Ne možeš kupiti sreću ali možeš kupiti sladoled!

Evo nas u još jednom nastavku Misli dana. Zapravo, vrlo je jednostavno ono što želim reći: ne možete kupiti sreću ali možete kupiti sladoled i to je jedno te isto. Sladoled je ovdje uzet kao primjer, može se kupiti / napraviti bilo što drugo osim sladoleda ali kad se radi o nečemu što volimo možemo to poistovjetiti sa srećom. Male nas stvari usrećuju i to je poanta cijele priče. Ne možemo otići u dućan i kupiti 200 grama sreće pa biti sretni 2 ili 3 sata ali možemo otići u dućan i kupiti nešto što nas usrećuje pa biti sretni cijeli dan. 

Sreća je pojam koji se tumači na različite načine i svakoga nešto drugo čini sretnim. Najvažnije je da nas usrećuju male stvari, sitnice koje život čine ljepšim. Meni ljudi često znaju reći da se nekim stvarima previše veselim, što kao posljedicu može imati i preveliko razočaranje ako se nešto čemu sam se veselila ne ostvari. No ja ne bih mijenjala tu svoju osobinu jer mi ona život čini ljepšim. Zašto kupovati sladoled ako mu se ne veselite? Tek toliko da nešto strpate u želudac? Mislim da to nema smisla. Uvijek ću radije biti takva da se svemu strašno veselim nego takva da me ne može razveseliti baš ništa.

Činjenica je da, sve što trebamo već imamo i od toga moramo krenuti. Sve ostalo što se dogodi ili ako dobijemo nešto što nismo očekivali, to je samo plus odnosno samo dodatan razlog za sreću. Zato se veselite malim stvarima i vidjet ćete koliko će vam život biti bolji. Samo o vama ovisi kako će se razvijati vaš život i kako ćete prihvatiti ono što vam život nosi. Zadržite pozitivan duh i pronađite sreću u svemu što vas okružuje. Druge formule za sreću nema: tražite ju u malim stvarima i budite sretni, živite za danas i veselite se onome što tek dolazi! 

Koja je vaša formula za sreću? Veselite li se malim stvarima poput sladoleda ili nečega drugog u vašem slučaju? Slažete li se da sreću ne možemo kupiti ali ju možemo pronaći?

Izvor: Slika1

Pročitaj više ...

Ili - ili: Blagovaona

Uređenje blagovaone i same kuhinje razlikuju se kao nebo i zemlja, da tako kažem. I tako mislim prvenstveno zbog zahtjevnosti i dugotrajnosti uređenja tih dviju prostorija. Osobno, kuhinju smo dizajnirali vjerojatno nekoliko mjeseci. Sve je započelo traženjem inspiracije prije više mjeseci. A da ne kažem da skupljam fotke i ideje za uređenje kuhinje već godinama jer bi bilo nemoguće u kratko vrijeme pregledati sve što postoji na webu. Naravno, sve je to ranije bilo općenito ali sad smo morali početi gledati što je u našem prostoru moguće izvesti a što nije, morali smo se pobrinuti za tisuću detalja koji su bitni u kuhinji: od coklina, do fronti, okova, radne ploče, rasporeda elemenata itd. Sve to iziskuje puno vremena i razmišljanja, posebno kad se radi o specifičnom prostoru poput potkrovlja. Potkrovlje ima i svojih čari i mana, no o tome ću više pričati u članku o projektiranju kuhinje koji planiram uskoro objaviti. Želim reći da je projektiranje kuhinje složen proces i tisuću puta smo naišli na nešto novo, ili se predomislili ili na kraju shvatili da nešto ipak nije moguće izvesti pa smo morali tražiti novo rješenje i slično. A kad se oprema blagovaona, definitivno sve ide puno brže jer trebate stolice i stol, to je ono osnovno a dalje sve ovisi o vlastitim željama. Svašta se još može strpati u blagovaonu ali bez stola i stolica blagovaona nije blagovaona. A da bismo taj dio riješili, odemo u salon namještaja i odaberemo što nam se sviđa i to je to. Nema tu neke velike filozofije. Možemo se posvetiti detaljima da sve zajedno bude ljepše, možemo se posvetiti bojanju zidova i slično, no to je sve ono što se dodatno može raditi, nije da bez nekih detalja blagovaona ne može u upotrebu dok kuhinju ne možemo koristiti dok nemamo sve strojeve, dok nemamo u čemu i na čemu kuhati itd. Dakle, u nastavku ćemo pogledati dvije blagovaone pa ćete i sami vidjeti koliko ih je jednostavnije urediti.

