2012-07-26

Hrvatski dragulj: Plitvička jezera

U mom srcu (za sad) dvije destinacije zauzimaju posebno mjesto: otok Rab i Plitvička jezera. O Rabu sam već pisala i nema smisla da se ponavljam, ako vas zanima zašto taj prekrasan otok smatram otokom ljubavi pročitajte članak koji sam objavila nedavno, još na početku svoje "blogo-karijere".


Ponekad se pitam koliko je veliko moje srce. Volim toliko stvari, oduševljena sam tolikim divnim mjestima, ljudima... I jednostavno ne znam kako sva ta ljubav stane u moje srce. A toliko sam malo proputovala, toliko me još veselja i lijepih stvari čeka u životu. Malo sam opet skrenula s teme ali mi je drago što sam otvorila blog i što si mogu negdje dati oduška i pisati o svemu što mi dane čini ljepšima. No, da se vratim Plitvičkim jezerima. Vjerujem da ste ih svi već posjetili, ako ne u vlastitoj organizaciji onda sigurno u sklopu školskog izleta. Kad sam sa školom bila na Plitvicama još nisam imala ni digitalac, fotografirala sam s nekim lošim fotoaparatom koji je radio slike s crnim debelim okvirom. I danas mi je smiješno kad vidim kakve su to fotke bile. Zbog toga su moje uspomene iz tog vremena bile loše zabilježene, i očaranost ljepotom Plitvica nosila sam samo u srcu. Sve dok se jednog dana nisam dogovorila s ekipom i krenula na put stvoriti nove, još dragocjenije uspomene.

A vi koji još niste bili - nakon što pročitate članak i prođete kroz hrpu fotografija koje sam za vas pripremila, osjećat ćete se kao da ste bili na Plitvičkim jezerima.


Ne želim vas smarati s hrpom povijesnih i svakakvih informacija o Plitvičkim jezerima. Do njih svi možemo doći googlanjem ili preko web stranice nacionalnog parka. Navest ću samo ono osnovno o Plitvičkim jezerima (informacije sam pronašla na stranici Plitvičkih jezera i ovdje):
  • jedan od najposjećenijih (ili najposjećeniji) hrvatskih nacionalnih parkova
  • ukupno 16 stepenasto poredanih jezera divne tirkizno zelene boje privlači posjetitelje iz cijelog svijeta
  • jezera su podijeljena na Gornja i Donja jezera
  • Gornja jezera: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Veliki Burget i Kozjak
  • Donja jezera: Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod
  • Kozjak je najveće i najdublje jezero a iza njega po veličini slijedi Prošćansko jezero
  • najveći slap Plitvičkih jezera je Veliki slap.
Prije nego ispričam svoje iskustvo, još ću citirati Wikipediju, da bih podijelila s vama legendu o nastanku Plitvičkih jezera:

"Prema legendi Plitvička su jezera nastala nakon velike suše. Ljudi, životinje i bilje, čeznuli su za kapljicom vode. Narod se molio i molio. Tada se u dolini pojavi Crna Kraljica sa svojom veličanstvenom pratnjom; ona se smilovala narodu i uz jak vjetar i grmljavinu na zemlju je konačno pala kiša. Kiša je padala tako dugo, dok razina vode nije narasla dovoljno, da oformi jezera."



Bila sam uzbuđena poput malog djeteta jer sam znala da se vraćam na mjesto koje sam godinama željela ponovno posjetiti. I ovaj smo put, kao i u školi, putovali autobusom no ovaj put smo sve sami organizirali. Izlet je bio jednodnevni. S autobusom smo dosta riskirali jer smo se svega naslušali kad smo planirali izlet: od toga da autobus ne staje do toga da autobus uopće ne prolazi tom rutom iako bi trebao. Bili smo sigurni da ćemo i mi imati taj peh i da ćemo morati krenuti pješke u istraživanje okolice da bi našli neko prenoćište. Hvala Bogu, iako je kasnio, autobus je ipak stao pa smo svi odahnuli jer nakon cjelodnevnog hodanja onako umorni nismo imali volje ni snage krenuti u potragu za prenoćištem, tko zna koliko bi to potrajalo.




