Sve o kulinarstvu na jednom mjestu - udružimo se!

Skupimo sve o kulinarstvu na jednom mjestu, svi zajedno, reklamirajte sebe i druge, napravimo najveći ikad popis kulinarskih časopisa, kuharica, knjiga, portala, blogova, web shopova za nabavu kulinarskih potrepština, kalupa, materijala, kulinarskih emisija itd...

Ima li išta ljepše od ljubavi?

Ima li išta ljepše od ljubavi? Ozbiljno vas pitam. Znam da ljubavi mogu biti i tužne i sretne, komplicirane i jednostavne, takve da od njih zaboli glava i takve da od njih zatreperi srce. No bez obzira na to kakva ona bila, ona nas oblikuje, čini nas osobama kakve jesmo i najljepši je osjećaj koji može zaokupirati naše srce...

Hrvatski dragulj: Plitvička jezera

"Prema legendi Plitvička su jezera nastala nakon velike suše. Ljudi, životinje i bilje, čeznuli su za kapljicom vode. Narod se molio i molio. Tada se u dolini pojavi Crna Kraljica sa svojom veličanstvenom pratnjom; ona se smilovala narodu i uz jak vjetar i grmljavinu na zemlju je konačno pala kiša. Kiša je padala tako dugo, dok razina vode nije narasla dovoljno, da oformi jezera."

Vjenčane torte

Na svakom je vjenčanju, uz mladence, u centru pozornosti i famozna torta koja se dekorira satima ili danima, čiji se izgled dovodi do savršenstva i čiji je zadatak ne samo lijepo izgledati već i zadovoljiti zahtjevna nepca mladenaca i svih njihovih svatova. Bez obzira na to kakvog je oblika...

Moja kolekcija ruževa za usne

Moja kolekcija ruževa za usne je mala ali mi je unatoč tome posebno draga. Nemam u svojoj kolekciji ni jedan skuplji ruž već prevladavaju Essence i Catrice ruževi. Prije par godina kad još nije bilo toliko beauty blogova nisam ni znala za svoju ljubav prema ruževima...

2012-05-30

Darivanje povodom otvorenja

Volite poklone? A tko ih ne voli. Još se sjećam kad sam kod drage Beauty Addict, zahvaljujući svojoj priči, osvojila najbolji poklon ikad - set Sigma kistova. Bila sam presretna kad sam nešto osvojila, jer si takvo što sama nikad ne bih mogla priuštiti, pa mi je sad želja da i sama uveseljavam svoje čitatelje, sadašnje i buduće :)..

Povodom otvorenja bloga, odlučila sam za vas organizirati jedno malo darivanje. S obzirom da prvi put organiziram ovako nešto, nisam znala da li je bolje sve maksimalno olakšati ili bi bilo bolje da napravim nekakvo natjecanje sa zadatkom. Na kraju sam se odlučila dati vam obje mogućnosti za sudjelovanje, kako bi same mogle odabrati. Ali prije nego objasnim o čemu se radi, pogledajte što možete osvojiti..


Dakle, poklončić sadrži slijedeće:
  1. Umjetne trepavice
  2. Essence express dry spray (za sušenje laka na noktima)
  3. Male rinčice, u obliku suza, u bordo - ljubičastoj boji
  4. Narančasti lakić iz Essence Season of Extremes kolekcije, 02 On the bright side (meni je u živo puno ljepša nijansa)
Ako vam se sviđa što možete osvojiti i želite sudjelovati, pogledajte koja su pravila:

     1. Obavezno (za 1. ulaz):
    • Morate biti sljedbenik bloga (javni) i u komentaru napisati kako me pratite i s kojim imenom ili nickom.
    • Morate na Facebooku pratiti Art on my way i u komentaru napisati ime i prezime ili nick ili naziv bloga s kojim me pratite na Facebooku.
    • Komentirajte postove koji će biti objavljeni do isteka darivanja ili su već objavljeni. Svaki komentator, ako se prijavi i ispuni sva pravila, neovisno o broju ostavljenih komentara, ostvaruje mogućnost osvajanja poklon paketića (osobe bez ijednog komentara ne mogu osvojiti paketić). 
    • Ostavite svoju e-mail adresu, kako bih Vas mogla kontaktirati ako osvojite nagradu.
     2. Opcionalno (za 2. ulaz):
    • Možete podijeliti ovaj post na Facebooku ili blogu. Vaša objava mora biti otvorena tako da vaša prijava može biti provjerena. Ako dijelite na blogu, onda stavite i link na blog da mogu provjeriti. Napišite u komentaru ako ste to učinili.
     3. Opcionalno (za 3. ulaz):
      • Ako želite, možete napraviti nešto od slijedećeg: 
        • recept u slikama 
        • slikovni tutorijal za manikuru 
        • slikovni DIY tutorijal
        • slikovni tutorijal za make up look
        • slikovni tutorijal za izradu neke frizure
      • dakle, za treći dodatni ulaz imate cijeli niz mogućnosti, nisam vas htjela ograničavati
      • važno je da, ako radite tutorijal, na slici koja prikazuje konačan rezultat mora obavezno negdje biti vidljiv natpis "Za Art on my way" ili nešto u tom stilu.. da se zna da je to rađeno za potrebe ovog darivanja (s tim da natpis ne smije biti naknadno dodan u programu za obradu fotografija!)
      • word dokument i slike je potrebno poslati na e-mail artonmyway95@gmail(dot)com 
    U darivanju mogu sudjelovati svi, bez obzira na to odakle ste, s tim da svatko može sudjelovati samo jednom. Svi koji pošalju i tutorijal, slažu se s time da iste objavim.