Prva blagovaona koju možete vidjeti na slici nije baš u mom stilu ali ima nekih detalja koji mi se sviđaju. Za oko mi je zapao zid sa svijetlima koji podiže cijelu ovu blagovaonu. Stol i stolice nisu moj stil i promijenila bi ih ali zid je definitivno u centru pažnje kad se pogleda slika. Sviđa mi se atmosfera koja je nastala zahvaljujući ovom osvjetljenju a sviđa mi se i kamen na zidu koji taj zid čini drukčijim od okolnih zidova. 

Druga blagovaona ističe se svojom umjetničkom notom. Ima dosta toga što mi je ok ali i dosta toga što se ne uklapa u moju viziju blagovaone. Krenut ću od stropa koji mi je solidan, sviđa mi se što nije sasvim običan i sviđa mi se kako je uklopljen lujster. Znam da se taj tip lujstera teško održava i ne bi stavila ništa slično u svoju blagovaonu, iako mi u ovom prostoru dobro izgleda. Stol mi je ok, ali ništa posebno. Stolice nisu loše ali ne volim kad je ta koža skroz do poda jer onda obično taj donji dio stolica bude jako prljav s vremenom. Tepih mi je totalno loš izbor i cijelu prostoriju čini prešarenom. Da je tepih jednobojan, neki bež ili neke slične tople boje, mislim da bi sve skupa puno bolje izgledalo i bio bi naglasak samo na stropu a sad imam dojam kao da je naglašen svaki dio blagovaone pa to sve skupa čini zbrku. Ili možda da uopće nema tog tepiha nego da je sve ostalo samo na ovim lijepim velikim pločicama koje vidimo ispod tepiha.

Kad bih se ja morala odlučiti između ove dvije blagovaone, teško bih odabrala jednu jer ni jedna nije po mom ukusu već bih mogla izdvojiti samo nekoliko detalja koji mi se sviđaju. Definitivni plus ove druge blagovaone je ta umjetnička nota a plus kod prve blagovaone je maštovito dekorirani zid. Što vi mislite? Sviđa li vam se koja od prikazanih blagovaona? Kakav namještaj u blagovaoni volite, kakve stolice, stolove itd.? Mislite li da je još nešto potrebno imati u blagovaoni ili je to dvoje dovoljno? Kako bi uredili svoju blagovaonu iz snova, o čemu sanjate, kakve su vaše želje? Ili kako izgleda vaša blagovaona iz snova?

Izvori: Slika1, Slika2

Pročitaj više ...

Tiramisu s domaćim piškotama

Dok vam ja pripremam nove članke o tome što mi se izdogađalo zadnjih dana, u suradnji s Anjom s bloga Sweetheart predstavljam vam nešto jakoooo fino i vizualno također vrlo primamljivo: tiramisu s domaćim piškotama. Njezin je blog magično mjesto ispunjeno hrpom krasnih fotki i recepata koje ona velikodušno dijeli s nama i u kojima uz malo truda svi možemo uživati i u vlastitim domovima. Stoga vam je jasno da sam se jako obradovala kad je prihvatila moj poziv te sam s nestrpljenjem čekala da vidim što je to ona pripremila za vas i mene. U nastavku ćete moći pročitati nekoliko njezinih uvodnih riječi koje će vas sigurno inspirirati da i same ostvarite svoje snove i da se bavite onim što volite. S obzirom na uvod koji je Anja pripremila, svaka je moja riječ suvišna. Mogu samo dodati da se pronalazim u mnogim njezinim riječima i da joj se divim kao osobi.. prepustite se i uživajte :).

