stignu ili ne ugurati u ionako prenatrpani raspored.
No nježnost nije obaveza, nježnost mora predstavljati zadovoljstvo, užitak. Poklanjanje pažnje voljenoj osobi moralo bi nas veseliti, jer znamo da je osoba kojoj poklanjamo nježnost sretna zbog toga. Opet, s druge strane, ne možemo zanemariti sve obaveze radi nježnosti. Treba pronaći neku zlatnu sredinu odnosno uspostaviti ravnotežu jer kad smo naviknuti na nježnosti i
onda odjednom ostanemo bez njih, to može negativno djelovati na nas. Važno je da obje strane budu zadovoljne poklonjenom količinom nježnosti, s tim da se ne treba ni pretjerivati jer ne možemo biti zajedno 24 sata na dan ili zapostaviti sve hobije i sve u čemu uživamo. Svatko treba imati i vrijeme za sebe ali opet ne smijemo ni jedni druge zanemarivati.
Naišla sam negdje i na mišljenja da obaveze koje imamo kroz dan mogu malo pričekati, ali da ljubav i naši osjećaji ne čekaju i ne mogu čekati. Svima nam je potrebna nježnost, samo je nekima dovoljno malo a nekima treba više. Različiti smo, ljudi smo, svi imamo drugačije potrebe. Znam da ima ljudi kojima je primjerice držanje za ruke među ljudima na javnom mjestu nešto nepojmljivo. Također znam i da je nekome to sasvim normalno i poželjno. Ne bismo smjeli nikoga osuđivati jer svi imamo pravo živjeti onako kako nam odgovara i uživati u ljubavi onako kako naše srce želi. Čak se i muškarci ponekad vole maziti, usidriti se u našem zagrljaju i tako odmarati a ima i trenutaka kad neće priznati da im nježnost treba. No mi znamo istinu, znamo da im koliko i nama ženama treba fizička nježnost u obliku zagrljaja, poljubaca, dodira ili maženja. Važno je znati koliko značimo voljenoj osobi i da smo spremni učiniti sve za sreću naših voljenih.
Ja sam mišljenja da i najmanja nježnost može ojačati vezu pa čak ju i spasiti od propasti. Nije teško pokloniti nježnost, ne oduzima puno vremena ni snage. A nemamo pojma koliko to voljenoj osobi znači. Ne smijemo dopustiti da nježnosti s godinama nestanu ili se prorijede. Ne mogu razumijeti parove koji se mogu ponašati kao da nisu par. Kako netko može biti negdje s voljenom osobom a da ju cijelo to vrijeme niti ne pogleda a kamoli dodirne. Ako nekome tako odgovara, ja to prihvaćam, ali ne mogu razumijeti jer ja tako ne bih mogla. Kad vidim starije osobe kako se drže za ruke u šetnji gradom, uvijek pomislim kako lijep život imaju i da je u pitanju prava ljubav. I onako u sebi, uvijek to poželim i za sebe, za nas.
Da li će naša veza uspjeti ili ne, nikako ne ovisi samo o našim nježnostima. Ali je činjenica da nježnosti imaju veliki utjecaj na to kako će nam biti. Kad bismo se više mazili i brinuli jedni za druge, imali bismo manje vremena za svađe i razmirice. Nježnosti izazivaju pozitivne emocije, smiruju nas kako nas ništa drugo ne može smiriti. Zagrljaj mog dečka može učiniti čudo kad sam u banani, njegov osmijeh može u sekundi promijeniti moje kompletno raspoloženje, preokrenuti cijeli svijet. Možda je upravo to ono najbolje kod nježnosti i poklanjanja pažnje - činjenica da pažnjom i nježnostima možemo toliko pozitivno djelovati na bolju polovicu i što joj srce možemo ispuniti neizmjernom srećom.
Kad bi moj dragi bio hladna, udaljena osoba, čije su nježnosti dozirane na kapaljku, svake prijestupne godine, nikako se ne bih mogla zamisliti s njim. Što će mi netko tko ne mari za mene? Što će mi netko kome je problem stisnuti me u zagrljaj i nježno poljubiti? Bez obzira na to koliko smo godina zajedno, ako ima ljubavi, nježnosti ne smiju nestati jer one nas zbližavaju, učvršćuju našu ljubav i čine nas mirnim i sigurnim. Također, kad netko prigovara zbog naših nježnosti ili kaže da njima to nije potrebno, na taj način samo pokazuje zavist i sigurno bi htio imati isto takav odnos. No zbog ponosa to neće priznati. Usudila bih se reći da je veza bez nježnosti samo prijateljstvo a ne ljubav. Sigurno se ne bi svatko složio sa mnom jer svi imamo različite potrebe i različito gledamo na ljubav, ali moje je mišljenje da bez nježnosti ne ide, osim ako želimo biti samo prijatelji.
