Sve o kulinarstvu na jednom mjestu - udružimo se!

Skupimo sve o kulinarstvu na jednom mjestu, svi zajedno, reklamirajte sebe i druge, napravimo najveći ikad popis kulinarskih časopisa, kuharica, knjiga, portala, blogova, web shopova za nabavu kulinarskih potrepština, kalupa, materijala, kulinarskih emisija itd...

Ima li išta ljepše od ljubavi?

Ima li išta ljepše od ljubavi? Ozbiljno vas pitam. Znam da ljubavi mogu biti i tužne i sretne, komplicirane i jednostavne, takve da od njih zaboli glava i takve da od njih zatreperi srce. No bez obzira na to kakva ona bila, ona nas oblikuje, čini nas osobama kakve jesmo i najljepši je osjećaj koji može zaokupirati naše srce...

Hrvatski dragulj: Plitvička jezera

"Prema legendi Plitvička su jezera nastala nakon velike suše. Ljudi, životinje i bilje, čeznuli su za kapljicom vode. Narod se molio i molio. Tada se u dolini pojavi Crna Kraljica sa svojom veličanstvenom pratnjom; ona se smilovala narodu i uz jak vjetar i grmljavinu na zemlju je konačno pala kiša. Kiša je padala tako dugo, dok razina vode nije narasla dovoljno, da oformi jezera."

Vjenčane torte

Na svakom je vjenčanju, uz mladence, u centru pozornosti i famozna torta koja se dekorira satima ili danima, čiji se izgled dovodi do savršenstva i čiji je zadatak ne samo lijepo izgledati već i zadovoljiti zahtjevna nepca mladenaca i svih njihovih svatova. Bez obzira na to kakvog je oblika...

Moja kolekcija ruževa za usne

Moja kolekcija ruževa za usne je mala ali mi je unatoč tome posebno draga. Nemam u svojoj kolekciji ni jedan skuplji ruž već prevladavaju Essence i Catrice ruževi. Prije par godina kad još nije bilo toliko beauty blogova nisam ni znala za svoju ljubav prema ruževima...

2013-02-27

Misao dana

Mudra misao dana od sad će se redovito pojavljivati na blogu. Možete to zamisliti kao neku "podkategoriju" na blogu koju uvodim iz razloga da se međusobno bodrimo, podržavamo, savjetujemo i da jedni drugima pomažemo kroz naporne radne dane. Bit će to neka vrsta međusobne motivacije, dijeljenja naših misli ili jednostavno neka vrsta inspiracije koja će nas tjerati da budemo bolji, da se pokrenemo i da živimo punim plućima. Dakle, ako imate kakvu mudru misao za podijeliti sa mnom i s ostalim čitateljima, ovo je pravo mjesto za to. Trebate li bilo kakav savjet, ovo je pravo mjesto za to. Proživjeli ste divan dan i želite malo sreće prenijeti na druge, ovo je također pravo mjesto za vas. Imali ste loš dan i treba vam motivacija za dalje, jednostavno zavirite u članak i nadahnite se pozitivnim mislima. Pozitiva će biti naša misao vodilja. Da ne filozofiram u beskonačno, jer mi to stvarno ne bi bio problem (imat ću još prilika), započnimo ovu tradiciju s prvom mudrom mišlju.


Što vam želim danas pametno poručiti? Slika je sve rekla. Živite jednostavnim životom, ne komplicirajte si ono što ne morate. Neka vam snovi budu veliki jer je samo nebo granica. Jednom mi je jedan uspješan čovjek rekao da su ga svi ismijavali zbog sanjarenja a na kraju se on smijao njima jer je upravo on ispunio svoje snove i ostvario uspjeh, za razliku od ostalih. Budite zahvalni za sve što imate i za ono što jeste. Vjerujte mi, imate mnogo više nego mislite. Osjećate li se ikad kao Pale sam na svijetu, osvrnite se na ljude oko sebe i shvatit ćete da niste sami. Budite zahvalni za svaku sitnicu u svom životu i vidjet ćete koliko je život lije. Darujte ljubav voljenim osobama. Naglasak je na davanju a ne na primanju. Divno je primati ali još je ljepše davati. Zamislite si što sve možete učiniti kad nekome udijelite mrvicu ljubavi. Otkad radim s ljudima i sama sam se u to uvjerila. A i neće vam se uzvratiti ako ništa ne pružite. I najvažnije od svega, puno se smijte (no ne baš toliko puno koliko se ja smijem jer ćete već tako mladi biti puni bora smijalica koje ja nikako ne volim). S osmijehom na licu prolazite kroz život i nemojte dati da bilo tko ili bilo što skine osmijeh s vaših lica.

Kako vam se čini ideja za ovakve članke na blogu? Hoćete li dijeliti svoje misli sa mnom u narednim tjednima? Sviđa li vam se ideja da imamo mjesto na kojem ćemo širiti pozitivu i međusobno si pomagati? Što mislite o ovoj prvom mudroj misli kojom započinjemo ovaj tip članaka? Sanjarite li nešto veliko ili se ničemu ne nadate? Jeste li zahvalni za sve što imate i za sve što ste postigli ili sami sebe svrstavate u skupinu onih koji misle da nemaju ništa vrijedno? Jeste li dobili bore smijalice poput mene ili tužna lica prolazite kroz život? Kako se borite sa svojim borama smijalicama?


Izvor: Slika1

2013-02-16

Bit ću (jesam) najsretnija na svijetu

Ne znam kakav ste vi tip osobe, ali ako ste poput mene, onda si sigurno sve uzimate k srcu. Već sam više puta razmišljala da pišem o ovoj temi ali nisam sve do danas, jer se tek prije nekoliko dana dogodilo nešto, dogodila se "kap koja je prelila čašu" i rekla sam sama sebi - dosta je! 