"U slastičarstvo se nikad nisam zaljubila…jer sam ga oduvijek voljela. Ne znam više je li to 

bilo zbog velikih torti koje su bile normalna pratnja svakom mom rođendanu (još uvijek teško mogu zamisliti neku posebnu priliku bez torte) ili zbog svih onih pekmeza, čokoladnih glazura, kolača sa sezonskim voćem i domaćim jajima. 

Oduvijek sam voljela miris čokolade, miješanje rastopljene čokolade s maslacem, orahove torte i bombastične Sacher divote s najboljim domaćim pekmezom od marelica. 

Još i danas to obilježava moje kuhanje – fantastično žuta jaja bakinih kokica, fini maslac, voće i začini koji su rasli netaknuti pesticidima, uzgojeni i ubrani u najboljim uvjetima, a vesele me svaki put kada na njih pomislim. 

Zato danas ne prihvaćam kompromise kada kuham, ne želim izdati sve ono najbolje što sam 

mogla dobiti. Priroda nas je nagradila, ne želim ju izigrati. Inspirira me svaki sastojak koji 

miriše na domaće i na svježinu, svaka jabuka posipana cimetom i svaki komadić tamne čokolade. Najveći užitak pronalazim u savršeno premazanim tortama, sočnim kolačima, točno upotrijebljenim sastojcima. Od rustikalnog do savršeno preciznog deserta u okusima i izgledu – volim ih sve, ali svaki pokušavam unaprijediti nekim novim začinom ili tehnikom. U svojim desertima ne brojim kalorije, ubrajam samo ljubav koju sam u njih uložila. 

Kad bih mogla, mirisala bih svaki dan na svježe pečene keksiće, na sočni čokoladni biskvit i na jagode te naribane jabuke. Kad bih mogla mirise svoje kuhinje pretočiti u parfem – učinila bih to odmah :)."

Krema:

• 4 žumanjka
• 100 g šećera
• 500 g mascarpone sira
• 250 g slatkog vrhnja
• ekstrakt vanilije

Žumanjke i šećer izmiksajte da smjesa postane pahuljasta i svijetle boje (miksajte nekoliko minuta). Premjestite ih u posudu i kuhajte na pari da se krema zgusne (kuhajte 10 – 15 minuta). Kremu stalno miješajte, gotova je kad se šećer u potpunosti otopi i kad postane gusta.

Gotovu kremu ostavite da se ohladi. U hladnu kremu umiješajte mascarpone (možete i lagano izmiksati). Zatim istucite vrhnje u šlag i umiješajte ga u kremu s jajima i mascarponeom. Dodajte i ekstrakt vanilije pa promiješajte. 

Piškote:

• 3 jaja (odvojeno bjelanjci od žumanjaka)
• 70 g šećera
• 50 g oštrog brašna
• 40 g škrobnog brašna (gustina)
• 1 žlica gorkog kakaa (nije obavezno)*

Bjelanjke odvojite od žumanjaka. Bjelanjcima dodajte šećer i miksajte da dobijete čvrstu, sjajnu i glatku smjesu. Zatim toj smjesi dodavajte jedan po jedan žumanjak  i svaki put lagano umiksajte.

Brašno i škrobno brašno promiješajte i lagano kuhačom umiješajte u smjesu s jajima i šećerom. Tada dodajte i lagano umiješajte kakao.

Smjesu premjestite u običnu vrećicu i odrežite vrh vrećice (napravite malu rupicu). Možete ju staviti i u slastičarsku vrećicu s najmanjim okruglim nastavkom. Istiskujte smjesu na pleh obložen papirom za pečenje. Možda će vam se činiti da vam je rupica premalena, ali istiskujte količinu smjese u širini palca ruke, smjesa će se i raširiti. Piškote neka vam budu u duljini koju želite. Pecite 5 – 6 minuta na 200°C. Pripazite da vam piškote ne zagore.

Domaće piškote su mekanije i moraju se do kraja ohladiti prije upotrebe. 

*ako ne želite, ne morate dodavati kakao u piškote. Onda ga samo izostavite i, nakon što istisnete smjesu na pleh, dobro ih posipajte šećerom u prahu, pa ispecite. 