    Darivanje traje do nedjelje, 10.06.2012. u 18:00 h. Dobitnik će biti odabran nasumičnim odabirom (putem random.org ili neke slične aplikacije). Nakon što objavim pobjednika na blogu i Facebooku, kontaktirat ću ga na e-mail. Pobjednik mora odgovoriti u roku od 48 sati jer se u protivnom odabire novi pobjednik. I sve će biti provjereno, tako da će svi koji prekrše pravila ili neko od pravila ne ispune biti diskvalificirani.

    Eto, to je to..
    Poklončić je sitnica, ali je od srca i nadam se da će razveseliti nekoga od vas.
    Svima želim puno sreće!

    2012-05-29

    Rab - otok ljubavi

    Posjetite li otok Rab nikad nećete požaliti - uvjerit ćete se da ga s pravom nazivaju otokom ljubavi. Zanima Vas zašto je to tako? Pročitajte u nastavku..

    Silazak iz Gornje ulice na šetnicu uz gradsku plažu

    Ja i dragi odabrali smo Rab za naše prvo zajedničko ljetovanje, još kad smo bili studenti. Štedili smo mjesecima unaprijed, odricali se svake kune ne bi li uštedili dovoljno i stvarno se svako odricanje isplatilo. Upravo zbog našeg oduševljenja ovim otokom želim i na vas prenijeti malo ljubavi koju gajim prema Rabu i potaknuti vas da i vi možda jednog dana posjetite Rab i uživate u njegovoj čaroliji, ako još niste. Ako ste već uživali u čarima Raba, onda me u potpunosti razumijete i sve su riječi suvišne. Ono što je nas očaralo čim smo prvi put prošetali gradom jest priroda. Hvala Bogu na fotićima jer inače ne znam kako bi zabilježila svaki detalj koji mi je zapao za oko. 

    Do Raba smo putovali autobusom, što i nije bilo loše za prvi put jer smo tako izbjegli velike gužve pri ukrcavanju na trajekt u Jablancu. Kolone su bile ogromne, ljudi su se topili na vrućini a mi smo ih s autobusom samo laganini sve zaobilazili dok su nas svi u čudu promatrali i valjda se pitali otkud nam to pravo :). 

    Kad smo napokon ušli na trajekt, vožnja je prekratko trajala.. većina ljudi se vjerojatno želi voziti trajektom što kraće kako bi prošli što jeftinije, ali ne i ja.. meni je bitno samo da sam na brodu što je duže moguće. Pa sam bila razočarana kad smo se vozili svega nekih 20-tak minuta.

    Odsjeli smo u hotelu International u centru Raba do kojega smo mogli doći pješice od autobusne, jer nam je ovaj put tako bilo najjednostavnije. Bilo je to nezaboravnih tjedan dana u hotelu s 3 zvijezdice koji je za iznos koji smo platili bio sasvim u redu, zapravo i više nego u redu.. 

     Hotel International

    Naša je rezervacija obuhvaćala 7 noćenja s polupansionom. Doručak i večera su bili buffet i izbor jela je bio odličan te se mijenjao većinom svaki dan. Za one koji će odsjesti u ovom hotelu, ja i dragi posebno preporučamo fenomenalne američke palačinke kojima smo pretrpavali trbuščiće svakog jutra. Jedini nedostatak hotela je lift koji je u jako lošem stanju, drugi lift nije ni radio i jedva stanu četiri osobe u njega pa smo više pješačili na treći kat nego se njime vozili jer su bile prevelike gužve. Također nam je na raspolaganju bio i pristup internetu na računalu u sklopu recepcije pa smo mogli prebacivati fotke s fotića na usb, što je bilo jako korisno iako teško dostupno zbog djece koja su za računalom provodila sate i sate. U hotelu postoji i vanjski bazen koji je više služio za sunčanje nego za kupanje. No već sam rekla, s obzirom na cijenu koju smo platili dobili smo i više nego smo očekivali i bili smo jako zadovoljni.

