S obzirom na to da sam rijetko bolesna, mislim da bih i sama ponekad morala više cijeniti svoje zdravlje i ne ga uzimati zdravo za gotovo. Shvatila sam to ovih dana kad sam bila bolesna kako već godinama nisam bila. Jasno mi je to već zadnjih par mjeseci jer sam dva put jače bolovala i zato što se osim mene, za zdravlje borio i moj dečko. Već dugo se nisam toliko brinula koliko sam bila u brigama zadnjih par mjeseci i to me sve natjeralo da shvatim neke stvari. Godina nam definitivno nije dobro počela, bar ne po pitanju zdravlja i gubitka najdražih.
Zadnjih tjedan dva bilo mi je stvarno pakleno i ne sjećam se kad sam bila tako bolesna. Hvala Bogu danas se osjećam puno bolje i napokon mogu reći da polako ozdravljujem. Znam da kad je temperatura u pitanju, uvijek ti je ujutro malo bolje a onda ti se kroz dan pogoršava kako se približava večer. Svaki sam se dan, kad bi se vratila s posla, bacila direkt u krevet i nisam se mogla pomaknuti. Čula sam da ocat skida temperaturu pa sam čarape namočila u ocat i navukla tri para čarapica na noge, obukla piđamu i to je bilo sve. Nisam imala snage ni za što. Skidanje šminke nakon posla bila je tortura. Baš kao i šminkanje rano ujutro. Nisam palila ni tv ni laptop jer nisam znala za sebe. Ujutro sam naravno zaspala a kad sam se probudila, čim bih malo pomaknula dekicu, mislila sam da ću se smrznuti. Malo sam se preznojavala malo se smrzavala. Vrućina je rasla pa popuštala pa opet rasla. Kako je temperatura počela rasti tako sam osjećala kako me kosti sve više bole. Sa smrznutim rukama i bolnim kostima na poslu sam jedva ciljala tipke na tipkovnici. U glavi kao da su mi neprestano igrali bubnjevi, tuklo mi je bez prestanka i svako malo bi me presijeklo cijelom dužinom čela. Naravno, nisam imala apetita i nisam mogla jesti pa me bolio i trbuh a s vremena na vrijeme bilo mi je i zlo. Ma zapravo, ne znam što me nije boljelo.
Uglavnom, da vas ne zamaram svojim simptomima, vratit ću se na ono što sam vam htjela pričati. Ljudi jednostavno ne cijene svoje zdravlje i muče svoja tijela u nedogled. Znam da se ne može ići k doktoru za svaku glupost, pa ja prva ne idem. Ali ima situacija u kojima se treba posjetiti doktora a ljudi to ne čine jer misle da im nije ništa. Ima situacija u kojima ljudi moraju piti tablete i uzimati određene terapije da bi bolest držali pod kontrolom i da bi s njom mogli normalno živjeti, ali pogađate, često ljudi misle da im te tablete ne trebaju jer se možda dobro osjećaju a u pitanju je bolest koja ne boli već djeluje iznutra. Nikad nisam bila toliko bolesna ali sam na iskustvima ljudi oko sebe naučila da bih tako štetila i sebi i ljudima oko mene koji me vole i brinu za mene. Mogla bih vam ispričati hrpu priča u kojima netko od ljudi koje poznajem nije pazio na svoje zdravlje i time je samo sebi naštetio, ali nije u tome poanta. Poanta je da bez zdravlja nema ničega - bez zdravlja ne možemo uživati u ljubavi, u mjesečnoj plaći koju zaradimo, u sreći s voljenom osobom. Kad smo bolesni svakodnevnicom zavladaju briga i nemir pa sreća ne može biti potpuna. No, i kad dođe do bolesti trebamo biti optimistični jer ju samo optimizmom možemo pobijediti da bi mogli uživati u ljubavi i sreći s voljenim osobama. Ono dobro što nas čeka uvijek nam treba biti motivacija da idemo dalje i da se borimo protiv bolesti. Zato je bolje spriječiti ono što možemo dok još možemo i zdravlje ne smijemo uzimati zdravo za gotovo. Vjerujte mi, puno je malih sitnica kojima možemo očuvati svoje zdravlje i dok nismo bolesni. Briga za tijelo zimi i ljeti presudna je. Moramo činiti usluge svom tijelu a ne očekivati da će ono činiti usluge nama i da ćemo, šteteći mu, uvijek biti zdravi. Kad tad sve dođe na naplatu pa će nas tako jednog dana koštati i neodgovorno odnošenje prema tijelu. Zato cijenite sebe, svoje tijelo i svoje zdravlje. Brinite se da vam bude dobro i da što dulje možete uživati u svim ljepotama koje život nosi. Ako ste pročitali moj članak "Danas te ima, sutra te nema", onda vam je jasno da se nikad ne zna što nas čeka. Zato je i briga za zdravlje jedan od načina da što dulje budemo s voljenim osobama.
Znate li i vi koji primjer osobe koja nije cijenila svoje zdravlje i time je štetila i sebi i drugima? Brinete li dobro o svom tijelu, ugađate li si kako? Smatrate li i vi brigu za svoje tijelo krucijalnom u planu da budete sretni i da uživate u ljubavi i svemu lijepom što život nosi? Kako se nosite s bolestima, svojim i tuđim? Jeste li ikad požalili što se niste brinuli za sebe i što ste time naštetili sebi?
0 komentari:
Objavi komentar