Svi znamo da novaca nikad dovoljno i da ga imamo više, uvijek bi ga imali na što potrošiti i opet ga ne bi bilo dovoljno. Bar mi žene nemamo taj problem, uvijek pronađemo nešto novo što nam treba. Iskreno, dosta prije nisam imala previše želja ali se to počelo pomalo mijenjati kako sam imala sve više hobija i kako sam počela planirati budućnost s dragim. Da bi se čovjek mogao baviti svime što želi potreban je novac i upravo zbog nedostatka novca neke stvari ne može raditi onoliko često ili onoliko dobro koliko može i želi.
Znam da ljudi imaju svakakve plaće, može se raditi o 5 000 kn ili pak o plaći od 1 000 kn. I bez obzira na to o kolikom se iznosu radilo, s njim je potrebno preživjeti: platiti račune, kredite, prehraniti obitelj itd. Ja osobno trenutno nisam zadovoljna svojom plaćom (iako još nisam dobila ni prvu) i znam da nakon uloženog truda u obrazovanje zaslužujem više i bolje. Trudit ću se da nađem bolji posao ili da napredujem na ovom trenutnom. Neću odustati, iako mi je nekad već svega dosta i pitam se zašto sam uopće gubila vrijeme na studiranje. Mnogi su studirali linijom manjeg otpora, izbjegavali sve korisne kolegije i nakon fakulteta nemaju blage veze a ja koja sam htjela izvući ono najbolje i trudila se maksimalno, jer sam znala kakvo je stanje u državi, sad nikako da dođem na svoje. Iako me često preplave crne misli, trudim se biti pozitivna i nadati se da će biti bolje i da je sve ovo samo početak. Posao ko posao meni je u redu, i ne bi mi bio problem raditi ga cijeli život. Zapravo, ne bi mi bio problem raditi ni posao za nižu stručnu spremu niti posao izvan struke, samo da je plaćen koliko toliko u redu da ipak bude neke koristi od pet godina koje sam ulagala u sebe u nadi da će mi zato jednog dana biti bolje nego mojim roditeljima koji se cijeli život muče. No, ovo neće biti članak u kojem se samo žalim na plaću već ćemo se koncentrirati na raspolaganje s novcima koje imamo.
Svjesna sam da sa svojom ne baš bajnom plaćom moram izgurati cijeli mjesec. Nemam na raspolaganju ne znam koliko tisuća kuna i s tim se trebam pomiriti. Imam novaca za sebe, nešto se još zaradi na fuš i bit će nekako. No mene vam muči nešto drugo. Nije mi problem samo to što neću moći sebi priuštiti sve što želim već me muči činjenica da sam imala prevelike planove. Moje su plaće već unaprijed rezervirane. Uvijek sam se nadala da ću, kad budem napokon radila, svaki mjesec moći dati nešto novaca svojoj seki koja će još dosta dugo studirati. Htjela sam svaki mjesec izdvojiti neki iznos za nju, da ima nešto više novaca za sebe i da može malo češće doći doma. A vjerujem da bih tako malo olakšala i roditeljima. Sad iskreno ne znam koliko ću moći odvajati za to, trudit ću se svaki mjesec izdvojiti bar nešto, koliko god to malo bilo. Ali me rastužuje činjenica da neću moći odvojiti svaki mjesec koliko sam htjela. Također, htjela sam pomoći i svojim roditeljima koji su se namučili uz sve kredite, gubitke poslova, bolesti itd. financirati dvije studentice, mene i seku. A sad, tko zna koliko ću moći pomoći. Tako da, najviše me muči činjenica da neću imati novaca za sve koje volim - bar ne onoliko koliko sam htjela odvajati za njih. Tu je i dečko, koji bi dao sve za mene i kojemu bih isto htjela nešto češće pokloniti neku sitnicu. Hvala Bogu pa on ima dobru plaću. Tu su i stambene štednje. Planirala sam svaki mjesec 1 000 - 1 500 kn odvajati za stambenu štednju, a sad sumnjam da će to biti toliko veliki iznos i moram dobro razmisliti da li ću još neko vrijeme uopće moći otvoriti stambenu štednju. A da ne spominjem svoje hobije. Priuštit ću si nešto tu i tamo, ali neću moći ne znam koliko trošiti. Za sad sam još u velikim razmišljanjima i predomišljanjima. Stalno razmišljam za što bi koliko novaca mogla izdvojiti. Postavljam prioritete, razmišljam što obavezno svaki mjesec trebam platiti (poput čekova za mobitel, dopunsko), koliko si novaca moram ostaviti sa strane i slično. Nešto sitno zaradim fuševima (grafički i web dizajn), instrukcijama, kuhanjem, ručnim radovima i slično. No voljela bih više poraditi na tome budući da na plaću za sad ne mogu utjecati.
Već uvelike razmišljam i o ostalim oblicima štednje, uz stambenu štednju, poput štednje za more ili koji izlet. Inače nisam razmetljiva osoba, i kupujem ono što mi stvarno treba. Ne trošim previše na gluposti. No unatoč mojoj štedljivosti ne mogu sve uskladiti i ne znam kako organizirati novce da ih bude dovoljno za sve potrebe. Raspolaganje s novcima se ne smije shvaćati olako jer se novci jako brzo potroše. Mnogi s kojima sam pričala su mi rekli da prije braka imaju dovoljno novaca za sve a kad krenu u bračne vode onda se počne štediti i slično. Ja ne razmišljam tako. Već sad mislim na budućnost i na štednju jer inače nikad nećemo imati svoju kuću, svoje dvorište i sve što želimo jednog dana. Hvala Bogu što dečko i ja imamo iste želje i planove za budućnost jer da jedno od nas misli samo na izlaske a jedno samo na budućnost ne bi se slagali. Bitno je otići tu i tamo nekamo ali mene bi srce boljelo da sve zapušim, zapijem ili nešto slično. Otići tu i tamo u kino, ili na bazene, na neki koncert ili negdje gdje volimo je lijepo i rado odemo, ali ako se nema novaca ne ide se i gotovo. Ne fali nam ništa niti kad smo doma, glavno da smo zajedno, uvijek se nađe nešto za raditi i uživati.
Činjenica je da nam novaca nikad neće biti dovoljno i zato moramo naučiti dobro njima raspolagati. Sad znam samo jedno: priuštit ću si ono što mogu i biti zadovoljna što si mogu priuštiti bar nešto jer prije nisam mogla ništa. Odvojit ću i ponešto za uživanje u životu i neću žaliti za ničim. Za sve ću odvajati koliko ću moći i nadati se da ću kad tad doći na svoje i da će mi biti još bolje. I ono najvažnije: ni sav novac na svijetu ne donosi sreću. Rađe ću imati manje novaca a više ljubavi i zdravlja, nego se kupati u novcu a ne imati ljubav i zdravlje. Što vrijedi novac ako ga nemaš s kim podijeliti i ako nemaš zdravlja da uživaš u njegovim blagodatima?
I pitanja za vas na kraju...
Osoba sam koja ima puno želja i planova za budućnost i za sadašnjost. Zato sam odlučila napisati ovaj članak i pokrenuti raspravu o gospodarenju novcima. Zanima me vaše mišljenje o toj temi i kako vi raspolažete svojim džeparcem, svojim ušteđevinama, plaćama i slično. Kako preživljavate iz mjeseca u mjesec, koje su vaše strategije? Kako raspoređujete novce a da imate za sve dovoljno? Da li se nečega odričete da bi si mogli
0 komentari:
Objavi komentar