    Vrag mi ne da mira, moram prokomentirati i sobarice. Jednostavno moram jer sam i sama već radila kao sobarica i bar mislim da znam kako bi jedna sobarica morala raditi svoj posao. Sjećam se da, kad sam bila sobarica, mi nismo smjeli ometati goste kad su oni boravili u sobi. Morali smo pričekati da oni izađu na doručak ili kupanje i u tom trenutku brzo ući u sobu i sve počistiti i pospremiti prije nego se oni vrate. Znam da u hotelu s tri i četiri zvijezdice usluga ne može biti ista, ali našoj se sobarici treba diviti jer je ona radila kao da je u pitanju hotel s 1 zvijezdicom. Živciralo nas je što soba nije  bila pospremljena ni ako bi izašli iz sobe oko 7 sati ujutro a vratili se oko 15 sati. Mi nismo bili neuredni, kupaonu smo čistili za nama, sve je bilo uredno, nije bilo ništa razbacano, samo smo htjeli da nam se promijene ručnici, stavi toaletni papir i tako neke sitnice. I ne bi ni to sve bio toliki problem da nam nije upadala u sobu kad smo bili unutra. Kad smo bili vani - nema nje nigdje na vidiku, kad se vratimo u sobu - evo ti nje, kuca na vrata i krene manevrirati po sobi.

    Ok, zaboravimo sobaricu i sitne hotelske nedostatke, ajmo natrag na vedrije teme. Sam grad Rab ima dosta plaža za kupanje, krasnih šetnica koje su danju više prazne a kako se bliži večer nastaju gužve. Također je u ponudi i cijeli niz mogućnosti za organizirane izlete, hrpa dobrih restorana, sportskih i mnogih drugih sadržaja. Do gradske plaže dolazi se ili laganom šetnjom preko parka Komrčar ili spuštanjem niz stepenice iz Gornje ulice. Priroda koja okružuje gradske plaže je besprijekorna i baš je užitak šetati navečer uz more i slušati žubor valova. 

    "Beskonačno" duga šetnica uz gradsku plažu do koje se spuštamo stepenicama

     Pogled na šetnicu s druge strane

     Pogled na šetnicu uz gradsku plažu prilikom spuštanja iz parka Komrčar

     Šetnicu krasi divna priroda i divno plavo more

     Ovdje je najljepše sjest kasno navečer...

     Jedno od brojnih mjesta uz šetnicu na kojima sam ja ulazila u vodu kako bih se rashladila jer je šetnica stvarno duga i šetnja je već postajala naporna

    Osim gradske plaže odnosno gradskih plažica u centru Raba, ali s druge strane grada, još su i plaže Padova I, Padova II i Padova III. Sad se više ne sjećam točno ali mislim da Padova I nije pješčana, dok sam za Padovu II i Padovu III sigurna da su pješčane. Mi smo se kupali na Padovi III i bilo je baš lijepo. Do Padove III možete i brodićem koji vozi iz samog centra ili možete laganini prošetati šetalištem uz hotel Padova i malo razgledati i taj dio grada...

    Plaže Padova III i Padova II

    Kad niste raspoloženi za kupanje, na raspolaganju vam je mnoštvo aktivnosti. Primjerice, možete prošetati glavnim trgom u Rabu te razgledati što se nudi na štandovima i u brojnim trgovinama u Donjoj, Srednjoj i Gornjoj ulici. Zapravo, trgovinama, slastičarnama i restoranima su više ispunjene Donja i Srednja ulica. U Gornjoj ulici je Ljetno kino u kojem možete navečer na otvorenom, pod zvijezdama, pogledati neki filmić pa se nakon toga možete spustiti do šetnice ako ste više za romantičan provod ili krenuti nekud dalje tražiti neki luđi provod.

     Centar Raba, Trg Svetog Kristofora

     Centar Raba, štandovi na prijelazu s Trga Svetog Kristofora u park Komrčar i umjetnik kojem sam se divila u akciji

    Danju možete i na neki od organiziranih izleta o kojima se možete raspitati na recepciji u hotelu ili direktno na rivi gdje stoje izletnički brodovi. Također se možete provozati i glassboatom. Za one koji neznaju, radi se o brodiću sa staklenim dnom u kojem se možete diviti podvodnom svijetu. Cijena vožnje je bila koliko se sjećam 50 kn za nekih pola sata i mi smo tu vožnju odlagali do predzadnjeg dana i na kraju novce potrošili na papicu umjesto na vožnju jer smo već bili preumorni.

    Na slici također možete vidjeti i jedan od "vidikovaca" na koji se možete popeti za nekih 10 kn da biste vidjeli panoramu Raba. Za one kojima je potreban aktivni odmor, kod hotela Imperial je mini golf, tenis i stolni tenis pa i na taj način mogu provesti vrijeme.