Osoba sam koja na poslu daje maksimum od sebe. Nisam lijenčina, posebno ne na poslu, doma je već druga priča. Trudim se, dajem sve od sebe i rekla bih da ne radim samo svoj posao nego vrlo često i tuđi. Jednostavno volim da mi vrijeme brže prođe jer kad se dogodi da samo par minuta nemam što raditi, odmah sam nervozna i samo gledam na sat. I nije mi žao raditi puno i više od toga kad vidim da se to cijeni i kad se trud nagrađuje. Znam da zarađujem mizeriju i opet se ne budim ali mislim da za to što zaradim radim puno previše. I ne tražim novčane nagrade ni ništa, nego samo lijepu riječ i koliko toliko ugodnu radnu atmosferu. Mislim da je i tražiti pohvalu već previše jer se ni ona ne dobiva samo tako.

Ono što želim reći je da sam marljiva i da bih za redovitu plaću napravila sve što se traži od mene (iako neke granice postoje), bez obzira na to što ću se zbog toga na kraju dana osjećati polumrtvo dok će drugi, koji su zabušavali, veselo skakutati, odmorni, bez glavobolje i spremni za odlazak u bolji život. Ja ne bih ni pomišljala na ludi izlazak tako umorna, ali eto, oni koji ljenčare i bez imalo grižnje savjesti svoj posao ostavljaju drugima imaju snage za takvo što. No, bez obzira na sve to, nikad se ne bunim, barem ne glasno. Gunđam u sebi, imam osjećaj da mi para izlazi na uši i mislim si kako to nitko ne vidi. Nekad se u sebi toliko naljutim da bih ih sve mogla negdje poslati ali se opet suzdržim jer znam koliko mi je bitno dokazati se na ovom poslu jer kad ostanem bez njega, teško ću se u ovim našim krajevima opet negdje zaposliti. Posao kao posao mi nije loš, dobro mi ide i neću opet biti skromna i reći da sam loša, dapače, mislim da sasvim dobro radim i da bi trebali biti zadovoljni sa mnom. Nikad ne ostavljam posao za drugi dan, radim ko manijak i sve završim isti dan dok drugi surfaju i opet, bez imalo stida, posao ostavljaju drugima. Ja jednostavno ne razumijem odakle vremena za nešto drugo?

Nisam se htjela hvaliti, nisam sad djelatnik mjeseca, nadam se da razumijete zašto sve ovo pričam. Sigurno ima i među vama koji ovo čitate marljivih radnika koji imate osjećaj da ćete od silnog truda jednom i dušu ostaviti na poslu. Sigurno ima među vama onih koji se maksimalno trude da zadrže posao i kojima nije ništa teško napraviti. Ako vas ima onda sigurno razumijete koliko je teško kad se vaš trud ne cijeni ili kad se prema vama odnose kao prema nekome tko je nesposoban ili možda manje vrijedan, da se tako izrazim.


Svašta sam već prošla i moram reći da polako otupljujem i da mi postaje svejedno. Zapravo, postajem imuna na ponašanje pojedinaca u svojoj okolini. Trudim se biti što bolja da bih što manje ulazila u takve situacije ali to je katkad jednostavno nemoguće izbjeći, ma koliko se trudila. Odlučila sam, po već ne znam koji put, da si više ništa neću uzimati srcu i da više neću pustiti nijednu suzu zbog posla ili zbog kolega koji se ponašaju tako kako se ponašaju. Već sam takvu odluku donosila i ranije ali nisam to zaista i sprovela u djelo. Sve je samo ostalo na riječima. No sad je stvarno dosta i došlo je vrijeme da povučem crtu. Moj jedini moto od sad pa na dalje biti će - biti sretna, najsretnija na svijetu. Imam razloga za sreću, imam ljubav u svom životu i nekoliko ljudi koji me vole i to mi je dovoljno. Ne trebam ni milijune u životu, samo zdravlje, tih par ljudi, svog dragog i koliko toliko solidnu plaću si želim da si jednog dana s dragim možemo izgraditi i kućicu koja nam je velika želja. Ove me godine čeka selidba, opremanje stančića, imam stotine razloga za sreću. I zato mislim da sam zbog svega toga što već imam najsretnija osoba na svijetu, bar se tako osjećam! I zašto bih onda dozvolila da mi sreću kvari zabrinutost oko posla? Zašto da mi toliku sreću narušavaju ti trenuci na poslu zbog kojih se osjećam potišteno i neprihvaćeno? Zašto da više dozvoljavam nešto takvo? Posao je posao, dođeš, odradiš i odeš doma ljudima koje voliš. Dok radno vrijeme završi ne smijem više misliti o poslu i pitati se da li sam nešto zaboravila, da li sam ovo, da li sam ono. Nema više toga, dosta je. Ako ste i vi poput mene, pridružite mi se, donesite odluku još danas, skupa sa mnom i idemo provesti riječi u djela, napokon. 


Ja takva više ne želim biti jer onda svaka i najmanja sitnica previše boli. Neću si više uništavati dane i život takvim glupostima. Trudit ću se i dalje, bit ću vrijedna i odgovorna kao i do sad, ali neće me više dirati tuđe ponašanje. Budu li me znali cijeniti super, a ako me se jednom požele riješiti i ako me ne počnu cijeniti, njihov problem, zašto da se ja time zamaram? Pamtit ću trenutke s ljudima koji su prema meni dobri, trenutke s ljudima s kojima mogu razgovarati, bez obzira na to koliko ih je malo. Sve ću to pamtiti trostruko i shvaćati kao nagradu a sve ono loše odmah ću zaboravljati (kroz jedno uho uđe a kroz drugo izađe). Učinit ću si na taj način život još ljepšim. Život je kratak i želim svaki dan provesti što je ljepše moguće i što je sretnije moguće. Od danas mislim na sebe i na svoje zdravlje i samo to će mi biti bitno. Neću se valjda prodati vragu samo zbog posla. Posao je važan, bez posla mnogo toga ne bi imali, ali svejedno postoji granica