Slaganje:

• crna kava
• rum

Skuhajte običnu crnu (tursku kavu) i dodajte joj žlicu ruma. Svaku piškotu s jedne strane vrlo lagano umočite u kavu (jer su domaće piškote malo tanje i mekanije), i stavljajte jednu do druge. Premažite piškote kremom, pa poredajte još jedan red piškota, pa opet premažite kremom. Ostavite da se u potpunosti ohladi u frižideru. Prije posluživanje obilno posipajte gorkim kakaom (ako želite).

Domaće piškote možete zamijeniti i kupovnima.

Na samom kraju, Anja, hvala ti na krasnom receptu, krasnim fotkama i krasnom uvodu. Tvoje su riječi odraz tvoje velike ljubavi prema slastičarstvu i moram priznati da se u mnogim tvojim rečenicama i sama pronalazim jer mislim da slastičarstvo volim oduvijek i da se nisam tek tako u njega zaljubila. I uspiješ li mirise kuhinje pretočiti u svoj parfem, ja ću ti biti prvi kupac :). Drage i dragi moji, što vi mislite o ovom receptu? Volite li tiramisu, pravite li ga s domaćim ili kupovnim piškotama? Budući da je Anja s nama svima podijelila svoju krasnu priču o ljubavi prema slastičarstvu, slobodno u komentarima i vi podijelite s nama svoju priču :).

Pročitaj više ...

Panna cotta na kokosovom mlijeku

Voćne deserte, cupcakese, deserte u čaši, blagdanske recepte, kekse, tijesta, muffine, torte, tradicionalne recepte i još svašta fino možete naći na blogu Ave dulcis iza kojeg stoji iznimno talentirana Tamara koja uživa u cijelom tom procesu od pripreme do degustiranja hrane. Zbog njezine posvećenosti kuhanju i pećenju nastaju očaravajuće slastice kojima nitko ne može odoljeti. Kad sam tek otkrila Tamaru i njezin inspirativan blog sjećam se da sam provela jako puno vremena istražujući sve te divne recepte i tad se, mogla bih reći, ljubav rodila jer od tog dana redovito pratim što objavljuje, učim od Tamare, kupim njezine savjete, spremam recepte koje želim isprobati i barem preko fotografije "degustiram" ono što je pripremila.

Da ne bi sve ostalo samo na divljenju i uzdisanju pri pogledu na njezine deserte, Tamara je odlučila doći k meni u goste i vas i mene počastiti panna cottom na kokosovom mlijeku! Kako ona kaže, riječ je o osvježavajućem desertu za  pozdrav ljetu pa mislim da je sad idealno vrijeme za nešto ovakvo budući da smo duboko zagazili u hladno jesen, i ma koliko ja to odgađala, vrijeme je za oproštaj od ljeta koje nas je napustilo. U nastavku pogledajte recept i pročitajte što kaže Tamara o desertu koji je odabrala za gostovanje kod mene :).

"Uvijek se rado odazovem pozivu u goste a da ne idem praznih ruku često nosim neki desert. Ovog puta to je lagana ljetna panna cotta s mirisom kokosa. Budući mi je Emina dala slobodne ruke, kratko sam se dvojila dal da Vam ponudim nešto slatko ili ipak slano ali ipak sam se odlučila za ovu kremu vrlo jednostavne pripreme kojoj ni najžešći kritičari slatkog neće moći odoljeti."

Sastojci za 4 zdjelice:

• 300 ml kokosovog mlijeka
• 200 ml slatkog vrhnja
• srž mahune vanilije
• 4 listića želatine
• 2-3 žlice meda

Priprema:

U lončić staviti kokosovo mlijeko, vrhnje, med i vaniliju i zagrijati.

Listiće želatine namočiti. Omekšale listiće dodati u smjesu i miješati dok se ne otope.

Kremu uliti u zdjelice i staviti na hlađenje, najbolje preko noći.

Panna cottu možete servirati u zdjelicama ili istresti na tanjur (tako da zdjelicu uronite u vruću vodu na nekoliko sekundi da se krema odvoji od stijenti zdjelice, zdjelicu pokriti tanjurom i izokrenuti).