    A kako smo ja i dragi veliki gurmani, obišli smo i dosta restorana i puno fino papali. Dovoljno vam govori činjenica da nam je prva aktivnost po dolasku na Rab bila traženje restorana u kojem ćemo pojesti pizzu ili nešto drugo. Ja sam se nećkala i htjela sam čekati večeru, ali je dragi inzistirao i tako smo na kraju završili San Marcu i jeli odlične i najskuplje pizze, ali se isplatilo. Usluga je bila vrhunska, pizze ogromne i još su nam htjeli ostatak spakirati za doma, što smo odbili jer smo bili u hotelu gdje nas je čekala i večera. Kad nisu imali piće koje smo naručili s okusom koji smo naručili, došli su popričati, ponuditi nam druge mogućnosti i slično. A kod nas to nikad nisam doživjela - ako bi negdje kod nas naručila primjerice cedevitu s limunom a oni ju nemaju, nema šanse da bi došli pitati da li može cedevita od naranče. Eto, toliko od ljubaznosti... 

    Njamiiii.. ovdje možete vidjeti samo ponešto od onoga čime smo punili trbuščiće

    Na slici gore možete vidjeti što smo sve fino papali. U središtu slike su slavne američke palačinke s kojima si nismo znali dati reda i koje morate otići probati. Gore lijevo je nešto što ne znam kako se zove ali je bilo fino. Uglavnom, mislim da se radilo o nekakvom jogurtu ili vrhnju ili tako nečem pomiješanom sa sirom i s nekim preljevom.. bilo je fino i osvježavajuće. Ovaj desni hamburger koji se baš ne vidi najbolje tamanili smo u "kontejneru" pod imenom Toni u Loparu, koji je smješten na plaži Livačina (plaža do Rajske plaže). U Toniju je hrana bila fenomenalna i bilo nam je žao što ga nismo još jednom posjetili :):):). Na samom kraju, donja slika pak prikazuje porcije koje smo pojeli u restoranu Velum koji se nalazi u poslovnom dijelu Raba (Palit). Zapravo, to vam je kod autobusne postaje, a autobusna je pokraj hotela Imperial otprilike.. sve je to blizu.. tu smo htjeli degustirati pizze ali budući da smo došli u vrijeme ručka pizze još nisu pravili pa smo onda naručili pohani sir s pomfrijom i salatom, piće, i sve je također bili ukusno i super, nismo imali nikakvih prigovora.. a i interijer je bio nešto drugačiji, moderniji pa je bilo ugodno.. No, nisu Velum i San Marco jedini restorani / pizzerije koje smo posjetili..

    Degustirali smo i hranu u:
    • pizzeriji Paradiso - pizze su bile ukusne, ali smo dosta dugo čekali zbog gužvi, pizzerija je smještena blizu mora, kraj parkića koji je ispod hotela Imperial.. 
    • restoranu Santa Marija - nalazi se također u jednoj od ulica iza hotela International, i tu je pizza bila najmanja i iako je bila ok, hrana je bila nešto lošija nego u ostalim restoranima 
    • što se tiče posljednjeg restorana, ne mogu se sjetiti kako se zove, no nalazi se odmah iza hotela International.. kad iz Internationala izađete na stražnji ulaz odmah se mogu vidjeti drveni stolovi vani i tu negdje smo jeli, znam da je dečko naručio pizzu i da je njemu tu bila najfinija jer je bila malo pikantnija.
    Bilo nam je jedino malo žao što nismo večerali u restoranu hotela Arbiana koji se nalazi malo niže od hotela International i ima jaku lijepu terasu na kojoj vlada uistinu romantična atmosfera. Čuli smo da je sve jako skupo pa nažalost ovaj put nismo imali prilike uživati u romantici na toj divnoj terasi. Ali s obzirom na atmosferu koja se dobiva, nije ni čudo što su cijene nešto više.

     Romantična terasa hotela Arbiana (danju)

    Prekrasan parkić uz hotel Arbiana (pokraj terase hotela Arbiana)

    Što se tiče Lopara, mogla bi o njemu pričati danima. Plaže su predivne - za one koji vole pijesak a mi ga volimo tako da smo bili kao u raju. Nismo se kupali na Rajskoj plaži neko smo krenuli od Livačine pa na dalje. Gužve su bile stvarno velike i iako smo došli ujutro teško je bilo naći slobodni prostor za ručnike. No ništa ne može pokvariti dan kad se nađeš u takvom raju... i to s voljenom osobom...

    Plaža Livačina, Lopar

    More je bilo predivno i mi nismo uopće izlazili iz vode. Zapravo, izašli smo samo kad smo htjeli jesti u Toniju (kontejner odnosno taj mali ugostiteljski objekt se malo vidi na donjoj slici) ili kad smo se trebali mazati s kremom za sunčanje. Mada meni ionako ni krema nije ništa pomogla jer sam cijelo to vrijeme imala problema s alergijom na sunce, osipom, nepodnošljivim svrbežom.. sve dok me pred kraj odmora nije spasila doktorica, koja je napisala recept u mom gradu a ja sam lijek podigla u ljekarni u centru Raba.. pohvale za doktoricu :)..