Tako da, ja sam odlučila. Jasno i glasno kažem svima - od sad živim najsretnije što mogu i bit ću najsretnija osoba na svijetu. Posao mi više ništa neće kvariti. Što je bilo bilo je, to je zaboravljeno ali nije sve i oprošteno. Svašta sam već prošla i znam koliko sam jaka, tako da ću i to ostaviti iza sebe. Jedini problem je, kako ostati dosljedna. Odlučila sam, no riječi su riječi. Sad trebam pronaći način da to sve uistinu i ostvarim. Kako ću to ostvariti i kako ću se držati te odluke, još ne znam, ali pronaći ću način. Ovaj put nema posustajanja. Ako ste se i sami već našli u takvoj situaciji, slobodno podijelite sa mnom kako ste u tome uspjeli. I imajte na umu slijedeće:



Izvori: Slika1, Slika2, Slika3, Slika4


2013-02-15

Blagdani su već davno iza nas ali...

Znam da su blagdani već davno završili i da takvim člancima više nije mjesto na blogu, ali moj blog mora biti u skladu s mojim karakterom. Kako bih ja sve dala da produžim trajanje tih blagdana, to mogu učiniti ako nigdje drugdje onda barem ovdje na blogu. Ovim sam člankom morala obilježiti kraj blagdanske serije članaka no tek je sad došao na red pa sam odlučila podijeliti s vama ponešto od tih dana a nadam se da ćete i vi sa mnom podijeliti svoje priče, iako s malim zakašnjenjem.

Iskreno, iako je bilo lijepo, ove sam godine imala najmanji osjećaj da su blagdani. Nikad prije mi se takvo što nije dogodilo. Vjerojatno je to zbog toga što sam radila i na Badnjak i na Staru Godinu pa nisam imala vremena uživati u svemu kao prijašnjih godina. Blagdani su mi prošli toliko brzo da se još nisam ni snašla. Po prvi put ove godine nisam imala vremena za izradu dekoracija, jedva sam obavila par stvari koje sam trebala. Iskreno se nadam da će iduće tj. ove godine biti bolje i da ću moći uživati u svemu čemu se veselim u to divno doba godine.

Pogledajte za početak aranžmane koje sam radila. Znam da nisu ništa posebno ali kod kuće baš nisam imala nekih ukrasa i nisam mogla napraviti ono što sam zamislila. Tako da, ja sam zadovoljna kad uzmem u obzir da sam se snalazila samo s onim što imam doma.. a stvarno nisam u zadnje vrijeme trošila na nikakve ukrase i slično, tako da, kao da nisam imala ništa hehe. Znala sam već za ovaj tip aranžmana umjesto borovih grančica stavljati i čempres, isto lijepo izgleda na kraju. Što se tiče borovih grančica, mislim da bi bilo bolje da ih kupim ili nešto, jer kad ih ja doma negdje narežem i koristim, to nije baš lijepo jer grančice su svakakave. Nakon što ih napikam u spužvu ruke mi budu sve ljepljive od smole ili čega već i onda se toga nikako pa nikako riješiti. Uglavnom, namučim se s njima. Što se tiče ovih bijelih svijeća koje ne izgledaju lijepo na slici, u živo su puno ljepše jer su šljokičaste što se tu nikako ne vidi. Prvi aranžman je trebao biti duguljasti a drugi okrugli, ali ne znam koliko je to uspjelo :). Drugi aranžman je malo bogatiji s obzirom na to da sam dodala i svijeću u obliku ruže, plastične trešnjice s lijeve strane, šljokastu (ili pošećerenu) dekorativnu jabuku i slično.



Što se tiče našeg boreka ove godine, bio je kompletno plavi. Kod nas se ne kupuju svake godine nove kuglice pa je tako već par godina, a ja, ne znam da li bi ih kupovala svake godine ili ne. Dosadi svake godine isti bor a opet, ne znam koliko se isplati svake godine sve ukrase kupovati ponovo. Inače, ja uživam u kupovanju svega za bor i jedva čekam ovaj Božić da kupujem po prvi put ukrase za svoj bor. Ne mogu se odlučiti da li uzeti zeleni ili onaj bijeli bor :) Koji su vama ljepši?


Kasnim jako jako jako ali nikad nije kasno da vam pokažem krasoticu koju sam osvojila na darivanju kod drage Tihane. Osim Tihani, moram se zahvaliti i Imagination by NickyBlack - obavezno zavirite u galeriju jer nakit je mrak. Pogledajte samo moju narukvicu, kao da su znale koliko volim sladoled.. jedva čekam da u jednoj ruci držim 4 sladoleda (jedan papam, a tri su na ruci). Uglavnom, narukvica je predivna i ovo je jedno od ljepših iznenađenja u zadnje vrijeme. Svima se sviđaju moje tortice i sladoledići na ruci :).

Naravno, pravili su se i kolačići. Naravno, bit će recepata na blogu. Zapravo, za ove desne kolačiće već ste receptić dobili, to je Valentinovski trostruki užitak. A što se tiče rafaelo kuglica s limunom, i taj će recept biti na blogu iako nemam baš nešto slika ali bit će. Iako smo još svašta pekli, jednostavno nisam stigla fotkati. Ali zato jesam stigla papati, ako ništa drugo :)).


Evo i našeg svijećnjaka ove godine, tj. "vijenčića". Ovakvo nešto možete napraviti i sami ako se odlučite ili ako imate kod kuće nekoga spretnog s drvetom. Vrlo jednostavno a efektno izgleda. Nije standardni vijenčić ali meni se sviđa, za promjenu. A tek svijećice, predivno su mirisale.