Bez fotoaparata ne smijete ići na Plitvice! Posebno ne ako vas zanima fotografija, jer ćete šetajući htjeti zabilježiti milijun kadrova i detalja. Mene je impresionirao mir koji vlada unatoč hrpi posjetitelja, oduševljavali su me zvukovi, mirisi, biljni i životinjski svijet. Impresionirala me boja jezera koju sam svako malo pokušavala što realnije uhvatiti. Na kraju kad smo se trebali vratiti doma, došlo mi je da sjednem uz jezero i da se ne mičem odavde. Priroda u meni budi toliko lijepih osjećaja i ni za što na svijetu ne bi zamijenila dan proveden u prirodi.


Životinjice su nam vrlo rado pozirale. Ribice su bile posebno zanimljive jer bi često stajale na mjestu, postrojene prema stazi kojom smo šetali, što možete vidjeti i na slici. Možda se na slici ne vidi tako dobro ali cijelo me je vrijeme mučilo zašto je to tako.




 

 


Već sam spomenula da je Veliki slap najveći slap Plitvičkih jezera. Kod njega su ogromne gužve i skoro da se ne može napraviti čista fotka. Kad smo mi bili, u rujnu, slap mi se učinio dosta slab. Želja mi je jednom posjetiti Plitvice odmah nakon velikih kiša jer sam čitala da su tad slapovi prekrasni i da Prštavci doista pršte od ljepote. Također, posjetite li Plitvice nakon kiša, može se desiti da će jezera narasti i da će pojedine staze biti poplavljene. Vjerujem da bi to bio osjećaj kao da hodamo jezerom, mora da je predivno. Puno slušam i kako je prekrasno posjetiti Plitvice zimi kad je sve pod snijegom. Zimi se ni ne smije hodati svim stazama a mislim da bih se ja svako malo pitala i da li nisam ugazila u jezero. Također, kod tog Velikog slapa se znaju održavati i vjenčanja. Bilo mi je žao što nismo naišli na jedno.


Sva su jezera ali i špilje lijepo označena pa u svakom trenutku znamo uz koje jezero šećemo, koliko je ono duboko, veliko, gdje se nalazi i slično.


Plitvička jezera su idealna za sve skupine posjetitelja: za one koji su željni romantičnog boravka u prirodi kao i za one koji se žele samo odmoriti ili za one koji se žele rekreirati. Svatko može pronaći nešto za sebe. Možete dan provesti pješačeći, možete planinariti, možete fotografirati koliko vam srce želi. Na raspolaganju su vam i vožnje brodićima i vlakićima. U nastavku je jedna slika vlakića koji je projurio kraj nas u jednom trenutku. Fotka nije baš neko remek djelo ali sam ju ipak stavila tu da i vi koji niste bili na Plitvicama vidite s kakvim ćete se vlakićima voziti kad dođete. Mi smo se na jednoj dionici vozili i baš nam je dobro došao kratki odmor od hodanja.


Vožnja brodićima je predivna. Brodići voze dosta sporo tako da se može uživati i razgledavati. Ja sam poznata kao osoba koja se voli voziti trajektima, tako da sam i ovdje našla sličnu zamjenu za njih.



Na pristaništima brodića uvijek se skupe hrpe ljudi koji čekaju svoj red da se ukrcaju i da odu na željeno odredište. Također, na nekoliko mjesta gdje staju brodići na raspolaganju su vam i prehrambeni objekti, lijepo uređena odmorišta odnosno klupice i stolovi gdje možete sjesti i pojesti hranu ako ste ju ponijeli sa sobom. Ili pak se možete samo odmoriti prije nego krenete dalje istraživati ljepote Plitvičkih jezera. Tu su i razne suvenirnice pa možete kupiti poklončiće za svoje najdraže, razglednice i druge prikladne sitnice. Ja sam primjerice uzela divan magnetić Plitvičkih jezera za svoj hladnjak i još nekoliko sitnica.



S prehranom unutar samog parka nismo imali baš dobra iskustva. Sjeli smo i jeli u jednom restoranu koji je bio mislim kod 2. ulaza tj. kod onog ulaza gdje se milijunom stepenica spuštate do samih jezera odmah na samom početku. Hranu smo si morali sami nositi van na stolove i sami smo za sobom trebali pospremati, stvarno zanimljivo. Porcije pomfrija primjerice su bile ekstra male a hamburger potpuno hladan. Imali smo i hranu od kuće pa smo nešto pojeli tako da nije bilo problema, ali kad budemo išli idući put s automobilom definitivno ćemo otići pojesti nešto u neki od okolnih restorana. Za restorane u okolici Plitvica slušamo sve samo najbolje tako da ima puno mjesta na kojima se da dobro pojesti.