     Pogled iz mora na plažu Livačinu i restorančić Toni

     Pogled iz mora na plažu Livačinu (pogled u drugom smjeru)

    Lopar je uistinu raj na zemlji. Ono što mene oduševljava je predivna priroda. Svi govore da je u Loparu loše zbog svog tog pijeska i zato što su plaže krcate turistima i još svašta nešta, no ako pogledate slike sve će vam biti jasno.. Da je raj na zemlji dokazuju i sljedeće fotke...

     Brodovi u Loparu


    Zalazak sunca u Loparu, pogled na plažu Livačinu

    Još koja slikica za kraj...

    Zalazak sunca u parku Komrčar

     Predivno more... i eto nas na kraju...

    Mogla bih sigurno staviti još tisuću slika, pisati još brda i doline, no mislim da slike koje sam stavila govore više od tisuću riječi. Nadam se da ste gledajući slike i vi poželjeli doći u naš mali raj na zemlji. Mi ćemo se sigurno vratiti opet, vlastitim prijevozom, da istražimo i sva okolna mjesta koja ovaj put nismo mogli. Za nas će Rab uvijek biti otok ljubavi te će zauzimati posebno mjesto u našim srcima.

    A sad ste vi na redu.. recite mi... Jeste li već posjetili otok Rab? Ako jeste, gdje ste odsjeli, kakva su vaša iskustva, što vas se posebno dojmilo? Ako niste, jesam li vas uspjela bar malo zainteresirati za ovaj prekrasan otok? Imate li bilo kakva pitanja o Rabu, samo pitajte, rado ću pomoći s odgovorima, naravno ako ću znati odgovor na vaše pitanje. I isprike zbog nekih lošijih slika, fotić je star i čudno da još slika, ovo je najbolje što sam uspjela uslikati.. 

    2012-05-27

    Debbie Travis preuređuje

    Budući da sam oduvijek voljela gledati emisije o preuređenjima interijera i eksterijera, napokon sam došla na svoje kad se na HRT-u počela prikazivati emisija Debbie Travis preuređuje (eng. Debbie Travis Facelift). Vjerujem da je većina već čula za Debbie i za njene kreativne makeovere, a ako još niste onda je sad pravo i krajnje vrijeme da upoznate i nju i njezinu emisiju.

    Debbie Travis

    Diljem svijeta obožavaju Debbie zahvaljujući njenom urođenom talentu za dizajn. Sve je započelo na umjetničkom fakultetu gdje je razvijala svoj talent i stjecala iskustvo, dok je kao model krenula i s televizijskom karijerom. Kasnije je, stvarajući jednu od prvih emisija o uređenju u Sjevernoj Americi, spojila svoje dvije velike strasti: dizajn i televizijsku produkciju. Nazivaju ju majstorom boje i žbuke kao i slavnom kraljicom preuređenja jer u naše domove unosi zabavu ali i strast za uređenjem i dekoriranjem interijera.

    Debbie Travis preuređuje je emisija o uređenju interijera, a ponekad i eksterijera, koja je istovremeno poučna, inspirativna i zanimljiva. Nije riječ o tipičnom uređenju interijera, već je riječ o preuređenju u kojem Debbie svaki put nadmaši samu sebe. O čemu se zapravo radi?

    Emisija započinje vožnjom Debbie i njezinog mnogobrojnog tima u kombiju koji je pred raspadom ali ih i dalje vjerno služi, ili se bar tako čini. Možda najbolji dio emisije je taj što su preuređenja besplatna i uvijek na kraju emisije možemo vidjeti lica iznenađenih i presretnih ljudi, vlasnika kuća ili stanova, čiji su se domovi u svega nekoliko dana preokrenuli naopačke. Na samom početku emisije Debbie članovima obitelji ili prijateljima - doušnicima - koji su inicirali preuređenje odnosno pozvali Debbie, pokazuje nacrte dizajna prostorija koje će se preuređivati, s ciljem da bi dobila kakvo takvo odobrenje za svoj rad. Nacrte Debbie radi na način da prethodno pokuša saznati nešto više o željama vlasnika ili vlasnice i to postavljanjem skrivene kamere i snimajući razgovore. Nekad skrivena kamera bude od koristi u prikupljanju informacija a vrlo često Debbie ne sazna ništa pa ima veću slobodu i više mogućnosti za eksperimentiranje. 


    U preuređenjima sudjeluju i brojni članovi obitelji, sve se bilježi kamerom i na kraju se izrađuje fotoalbum koji se daje vlasniku ili vlasnici za uspomenu na sve što se dešavalo dok ih nije bilo. Debbienom timu često u radu smetaju i susjedi i rodbina pa im uvijek svima dodijele neke zadatke da ih maknu s puta ako je to moguće. Preuređenja su kratkotrajna, traju od dan ili dva pa sve do nekih četiri ili pet dana maksimalno. Iako je vrijeme da se sav posao obavi kratko, nakon što Debbin tim napusti "mjesto zločina" ono ostaje neprepoznatljivo, naravno, u pozitivnom smislu. Ruše se zidovi, projektira se namještaj, mijenjaju pločice, boje se zidovi, preuređuju se čak i terase. Što se tiče Debbinog tima, svi obožavaju Jima, koji je majstor za bojenje. Boje i kombinacije koje Debbie koristi vrlo su često neobične, lude, i sami ih ne bismo nikad odabrali, na prvu bismo čak pomislili da to nikako ne bi išlo skupa. Ali kako se preuređenje bliži kraju, tako postaje sve jasnije da smo u zabludi i da zapravo sve zajedno savršeno funkcionira. Jednostavno je potrebno vjerovati u Debbie.