Što se tiče kozmetike, nije se puno kupovalo ali nešto ipak je, nešto se dobilo i tako. Konačno isprobavam novi odstranjivač laka za nokte. Vazelin ste već vidjeli na blogu, koristim ga trenutno za usne. Dobila sam i ovaj šljokičasti Essence lakić. Kupila sam i Balein odstranjivač šminke s očiju kojega trenutno ne koristim jer su me uvijek poslije pekle oči, pa sad isprobavam micelarnu i puno sam zadovoljnija, bar što se tiče toga da me oči ne peku. Nadam se da si s tim nisam samo oštetila oči jako. Tu je i Baleina kremica poslije depilacije koju ste već i sami mogli osvojiti tu na blogu, pa sprej za kosu i Bourjois gel za tuširanje za intimnu njegu.


Osim kolačića i domaćeg rafaela, papao se i kupljeni rafaelo. Meni se ni jedan domaći ne može mjeriti s kupljenim, iako volim oboje.


Pekle su se i božićne zvijezdice, njih sam uspjela par puta uslikati i receptić će također biti na blogu. Sad tek vidim u kolikom sam zaostatku s receptima :)


Ovo je bio moj mali borek u sobici. Mali, šareni, nije baš nešto, ali meni je bilo glavno da imam bilo kakav bor (točnije rečeno borić) ove godine. Osim borića, sobu sam ukrasila i žaruljicama koje sam kupila i baš je bio divan božićni ugođaj u sobi. 


Evo jednog Božićnog poklona, novih uggsica. Mislila sam da će u to vrijeme biti veliki izbor, sniženja i slično ali sam se prevarila. Ostali su samo brojevi 43 i slični i bila sam očajna. Jedva sam našla jedne jedine za sebe i te su mi bile i najljepše. Iskreno se nadam da nije istinita informacija da se uggsice više neće proizvoditi jer ja ih obožavam, unatoč tome što znam da su mnogima mrske. Toliko su tople da bih mogla i spavati u njima a bome mi je i po snijegu toplo u njima. Dok sam ih kupovala, oko njih je kružila i jedna cura, u nadi da ih ja neću uzeti hehe, kad je to bio jedini manji broj, pa sam morala dobro paziti na njih, tj. dečka sam zadužila da brine o njima i da ih što prije ode platiti da mi ih ova druga curka ne mazne :). Misija je na kraju uspjela i ja sam sva sretna izašla iz dućana s novim uggsicama.. hvala dragi :))).


Što se tiče ukrašavanja kuće, ja se nisam imala vremena baviti s tim, pa su moji samo stavili svijećnjake na blokove i to je bilo sve. Čini mi se da je ove godine kićenje dvorišta i domova kod nas bilo puno slabije u odnosu na prošle godine kad sam znala vidjeti da ljudi imaju okićeno već krajem 11. mjeseca. Baš mi je to bilo neobično. Prošle je godine, eto, bilo minimalno dekorirano, ali ove godine u našem stančiću neće biti minimalizma :).


Neznam kakve sad ovo ima veze s blagdanima, ali da vam usput pokažem i svog ljubimca, još jednog našeg stanara, malog (tj. velikog) Kornija. Moram priznati da jede ko lud i stvarno je narastao kroz godine. Iako ga hranim samo s račićima i sličnim jer ne želim da bude ogroman, a bome i od račića dosta raste. Kad se samo sjetim kad sam ga tek nosila iz dućana, bio je toliko sitan, nogice male, a sad gledajte te noge hehe. Uglavnom, htjela sam vam pokazati jednog svog mezimca jer ipak je i on dio obitelji i s nama je "slavio" Božić hehe.


Eto, to je to. Htjela sam vam samo pokazati ponešto od toga što sam dobila i slično. Na Staru Godinu sam bila mrtva umorna zbog ranog ustajanja i odlaska na posao te zbog činjenice da noć prije nisam mogla oka sklopiti. Kraj godine je baš bio neobičan, ali eto, i to je prošlo. Glavno da sam nešto vremena uspjela provesti s voljenima i s mojim dragim i to mi je jedino bitno. Iskreno, nisam ja više za lude dočeke i ne znam što, ljepše mi je u miru s dragim nego negdje vani na hladnoći koju ne podnosim.

Kako ste vi proveli Božić i Novu godinu? Znam da pitam sa zakašnjenjem, ali podijelite svoje priče sa mnom ako želite. Što ste sve dobili pod bor? Jeste se izveli negdje, možda na neko putovanje? Kako ste okitili kuću? Kakav je bio vaš bor ove godine? Da li vam se više sviđaju zeleni ili bijeli borovi koji su sad "in"? Kakve ste sve kolačiće pekli? Radite li i vi sami božićne aranžmane, ukrase, vijenčiće i ostale dekoracije? Možete podijeliti u komentarima i sličice svojih božićnih drvca, kolačića ili čega želite. Općenito, kako ste proveli blagdane, jeste išli negdje ili je to bilo u krugu obitelji i u miru?


2013-02-07

Rad s ljudima: užitak ili muka?

Rad s ljudima može biti i divan i ispunjavajući kao i užasan i frustrirajući u isto vrijeme. Kad radite s ljudima, nešto najljepše je kad vidite nasmijano lice svog zadovoljnog klijenta koji cijeni vaš trud. Definitivno nije lijepo kad dođe neki biser i kao lud viče na tebe i iživljava se dok ti nisi kriv za njegove probleme. Pogađate, današnja su nam tema ljudski odnosi i ljudsko ponašanje, ljudska kultura. Da, u zadnje me vrijeme nešto drže psihološke teme i primijetila sam da baš volim pisati članke za Savjetnicu

Dok sam otvarala blog razmišljala sam da li da tu kategoriju uključim na blog ili ne, ali sad mi je drago da jesam jer mislim da nisam pogriješila. Savjetnica je kategorija u kojoj mogu pisati o svojim razmišljanjima, o svemu što me zgraža i svemu što me veseli, o svemu što me frustrira i žalosti kao i o svemu što mi uljepšava dane. Mislim da je zato ova kategorija, bar za mene, pun pogodak. A nadam se da i vi tu i tamo nađete neku temu za vas. Naravno, vaše prijedloge za ovu i ostale kategorije uvijek primam :).