Šetnje su dugotrajne i zabavne. Neko vrijeme laganini šećete ravnicama a začas se već penjete visoko iznad jezera. Stazice su drvene i pitam se kako su složene da izdrže sve te silne turiste. Ja uvijek ispočetka imam osjećaj da će se negdje nešto srušiti i da ćemo svi završiti u jezeru ali se brzo naviknem i onda više ne mislim na to.




S turistima smo imali samo pozitivna iskustva. Svi bi se naslikavali s vama, jako su dobre volje. To valjda priroda tako pozitivno djeluje na ljude i izvlači iz njih samo ono najbolje.



Ono što je najljepše ljeti jesu slapovi. Šteta samo što u vrijeme suša nisu malo raskošniji. Nema mi ljepšeg od šetnje uz slap koji me prska i rashlađuje. Mislim da smo nekoliko važnih slapova ovaj put propustili vidjeti jer zbog autobusa jedan manji dio nismo stigli obići.



A što se tiče fotografije, meni su možda najljepše fotke one koje su nastale nakon što smo se popeli visoko iznad jezera. Penjanje je malo potrajalo ali se definitivno isplatilo. Kad se popnete gore je niz raznih vidikovaca gdje se možete naslikavati i gdje se možete prepustiti fotografiranju. Sjećam se i divnih drvenih ograda, drvenih stepenica i hrpe drugih divnih detalja. Često ljudi za neke fotke na webu misle da su nestvarne, ali onda ih i sam uslikaš i vidiš da fotke realno prikazuju ono što se tamo može vidjeti.












Imala sam u planu još malo više pričati i staviti još više slika, no neke sam teška srca maknula. Vidjela sam i koliko je već sati pa sam se predomislila oko više pričanja. Fotografije govore same za sebe i ako sam nešto propustila, a sigurno jesam jer se o Plitvicama nikad ne može sve reći, vrlo ću rado odgovoriti na vaša pitanja budem li znala. 

Moj bi osvrt završila mojom toplom preporukom da posjetite Plitvice ako još niste jer stvarno imate što vidjeti i neće vam biti žao ako se odlučite na taj izlet. Kad već dođete tamo, nemojte ako ne trebate ići najkraćom rutom jer ćete toliko toga propustiti. Bolje je da, kad ste već tamo, prođete što više možete. Tko zna kad ćete opet doći. Na stranicama nacionalnog parka kažu da je "posjet Plitvičkim jezerima individualno iskustvo za svakog pojedinca" i to je stvarno tako.

Za kraj, želim s vama podijeliti i nekoliko divnih fotografija koje mi je za potrebe ovog članka ustupila Slobodanka s kojom sam već surađivala i na članku "Čarolija izletišta blizu Zagreba". Napominjem još jednom da to nisu moje fotografije već su one rezultat njezinih putovanja. Slobodanka, još jednom puno hvala što si ove divne fotografije podijelila sa svima nama. Uživajte u slikama...















Špilja Šupljara iznad jezera Kaluđerovca



I evo nas na kraju članka. Ja već polako planiram i svoj (tek) treći posjet Plitvičkim jezerima. Želja mi je otići na 2-3 dana i na kraju dana umjesto tuge zbog odlaska osjetiti radost jer se slijedeći dan avantura nastavlja. Nadam se da ćemo dragi i ja uskoro realizirati naš plan a kad se to dogodi, sigurno će opet biti novih fotografija za objavu i novi kratki izvještaj. A ja ne bi bila ja da se sad nisam sjetila teme vjenčanja, zamislite samo kako bi bilo vjenčati se na nekoj od divnih lokacija Plitvičkih jezera?

Jeste li već posjetili Plitvička jezera? Kakva su vaša iskustva, što vas se posebno dojmilo? U kojim ste godišnjim dobima posjetili Plitvice? Ako ste možda bili zimi ili u vrijeme nakon velikih suša, podijelite sa mnom i s čitateljima kakav je to bio doživljaj. Jeste li možda papali u nekom dobrom restoranu u okolici ili možda noćili u nekom od hotela ili apartmana u ponudi?


0 komentari:

Objavi komentar