    Uzevši u obzir sve emisije koje sam pogledala, mogu reći da je većina makeovera bila zapanjujuća, iako se ponekad desi i da mi se neki rezultat sviđa manje od nekog drugog. No to je sve stvar ukusa. Netko voli više starinski stil, netko voli modernije uređene interijere dok neki vole mješavinu više stilova pa je samim tim jasno da nam se neće svima svidjeti sve. Zanimljivo je i to da su preuređenja rezultat minimalnih ulaganja, što znači da je cilj tima obnoviti i iskoristiti što više postojećeg namještaja a onda se kupuje i nabavlja po što povoljnijim cijenama ono što je potrebno promijeniti ili dodati kako bi sve na kraju bilo onako kako je zamišljeno.


    Ono što mi se posebno sviđa jest duh ove emisije koja nas inspirira i kroz koju dobivamo hrpu ideja za uređenje vlastitih domova, uvijek saznajemo nešto novo o različitim tehnikama preuređenja, o materijalima koje možemo koristiti, načinima bojenja namještaja i postizanja željenih struktura. Svaka emisija donosi i više manjih inovativnih projekata kroz koje možemo naučiti kako na jednostavan način oslikati nebo na plafonu, izraditi neobične bogate svjetiljke i lustere, ogledala, okvire za slike, viseće otoke u kuhinji, vodene elemente i još mnogo, mnogo toga. Sjećam se da je nedavno bila i emisija u kojoj se izrađivao ugradbeni ormar odnosno garderoba koja je san svake žene.

    Kao što sam već rekla, nešto je najljepše vidjeti lica vlasnika nakon što se vrate kući s puta i dočeka ih Debbie. Baš mi je drago što postoje ljudi poput Debbie koji na taj način pomažu ljudima koji si ne mogu priuštiti preuređenje ili pak jednostavno nemaju smisla za dizajn. Očaravajuća je činjenica da se sa samo malo bojanja od nečeg što je ružno i jeftino može dobiti nešto što je predivno i moderno.

    Jedino mi je žao što nema više emisija ovakvog tipa jer vjerujem da bi bile vrlo gledane. No i unatoč tome što ju često repriziraju, što je kod nas sasvim normalno, ovo mi je i dalje jedna od dražih emisija jer predstavlja pravo osvježenje na našem programu među brojnim meksičkim, turskim i domaćim sapunicama. Fotkica nisam stavljala puno jer su ovo skoro pa jedine koje sam pronašla na nečijem blogu, a nisam htjela uzima slike sa stranice ove emisije da ne prekršim slučajno neka njihova važna pravila.

    Kad opet krene repriziranje, budete li imali prilike pogledajte emisiju ako još niste, toplo ju preporučam. Imate li i vi možda za preporučiti neku dobru emisiju o preuređenju? Jeste li gledali već Debbie Travis preuređuje? Imate li uopće volje za preuređivanje, dijelite li sa mnom strast prema dizajnu i preuređenju ili ćete rađe dekoriranje i dizajn prepustiti stručnjacima kad ćete uređivati svoj dom, stan ili kuću?



    Izvori: Slika 1, Slika 2 i 3.
     

    2012-05-26

    Nježnost u vezi

    Što je nježnost? Nešto neopipljivo, nešto malo a opet toliko snažno i značajno. Nekima nježnosti ne predstavljaju ništa važno i mogu sasvim ugodno živjeti i bez njih. Nasuprot njima, neki osjećaju kao da umire dio njih kad im nedostaje nježnosti od strane bolje polovice. Često slušam o predrasudama da je nježnost važna samo ženama, a tisuću puta sam se uvjerila da je potrebna i muškarcima. Možda netko to ne bi priznao, ali vjerujem da je svakome toplo pri srcu kad ga osoba koju voli onako bez nekog posebnog razloga zagrli, čvrsto stisne k sebi ili dodirne na način da mu se koža naježi.


    Što se mene tiče, ja sam takva osoba da bez nježnosti ne mogu. Dodir voljene osobe za mene je nešto najljepše i srcu je tad najugodnije. Jednom kad se naviknem na dodir nečijih ruku, stalno ga želim i dalje. Činjenica da mi se koža naježi zbog njegovih božanstvenih ruku za mene je znak iskrene ljubavi. Da tu osobu ne volim, taj mi dodir ništa ne bi značio niti bi mi se koža naježila. Tako da, nježnosti moraju nešto značiti i moraju postojati. 