Da se vratim napokon na temu ljudskih odnosa i ponašanja. Budući da sam odgojena kako sam odgojena, jednostavno me uvijek iznova zaprepasti kako neki ljudi nemaju kulture i ne znaju osnove bontona. Ne razumijem koliko primitivnih ljudi ima. Uvijek pokušavam u ljudima vidjeti ono pozitivno i ne ih suditi samo po onom lošem, ali s nekima to nije moguće. Znam da se neki bore s psihičkim i s raznim kroničnim bolestima, i ti ljudi imaju opravdanje, za takve ljude moramo imati razumijevanja i strpljenja. Ali ljudi koji od ničega ne boluju nemaju opravdanja kad se prema nekome ponašaju kao da je najveće đubre na svijetu. Već svi znaju koliko mrzim nepravdu. I ako me nešto ljuti onda su to ponižavanja nevinih ljudi koji to ne zaslužuju. Kakav god netko bio, takvo što ne želim nikome niti itko takvo što zavrijeđuje.

Ponižavanja je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Znam to iz iskustva jer sam takve stvari doživljavala i u školi i u životu općenito a doživim ih i na poslu. Netko bi rekao da je to već normalno i da se čovjek navikne ali nije, nikad nije ugodno i uvijek to proživiš s knedlom u grlu. Nije to samo ponižavanje ili iživljavanje, kad je posao u pitanju to je mobing. Kao što sam rekla, takve se stvari doživljavaju u svim razdobljima života i sigurna sam da ste svi, ako ne doživjeli, bar svjedočili nečijem poniženju. U školama je uvijek bio netko tko se nije "uklapao". Ne bih rekla uklapao već netko koga drugi jednostavno nisu prihvaćali ili su ga iz nekog nebitnog razloga uzeli na piku i mučili bi ga kroz cijelo školovanje. Meni je uvijek bilo žao takvih ljudi. Znam da je malo osobno, ali i sama sam to prošla. Par godina u školi bilo je sve super, svi smo se družili, ma bilo je i više nego odlično. No jednom sam prilikom shvatila kakvi su neki ljudi u mom okruženju i kad sama nisam htjela učiniti nešto što su oni htjeli (nešto loše nekom drugom) onda se priča odjednom preokrenula. Osim toga, bila sam dobra s previše ljudi, uvijek sam bila vesela i nasmijana, mala vrckava osoba koja nikome ne bi učinila zlo. Iskreno, nisam nikad imala previše i bez obzira na tragediju iz prošlosti, bila sam zadovoljna onime što imam i nikad nisam željela ono što imaju drugi. Ali mi se sve to na kraju obilo u glavu i kad nisam htjela biti podla poput nekih, i sama sam postala jedna od onih ponižavanih, ignoriranih, ismijavanih, izoliranih... U takvim situacijama vidiš tko je kakav i na koga možeš računati, ali nažalost, takvih je malo jer je većini samo cilj biti "popularan" i prihvaćen u društvu, bez obzira na sve. A ja nikad nisam htjela ići protiv sebe i svojih principa. Posebno nakon groznog događaja iz prošlosti. Sad sam vas malo zadavila svojim iskustvom ali ima i ta priča svoju poantu, nadam se da me razumijete. Nakon škole došao je i fakultet i povijest se opet ponovila, iako nije bilo toliko drastično i puno je kraće trajalo. Ljudi su jednostavno ljubomorni i zavist prevlada. Najgore je to što nemaju na što biti ljubomorni ali to su takvi ljudi. Hvala Bogu na fakultetu sam pronašla sreću i ljubav i za to se sve isplatilo istrpjeti. 


Posao je opet priča za sebe i svi znamo kakvih sve poslodavaca i radnih kolega ima. No veći su problem klijenti bez granica. Kolege na poslu i šefove ponekad i progutamo, kad je plaća na vrijeme i slično. No klijenti su druga priča. Kad opet malo razmišljam, mislim si, nisu si ni ti ljudi sami krivi što su takvi kakvi su. Sve je to stvar odgoja. I činjenica je da će takvih neodgojenih nepristojni ljudi uvijek biti i nikad nećemo moći s njima na kraj. S takvim se ljudima treba naučiti nositi i postati imun na njihova vrijeđanja, urlanja, psovanja i iživljavanja. Mislim da svatko dolazi na svoje kad tad i da će se takvim ljudima njihovo ponašanje kad tad osvetiti i naplatiti trostruko. Nikad neću moći razumijeti kako netko može uživati u tuđoj patnji ali ću se pokušati pomiriti s tim, uspješno ili bezuspješno. 

Kako se vi nosite s takvim ljudima? Jeste li kad bili svjedok ili ste i sami doživjeli ponižavanja, iživljavanja, vrijeđanja - bilo u školi, na fakultetu, na poslu ili na nekom sasvim desetom mjestu? Kako reagirate u takvim situacijama? Što mislite, gdje je izvor takvog lošeg ponašanja, da li je problem u odgoju ili nečemu drugome? Da li biste promijenili sebe i pregazili svoje principe samo zbog toga da vas netko prihvati? Koliko znate o mobingu i jeste li uopće čuli za pojam mobinga? Imate li kakve prijedloge za Savjetnicu na blogu, slobodno me u komentarima obasipajte idejama za članke, vrlo ću vam rado ispuniti želje.


Izvori: Slika1, Slika2

2013-02-06

Objavljujem rat ispucalim usnama

Već jako dugo imam problema s kritično ispucalim usnama i te probleme nisam uspijevala riješiti. Bilo bi dobro da sam se s tim mučila samo zimi ali nažalost bilo je skoro pa jednako loše i ljeti. Stoga sam prije nekoliko mjeseci objavila rat ispucalim usnama, pa u nastavku pročitajte tko je iz tog "rata" izašao kao pobjednik. 


