Današnji je dan bio tmuran i kišovit pa je takvo bilo i moje raspoloženje. Jednostavno danas nije bio moj dan i to je to. Cijeli sam se dan osjećala kao da sjedim vani na kiši, baš kao na slici, ali bez kišobrana. Na putu do posla sam, kao i uvijek, pokisla ko mali miš i skoro sam se smrzla. Već se "veselim" sutrašnjem danu i iskreno se nadam da me neće opet dočekati kišovito vrijeme i da ću se malo oraspoložiti. Htjela sam danas sastavljati rođendansku wish listu ali sam znala da bi to potrajalo a ja jedva tipkam. Nakon cijelog dana uz računalo na poslu više ni ne osjećam prste i sve me kosti bole od silnog tipkanja sto na sat. Zato sam odlučila danas pisati o sudbini.
Često sam se znala pitati tko je odgovoran za našu sudbinu? Da li je sudbina kao sudbina negdje zacrtana i ne možemo utjecati na nju ili smo možda sami krojači svoje sudbine? Možemo li mijenjati ono što je predodređeno i ono što nam je suđeno ili se samo moramo pomiriti sa svojom sudbinom? Ja ne želim vjerovati (i ne vjerujem) da na sudbinu uopće ne možemo utjecati. Smatram da ima stvari koje su nam suđene ali također ima i stvari koje ovise o nama, o potezima koje ćemo povući. Zato mislim da se sudbina ponekad može i promijeniti, usmjeriti u željenom pravcu.
Nerijetko se suočavamo s brojnim izazovima i donosimo odluke o kojima ovisi naša budućnost. Odluke koje donosimo mogu biti pogrešne i ispravne. Kad donesemo "pogrešnu" odluku ne smijemo pomisliti da nam je sudbina namijenila probleme i patnju već moramo biti ustrajni i potruditi se da i ta kriva odluka urodi dobrim za nas. Ustrajni ljudi su oni koji mogu promijeniti svoju sudbinu a ne oni koji odustanu čim naiđu na prvu prepreku. Puno puta smo nesvjesni koliko naša sudbina ovisi o nama i našim dijelima i prelako odustajemo od svojih nauma.
Također, nikad se ne smijemo prepustiti patnji misleći da je nešto bila naša sudbina i da smo vjerojatno to i zaslužili. Ne smijemo se samosažalijevati već moramo ustati i učiniti sve što je u našoj moći da iskoristimo sve loše kroz što smo prošli u našu korist. Možemo razmišljati i ovako: "Da možda nismo trebali patiti da bi iz patnje izvukli neku pouku? Možda smo mi na temelju toga nešto naučili dok drugi to nešto nikad neće znati ni shvatiti?" Ono što želim reći je da, ma tko god što rekao, mi možemo mijenjati svoju sudbinu. Da li će promjene biti na bolje ili na gore, ovisi prije svega o nama samima i našim djelima. Stoga dragi moji, trudite se i sami ispišite svoju sudbinu, nemojte dozvoliti da ju umjesto vas kroji netko drugi. Budite krojači vlastite sreće i nemojte čekati da to učini netko umjesto vas!
0 komentari:
Objavi komentar