    Svi smo svakodnevno u gužvi, utrka s vremenom počinje rano ujutro, nekima u 6, nekima u 8 sati, a završava kasno navečer. Nakon što se vratimo s posla, iznervirani zbog lošeg dana ili ako nam jednostavno nešto nije išlo kako je trebalo, nježnost je ono što nas može oraspoložiti. Mnogi danas nemaju vremena, trude se da sve bude savršeno, da svugdje stignu na vrijeme, da se svi poslovi završe u roku i jednostavno se nema vremena za nježnost, što je baš žalosno. Bez nježnosti, ljudi kao da se otuđuju, udaljavaju jedni od drugih, kao da slabi veza između njih, nestaje ona neka kemija koja je postojala.

    Svakodnevno poklanjanje nježnosti može rezultirati boljim odnosom, izaziva osjećaj zadovoljstva i na kraju krajeva osjećaj voljenosti. Nije u redu niti kad samo jedna strana poklanja pažnju i trudi se ugoditi, dok druga strana ne pokazuje nikakvu zainteresiranost. Uskraćivanje nježnosti može izazvati negativne misli poput one da nismo voljeni od strane osobe za koju bismo dali sve na svijetu. Istina je da se nježnost često uskraćuje zbog toga što su ljudi zauzeti, pod stresom ili imaju neki treći problem. Nažalost, danas je situacija takva da neki nježnosti smatraju obavezom koju stignu ili ne ugurati u ionako prenatrpani raspored.


    No nježnost nije obaveza, nježnost mora predstavljati zadovoljstvo, užitak. Poklanjanje pažnje voljenoj osobi moralo bi nas veseliti, jer znamo da je osoba kojoj poklanjamo nježnost sretna zbog toga. Opet, s druge strane, ne možemo zanemariti sve obaveze radi nježnosti. Treba pronaći neku zlatnu sredinu odnosno uspostaviti ravnotežu jer kad smo naviknuti na nježnosti i onda odjednom ostanemo bez njih, to može negativno djelovati na nas. Važno je da obje strane budu zadovoljne poklonjenom količinom nježnosti, s tim da se ne treba ni pretjerivati jer ne možemo biti zajedno 24 sata na dan ili zapostaviti sve hobije i sve u čemu uživamo. Svatko treba imati i vrijeme za sebe ali opet ne smijemo ni jedni druge zanemarivati.

    Naišla sam negdje i na mišljenja da obaveze koje imamo kroz dan mogu malo pričekati, ali da ljubav i naši osjećaji ne čekaju i ne mogu čekati. Svima nam je potrebna nježnost, samo je nekima dovoljno malo a nekima treba više. Različiti smo, ljudi smo, svi imamo drugačije potrebe. Znam da ima ljudi kojima je primjerice držanje za ruke među ljudima na javnom mjestu nešto nepojmljivo. Također znam i da je nekome to sasvim normalno i poželjno. Ne bismo smjeli nikoga osuđivati jer svi imamo pravo živjeti onako kako nam odgovara i uživati u ljubavi onako kako naše srce želi. Čak se i muškarci ponekad vole maziti, usidriti se u našem zagrljaju i tako odmarati a ima i trenutaka kad neće priznati da im nježnost treba. No mi znamo istinu, znamo da im koliko i nama ženama treba fizička nježnost u obliku zagrljaja, poljubaca, dodira ili maženja. Važno je znati koliko značimo voljenoj osobi i da smo spremni učiniti sve za sreću naših voljenih
       
    Ja sam mišljenja da i najmanja nježnost može ojačati vezu pa čak ju i spasiti od propasti. Nije teško pokloniti nježnost, ne oduzima puno vremena ni snage. A nemamo pojma koliko to voljenoj osobi znači. Ne smijemo dopustiti da nježnosti s godinama nestanu ili se prorijede. Ne mogu razumijeti parove koji se mogu ponašati kao da nisu par. Kako netko može biti negdje s voljenom osobom a da ju cijelo to vrijeme niti ne pogleda a kamoli dodirne. Ako nekome tako odgovara, ja to prihvaćam, ali ne mogu razumijeti jer ja tako ne bih mogla. Kad vidim starije osobe kako se drže za ruke u šetnji gradom, uvijek pomislim kako lijep život imaju i da je u pitanju prava ljubav. I onako u sebi, uvijek to poželim i za sebe, za nas.

     
    Da li će naša veza uspjeti ili ne, nikako ne ovisi samo o našim nježnostima. Ali je činjenica da nježnosti imaju veliki utjecaj na to kako će nam biti. Kad bismo se više mazili i brinuli jedni za druge, imali bismo manje vremena za svađe i razmirice. Nježnosti izazivaju pozitivne emocije, smiruju nas kako nas ništa drugo ne može smiriti. Zagrljaj mog dečka može učiniti čudo kad sam u banani, njegov osmijeh može u sekundi promijeniti moje kompletno raspoloženje, preokrenuti cijeli svijet. Možda je upravo to ono najbolje kod nježnosti i poklanjanja pažnje - činjenica da pažnjom i nježnostima možemo toliko pozitivno djelovati na bolju polovicu i što joj srce možemo ispuniti neizmjernom srećom. 