Za početak bih spomenula da ne trošim puno na kozmetiku. Većinom kupujem ono što mi treba, posebno otkad radim i kad se novci u par dana rasprše na sve strane. Tu i tamo sagriješim i primame me sitnice poput lakova ili ruževa, no moram priznati da se dobro kontroliram. Iako nikad nisam trošila ko manijak. Sad si baš mislim da imam nijansi lakova koje ne koristim i koje bih mogla staviti u prodaju. Sigurno vam je čudno da ne trošim toliko puno na kozmetiku, ali eto, kod mene neke druge stvari imaju prednost i sve je stvar prioriteta. Uopće nemam ništa protiv onih koji puno troše na kozmetiku, svatko troši na ono što želi i koliko može. Da li bih više trošila i na kozmetiku da mogu? Sigurno bih, ali mislim da bih i dalje ostala vjerna povoljnijim kozmetičkim brendovima jer kod ničega ne patim na marke i brendove, pa tako ni kod odjeće, kozmetike itd. Moj prioritet su uređivanje stana i štednja za gradnju kuće i znam da bih puno manje uštedila da nekontrolirano trošim i da svakodnevno zalazim u drogerije. Zašto vam sve ovo pričam? Pa zato da vam ne bude čudno što još uvijek nisam isprobala ništa skuplje za ispucale usne. Hvala Bogu, vidjet ćete, stanje mi se popravilo i nije bilo potrebe da pribjegnem nešto skupljim proizvodima. Uvijek prvo pokušavam pronaći povoljnije rješenje i tek ako to nije moguće, onda se prebacim na ona malo skuplja. Što se kozmetike tiče, nevezano uz ovu temu, od nedavno se u mojoj kozmetičkoj torbici krije prvi Bourjois lak za nokte i moram priznati da mi je bilo teško kad sam ga kupovala ali sad vidim da se stvarno isplati, tako da očekujte recenziju laka uskoro.

Prvo što sam koristila za usne su najobičnija labela. Njih svi koriste i mnogima pomažu. Često sam slušala da jednima pomaže jedno labelo, drugima drugo, pa sam ih i sama više isprobala samo što kod mene nije bilo učinka. Danas uistinu postoji veliki izbor labela i nisam ih baš sve isprobala, nekako sam ih napustila kad sam shvatila da nemam koristi od njih i da su u mom slučaju nedjelotvorna. Znam da nam labelo obećava hidratizirane, mekane, nahranjene i nježne usne ali to kod mene nije bio slučaj.


Zadnjih godina popularan je melem. Danas nemamo više samo onaj prvi melem u kutijici od 10 ml već su tu i melem u sticku za usne i melem u tubi u obliku zaštitne kreme za osjetljivu kožu. Dakle, koristi se za sve i svašta ali i kao proizvod za usne a u te sam ga svrhe i sama isprobala. Melem je nešto skuplji od labela i ja sam ga poprilično brzo trošila jer su mi usne bile užasne i mazala sam ih sto puta na dan. Prvo sam isprobala melem u maloj kutijici od 10 ml a kasnije i ovaj u sticku. Taj u sticku mi je bio bolji jer je nešto gušće teksture pa je bio i dugotrajniji na mojim usnama te ih je samim time i dulje hidratizirao, njegovao. U početku mi se činilo da mi melem pomaže ali to je vjerojatno bilo samo privremeno jer su ga moje usne počele odbijati i više nije bilo koristi od njega.



Došlo je vrijeme da isprobam nešto drugo. Budući da sam znala da i jedan od članova moje obitelji ima istih problema, ili čak još i gorih, i da je njemu pomogla jedna mast koju mu je pripisala doktorica, odlučila sam i ja pokušati nešto takvo. Kad sam bila bolesna i kad sam išla na pregled, usput sam zamolila doktoricu da mi da recept za neku kremu ako može. Dala mi je recept za istu kremu koja je pomogla već nekome i ja sam bila puna nade da će mojim problemima napokon doći kraj. Ali nažalost, nije. Koristila sam ju neko vrijeme i onda proslijedila dalje osobi kojoj pomaže. Riječ je o kremi Belosalic koja dolazi u tubici koju možete vidjeti na slici i vrlo je praktična. Meni se njezina tekstura od samog početka učinila prerijetkom i premasnom, nisam bila najzadovoljnija koliko dugo se zadržava na usnama ali sam joj svejedno dala priliku baš iz razloga što znam da je pomogla nekima koji su imali još i gore probleme od mene. Šteta što tu nije bio kraj mojim problemima.


To je bio dokaz da isti preparati nikad ne pomažu svima. Bila sam osuđena na to da tražim i dalje.

Budući da sam dosta čitala o vazelinu i o svim njegovim primjenama, došao je red i na njega. I moram priznati da je vazelin bio pravo otkriće. Otkad ga koristim, nisam ga još stigla isprobati za ništa drugo osim za usne ali na usnama za sad djeluje. Neću ga previše hvaliti jer ga koristim tek maksimalno 3-4 tjedna, pa da ne bi bilo kao i s melemom pa da s vremenom prestane djelovati. Vazelin je jeftin a toliko djelotvoran proizvod. Ja sam uzela ovaj od Balee i nisam požalila. Iako, u početku kad sam ga počela koristiti bila sam zabrinuta da li će mi koristiti.



Nakon neka 2 dana korištenja vazelina, javili su se novi problemi. Počela mi se još više sušiti koža oko usana. Dakle, usne su mi bile mekše ali koža oko njih sve gora i počela me zatezati, baš je bilo neugodno. Onda sam tu kožu oko usana isto odlučila par puta namazati vazelinom. To sam obično radila navečer prije spavanja jer si možete misliti kako je to masno i krasno izgledalo - nešto poput onog dok jedeš i napackaš se sve do nosa i oko usana. Par dana sam to ponavljala i uspjela sam se riješiti i tog problema i od onda se, da kucnem u drvo, nije vraćao. 