Naišla sam negdje i na mišljenja da obaveze koje imamo kroz dan mogu malo pričekati, ali da ljubav i naši osjećaji ne čekaju i ne mogu čekati. Svima nam je potrebna nježnost, samo je nekima dovoljno malo a nekima treba više. Različiti smo, ljudi smo, svi imamo drugačije potrebe. Znam da ima ljudi kojima je primjerice držanje za ruke među ljudima na javnom mjestu nešto nepojmljivo. Također znam i da je nekome to sasvim normalno i poželjno. Ne bismo smjeli nikoga osuđivati jer svi imamo pravo živjeti onako kako nam odgovara i uživati u ljubavi onako kako naše srce želi. Čak se i muškarci ponekad vole maziti, usidriti se u našem zagrljaju i tako odmarati a ima i trenutaka kad neće priznati da im nježnost treba. No mi znamo istinu, znamo da im koliko i nama ženama treba fizička nježnost u obliku zagrljaja, poljubaca, dodira ili maženja. Važno je znati koliko značimo voljenoj osobi i da smo spremni učiniti sve za sreću naših voljenih.
Ja sam mišljenja da i najmanja nježnost može ojačati vezu pa čak ju i spasiti od propasti. Nije teško pokloniti nježnost, ne oduzima puno vremena ni snage. A nemamo pojma koliko to voljenoj osobi znači. Ne smijemo dopustiti da nježnosti s godinama nestanu ili se prorijede. Ne mogu razumijeti parove koji se mogu ponašati kao da nisu par. Kako netko može biti negdje s voljenom osobom a da ju cijelo to vrijeme niti ne pogleda a kamoli dodirne. Ako nekome tako odgovara, ja to prihvaćam, ali ne mogu razumijeti jer ja tako ne bih mogla. Kad vidim starije osobe kako se drže za ruke u šetnji gradom, uvijek pomislim kako lijep život imaju i da je u pitanju prava ljubav. I onako u sebi, uvijek to poželim i za sebe, za nas.
Da li će naša veza uspjeti ili ne, nikako ne ovisi samo o našim nježnostima. Ali je činjenica da nježnosti imaju veliki utjecaj na to kako će nam biti. Kad bismo se više mazili i brinuli jedni za druge, imali bismo manje vremena za svađe i razmirice. Nježnosti izazivaju pozitivne emocije, smiruju nas kako nas ništa drugo ne može smiriti. Zagrljaj mog dečka može učiniti čudo kad sam u banani, njegov osmijeh može u sekundi promijeniti moje kompletno raspoloženje, preokrenuti cijeli svijet. Možda je upravo to ono najbolje kod nježnosti i poklanjanja pažnje - činjenica da pažnjom i nježnostima možemo toliko pozitivno djelovati na bolju polovicu i što joj srce možemo ispuniti neizmjernom srećom.
Kad bi moj dragi bio hladna, udaljena osoba, čije su nježnosti dozirane na kapaljku, svake prijestupne godine, nikako se ne bih mogla zamisliti s njim. Što će mi netko tko ne mari za mene? Što će mi netko kome je problem stisnuti me u zagrljaj i nježno poljubiti? Bez obzira na to koliko smo godina zajedno, ako ima ljubavi, nježnosti ne smiju nestati jer one nas zbližavaju, učvršćuju našu ljubav i čine nas mirnim i sigurnim. Također, kad netko prigovara zbog naših nježnosti ili kaže da njima to nije potrebno, na taj način samo pokazuje zavist i sigurno bi htio imati isto takav odnos. No zbog ponosa to neće priznati. Usudila bih se reći da je veza bez nježnosti samo prijateljstvo a ne ljubav. Sigurno se ne bi svatko složio sa mnom jer svi imamo različite potrebe i različito gledamo na ljubav, ali moje je mišljenje da bez nježnosti ne ide, osim ako želimo biti samo prijatelji.
Na samom kraju, mene zanima što vi mislite. Da li je i muškarcima potrebna nježnost? Koliko su nježnosti važne u dugim uspješnim odnosno sretnim vezama? Mislite li da veza može opstati bez ijednog dodira, zagrljaja, poljupca ili bilo kojeg oblika nježnosti? U koju kategoriju vi spadate, jesu li vam potrebne nježnosti ili vam ništa ne znače? Jeste li se možda našli u situaciji da ste poklanjali nježnost a da vam je ista uskraćena? Ili ste ju možda vi nekome uskratili ne znajući koli to drugu osobu boli? Podijelite svoja iskustva sa mnom.
Izvori slika: Slika 1, Slika 2, Slika 3.
Izvori slika: Slika 1, Slika 2, Slika 3.
0 komentari:
Objavi komentar