    Kad bi moj dragi bio hladna, udaljena osoba, čije su nježnosti dozirane na kapaljku, svake prijestupne godine, nikako se ne bih mogla zamisliti s njim. Što će mi netko tko ne mari za mene? Što će mi netko kome je problem stisnuti me u zagrljaj i nježno poljubiti? Bez obzira na to koliko smo godina zajedno, ako ima ljubavi, nježnosti ne smiju nestati jer one nas zbližavaju, učvršćuju našu ljubav i čine nas mirnim i sigurnim. Također, kad netko prigovara zbog naših nježnosti ili kaže da njima to nije potrebno, na taj način samo pokazuje zavist i sigurno bi htio imati  isto takav odnos. No zbog ponosa to neće priznati. Usudila bih se reći da je veza bez nježnosti samo prijateljstvo a ne ljubav. Sigurno se ne bi svatko složio sa mnom jer svi imamo različite potrebe i različito gledamo na ljubav, ali moje je mišljenje da bez nježnosti ne ide, osim ako želimo biti samo prijatelji.

    Na samom kraju, mene zanima što vi mislite. Da li je i muškarcima potrebna nježnost? Koliko su nježnosti važne u dugim uspješnim odnosno sretnim vezama? Mislite li da veza može opstati bez ijednog dodira, zagrljaja, poljupca ili bilo kojeg oblika nježnosti? U koju kategoriju vi spadate, jesu li vam potrebne nježnosti ili vam ništa ne znače? Jeste li se možda našli u situaciji da ste poklanjali nježnost a da vam je ista uskraćena? Ili ste ju možda vi nekome uskratili ne znajući koli to drugu osobu boli? Podijelite svoja iskustva sa mnom.



    Izvori slika: Slika 1, Slika 2, Slika 3.

    2012-05-23

    Hey ho let's go


    Što reči na početku?

    Mnogo sam razmišljala o otvaranju bloga, hoću li ja sve to stići, ima li smisla raditi blog koji će pokrivati toliko raznih tema ili ne.. Mučio me dizajn bloga.

    Pregledala sam sve moguće stranice s besplatnim dizajnima i skoro pa ni jedan nije zadovoljio moje želje odnosno ono što sam zamislila. Već sam krenula raditi svoj dizajn u Photoshopu, pa sam dečka zadužila da riješi programski dio, da bi na kraju od svega odustala - i to kad je već više od pola posla bilo gotovo. Jedino mi je sad žao uloženog vremena i truda, što s moje što s dečkove strane.

    Kako god bilo, blog je konačno tu. Dizajn za sad nije mojih ruku djelo, ali nadam se da će u budućnosti biti.

    Zašto sam uopće krenula s blogom?

    Moram priznati da sam prije dosta godina već bila djelom blogosfere, i od kad sam izašla iz svega toga, polako je rasla želja u meni da se jednog dana vratim. Naravno, ne želim nastaviti gdje sam tada stala, ipak je prošlo dosta vremena, ja sam se promijenila, moja razmišljanja i hobiji su se promijenili - jedino neke moje strasti nisu nestale već sam ih kroz to vrijeme "izbivanja" razvijala i usavršavala.
    Kad sam napustila svoj prvi blog, zapostavila sam i ponešto što sam do onda voljela raditi. Jer jednostavno više nisam imala vremena za sve. U to vrijeme voljela sam pisati, ne samo blog, nego i razne tekstove, priče i slično. Napuštanjem bloga prestala sam posvećivati vrijeme pisanju. I sve mi je to pomalo nedostajalo. Kad sam prestala pisati, raditi blog i uživati u nekim hobijima, kao da sam izgubila dio sebe koji sam sad odlučila vratiti.

    Stoga se nadam da će na ovom blogu svatko pronaći nešto za sebe. Teme koje ću obrađivati bit će raznovrsne, pisat ću o svemu što volim i svemu što me inspirira. Želim s vama dijeliti svoja razmišljanja, svoje strahove, dragocjene trenutke veselja. Želim s vama raspravljati o raznim temama, nadam se da ćemo se međusobno savjetovati kad se nađemo u problemima, dilemama ili nečem trećem. Također se nadam i da ćemo ostvariti koju suradnju i zajedno izvući osmijeh na lica naših čitatelja.

    Unaprijed hvala svima koji će pratiti blog, koji će čitati, komentirati, davati svoje savjete, izražavati svoje mišljenje ili možda i surađivati koji put sa mnom. Ako vas zanima nešto više o mogućnostima suradnje koja će s vremenom biti moguća, što ćete sve moći čitati, na koji me način možete kontaktirati i slično, možete posjetiti linkove na vrhu stranice.

    To je to za sad - jedna od novogodišnjih odluka s liste je napokon prekrižena ...