Odjednom su ostale puno mekše usne i riješila sam se suhe kože oko usana. Dok mi se pojavila ta suha koža oko usana, nakon što sam počela koristiti vazelin, mislila sam da to možda vazelin tjera suhoću van iz usana na taj način. Sad mi je drago što nisam odustala od njegova korištenja jer mi usne napokon na nešto liče. Nisu savršene ali to ni ne tražim. Glavno da nisu stalno onako kritično popucale. Na zadnjoj slici možete vidjeti kako mi trenutno izgledaju usne. Možda se ne vidi najbolje jer fotka baš nije nešto ali stvarno jesu bolje.. žao mi je samo što nisam uslikala i usne prije nego sam krenula u isprobavanje ovih proizvoda jer bi tako bolje mogli vidjeti razliku. Iako mi i sad popucaju usne ako ih s ničim duže ne mažem, koristit ću vazelin i dalje, a ako prestane djelovati i opet krenem isprobavati nešto novo, budem vam javila kako napreduje moj 2. svjetski rat :). Prvi je završen, pobjednik je Balein vazelin :).


Čime vi njegujete svoje usne? Borite li se s istim problemom ispucalosti kao i ja? Jeste li lude za ruževima za usne poput mene? Kako onda uspijevate usklađivati i ruževe i ispucale usne? Koje ruževe preporučujete a da ne isušuju usne nego ih hidratiziraju a k tome su još i dugotrajni i dobro pigmentirani? Koristite li koji od proizvoda koje sam spomenula u članku ili koristite možda nešto drugo a učinkovito? Za što sve koristite vazelin, ako ste ga isprobali? Ako ste pobijedili već ispucale usne, podijelite sa mnom koji su vam proizvodi pomogli.


Izvori: Slika1, Slika2

2013-02-02

Cijenite zdravlje dok ga imate

S obzirom na to da sam rijetko bolesna, mislim da bih i sama ponekad morala više cijeniti svoje zdravlje i ne ga uzimati zdravo za gotovo. Shvatila sam to ovih dana kad sam bila bolesna kako već godinama nisam bila. Jasno mi je to već zadnjih par mjeseci jer sam dva put jače bolovala i zato što se osim mene, za zdravlje borio i moj dečko. Već dugo se nisam toliko brinula koliko sam bila u brigama zadnjih par mjeseci i to me sve natjeralo da shvatim neke stvari. Godina nam definitivno nije dobro počela, bar ne po pitanju zdravlja i gubitka najdražih. 


Zadnjih tjedan dva bilo mi je stvarno pakleno i ne sjećam se kad sam bila tako bolesna. Hvala Bogu danas se osjećam puno bolje i napokon mogu reći da polako ozdravljujem. Znam da kad je temperatura u pitanju, uvijek ti je ujutro malo bolje a onda ti se kroz dan pogoršava kako se približava večer. Svaki sam se dan, kad bi se vratila s posla, bacila direkt u krevet i nisam se mogla pomaknuti. Čula sam da ocat skida temperaturu pa sam čarape namočila u ocat i navukla tri para čarapica na noge, obukla piđamu i to je bilo sve. Nisam imala snage ni za što. Skidanje šminke nakon posla bila je tortura. Baš kao i šminkanje rano ujutro. Nisam palila ni tv ni laptop jer nisam znala za sebe. Ujutro sam naravno zaspala a kad sam se probudila, čim bih malo pomaknula dekicu, mislila sam da ću se smrznuti. Malo sam se preznojavala malo se smrzavala. Vrućina je rasla pa popuštala pa opet rasla. Kako je temperatura počela rasti tako sam osjećala kako me kosti sve više bole. Sa smrznutim rukama i bolnim kostima na poslu sam jedva ciljala tipke na tipkovnici. U glavi kao da su mi neprestano igrali bubnjevi, tuklo mi je bez prestanka i svako malo bi me presijeklo cijelom dužinom čela. Naravno, nisam imala apetita i nisam mogla jesti pa me bolio i trbuh a s vremena na vrijeme bilo mi je i zlo. Ma zapravo, ne znam što me nije boljelo


Uglavnom, da vas ne zamaram svojim simptomima, vratit ću se na ono što sam vam htjela pričati. Ljudi jednostavno ne cijene svoje zdravlje i muče svoja tijela u nedogled. Znam da se ne može ići k doktoru za svaku glupost, pa ja prva ne idem. Ali ima situacija u kojima se treba posjetiti doktora a ljudi to ne čine jer misle da im nije ništa. Ima situacija u kojima ljudi moraju piti tablete i uzimati određene terapije da bi bolest držali pod kontrolom i da bi s njom mogli normalno živjeti, ali pogađate, često ljudi misle da im te tablete ne trebaju jer se možda dobro osjećaju a u pitanju je bolest koja ne boli već djeluje iznutra. Nikad nisam bila toliko bolesna ali sam na iskustvima ljudi oko sebe naučila da bih tako štetila i sebi i ljudima oko mene koji me vole i brinu za mene. Mogla bih vam ispričati hrpu priča u kojima netko od ljudi koje poznajem nije pazio na svoje zdravlje i time je samo sebi naštetio, ali nije u tome poanta. Poanta je da bez zdravlja nema ničega - bez zdravlja ne možemo uživati u ljubavi, u mjesečnoj plaći koju zaradimo, u sreći s voljenom osobom. Kad smo bolesni svakodnevnicom zavladaju briga i nemir pa sreća ne može biti potpuna. No, i kad dođe do bolesti trebamo biti optimistični jer ju samo optimizmom možemo pobijediti da bi mogli uživati u ljubavi i sreći s voljenim osobama. Ono dobro što nas čeka uvijek nam treba biti motivacija da idemo dalje i da se borimo protiv bolesti. Zato je bolje spriječiti ono što možemo dok još možemo i zdravlje ne smijemo uzimati zdravo za gotovo. Vjerujte mi, puno je malih sitnica kojima možemo očuvati svoje zdravlje i dok nismo bolesni. Briga za tijelo zimi i ljeti presudna je. Moramo činiti usluge svom tijelu a ne očekivati da će ono činiti usluge nama i da ćemo, šteteći mu, uvijek biti zdravi. Kad tad sve dođe na naplatu pa će nas tako jednog dana koštati i neodgovorno odnošenje prema tijelu. Zato cijenite sebe, svoje tijelo i svoje zdravlje. Brinite se da vam bude dobro i da što dulje možete uživati u svim ljepotama koje život nosi. Ako ste pročitali moj članak "Danas te ima, sutra te nema", onda vam je jasno da se nikad ne zna što nas čeka. Zato je i briga za zdravlje jedan od načina da što dulje budemo s voljenim osobama.


Znate li i vi koji primjer osobe koja nije cijenila svoje zdravlje i time je štetila i sebi i drugima? Brinete li dobro o svom tijelu, ugađate li si kako? Smatrate li i vi brigu za svoje tijelo krucijalnom u planu da budete sretni i da uživate u ljubavi i svemu lijepom što život nosi? Kako se nosite s bolestima, svojim i tuđim? Jeste li ikad požalili što se niste brinuli za sebe i što ste time naštetili sebi?


Izvori: Slika1, Slika2, Slika3

2013-02-01

Kuhinje u potkrovlju

U zadnje vrijeme stalno me muči jedan problem: kuhinja. Neprestano razmišljam o njezinom uređenju, o mogućnostima, dizajnima, o svemu što je potrebno u kuhinji, o materijalima, aparatima, divnom suđu koje ću kupovati, kalupima itd. Bude li sve po planu ove godine se selim pa ćemo s dragim uređivati privremeni prostor u potkrovlju i zato mi treba puno ideja i inspiracija. Želja mi je taj prostor urediti što je bolje moguće za što manje novaca. Želim da se u našem privremenom domu osjeća toplina ali i da to bude moderno, odnosno da stančić odražava neki naš stil. Nažalost, za sad pronalazim jako malo primjera uređenja stanova u potkrovljima pa sam odlučila napisati ovaj članak u nadi da ćete i vi sa mnom podijeliti koji link ako ga možda čuvate negdje među svojim favoritima.


Što se tiče dnevnog boravka i blagovaone, to nije nikakav problem. Trenutno se sve vrti oko uređenja kuhinje iz snova. Želim maksimalno iskoristiti prostor jer to neće biti velika kuhinja. Iako, neće biti ni toliko mala. To sam shvatila gledajući kuhinje u Lesnini prije nekog vremena. Također želim maksimalno iskoristiti onaj prostor gdje je kosina. Taj me dio zapravo i najviše muči. Znam da se sve može itekako lijepo urediti samo treba dobro promisliti i razmotriti sve mogućnosti. Osim iskorištavanja prostora muči me i prostoranost. Kad kuham, meni treba mjesta :). Nije mi dovoljna jedna mala površina, lakše mi je kad imam gdje što staviti i kad mi nije kaos u kuhinji. Jednostavno sam tip osobe kojem treba mjesta i znam da bi me izluđivalo da nemam što gdje staviti. Kuhinje u potkrovlju imaju kosi i niži strop i tome se treba prilagoditi. Također, u jednoj većoj prostoriji biti će kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak pa na neki način želim i odijeliti te tri prostorije. Nećemo ne znam koliko mnogo ulagati u uređenje tog prostora jer planiramo tako živjeti par godina dok štedimo za kuću, ali naravno mora biti lijepo i pristojno uređeno.


U razgovoru s dragim zaključili smo da je najbolje rješenje kuhinja po mjeri jer teško da ćemo negdje pronaći kuhinju koja će biti ok za naše potkrovlje. No ne znamo gdje početi, što je najbolje učiniti i kako da maksimalno sve iskoristimo. Tu nastupa moja molba. Sve vas koji znate neku dobru stranicu s kuhinjama u potkrovlju, molim vas linkajte mi u komentarima. Svaka pomoć je dobro došla. Ili ako ste već uređivali kuhinju u potkrovlju, bit će nam koristan i svaki vaš savjet. Znam da postoji mnoštvo web stranica koje mogu inspirirati kod uređenja kuhinja, ali kuhinje s kosinama u potkrovlju ja jednostavno ne pronalazim. A htjela bih vidjeti na koje načine drugi maksimalno iskorištavaju te kose prostore.


Molim vas obasipajte me idejama jer ja ih ne pronalazim. Za obične kuhinje pronalazim toliko lijepoga ali za kuhinje s kosinama se osjećam bespomoćno. Dođe mi da se zapitam, zar tako malo ljudi ima kose kuhinje?? Svi mi samo govore kako se mogu krasno urediti ali nitko mi ne daje konkretan primjer. 


Znate li bilo što o izradi kuhinja po mjeri, možda kojeg dobrog majstora, razliku u cijenama između gotovih kuhinja i onih po mjeri, svaka je informacija dobro došla. Znate li bilo što o uređenju kuhinja, podijelite to sa mnom. Zanima me baš sve, od odabira namještaja do bojanja zidova i opremanja kuhinje aparatima i suđem. Imate li za preporučiti koji dobar salon namještaja ili bilo kakav dućan za opremanje kuhinje, slušam vas :) I za kraj, znate li možda što o centru namještaja Solidum u Zagrebu? Čula sam da tu ima jako puno trgovina za opremanje stana pa me zanimaju vaša iskustva. 


Izvori: Slika1, Slika2, Slika3, Slika4