Servirati uz svježe voće ili voćni kompot!

Budući da ja osobno nisam još radila ništa s kokosovim mlijekom, pitala sam Tamaru gdje se ono može kupiti pa moram i tu informaciju podijeliti s vama, jer sigurno ima netko među vama tko ga također još nije koristio u svojoj kuhinji. Dakle, kokosovo mlijeko može se kupiti u DM-u a ponekad ga se nađe i u Lidlu, pa ako se odlučite na pripremu ovog deserta, da znate gdje zaviriti da bi nabavili sve potrebne sastojke.

Za kraj moram zahvaliti Tamari na gostovanju i na donošenju ovog jednostavnog ali okusima bogatog deserta u goste. Složila bih se da ni najžešći kritičari slatkoga ovome ne bi mogli odoljeti a moram priznati da i sama osjećam isto pa se nadam da ću čim prije uživati u okusima ove kreme. A sad da čujem vas i vaša mišljenja. Sviđa li vam se desert koji je pripremila Tamara? Jeste li već radili nešto slično ili planirate napraviti panna cottu prema ovom receptu? Koristite li često kokosovo mlijeko u svojim slasticama? Ako još ne pratite ave dulcis blog, vrijeme je da to učinite! :)

Pročitaj više ...

Sjećanje na najboljeg djeda

Neki dan kad sam vam pričala o svojoj trenutnoj situaciji pri kraju članka sam spomenula i jednu od meni najdražih osoba u životu - mog djeda. Pričala sam vam i o tome kako vjerujem da me, iako je u društvu Boga i anđela, i dalje čuva i pazi na mene. Jednostavno želim vjerovati da se sve događa s nekim razlogom a budući da nas je on prebrzo napustio želim vjerovati i da je to bilo s nekom svrhom.

Gubitak djeda bio je bolan i ostavio je prazninu u svima nama. No sad, par godina poslije, više ne želim razmišljati na taj način već želim misliti kako sad imam još jednu osobu u životu koja vidi sve, koja osjeća sve i koja zna što je za mene najbolje pa me zato vodi putem kojim sam krenula. Žao mi je samo što više ne možemo zajedno sjesti, smijati se njegovim šalama i oči u oči pričati o svemu. I samo kad bi mirno sjedio kraj nas, već je to bilo drugačije - sad kad sjedimo bez njega, pogledamo u njegov stolac i znamo da nam netko fali, nije više to to. Unatoč tome što sad može paziti na mene iz druge perspektive, radije bih da je tu s nama. Lijepo je osjećati se sigurno, osjećati nečiju zaštitu, no ništa se ne može mjeriti s vremenom koje smo zajedno proveli - i sve bih dala da mogu vratiti vrijeme i njega, svog djeda. 

Znam da ga ne poznajete, no bio je stvarno poseban, morati ćete mi vjerovati na riječ. Toliko dobrog i skromnog čovjeka u životu nisam srela. I nikad se neću pomiriti s činjenicom da dobričine umiru i da upravo najbolji ljudi stradavaju, jednostavno to ne mogu shvatiti. Moja prva sjećanja povezana s djedom sežu još u rano ranooo djetinjstvo. Iskreno, nisam sigurna da li je to nešto čega se stvarno sjećam ili samo mislim da se sjećam zbog priča mojih bližnjih ili možda fotografija koje sam često gledala. Nevjerojatno mi je da bih se mogla sjetiti nečega što mi se događalo kad sam imala otprilike godinu dana, više-manje. Mnogi s kojima pričam o sjećanjima, kažu da se ne sjećaju ni što je bilo prije koju godinu a kamoli onoga što se desilo u najranijem djetinjstvu. Kako god bilo, ja volim misliti da se radi o mojem pravom sjećanju. Dakle, nikad neću zaboraviti naš prvi ples. Kad sad razmišljam o tome, možda je upravo taj trenutak stvorio moju ljubav prema plesu i kasnije i želju da se plesom bavim profesionalno. Kao tako malu, jednog jutra su me odjenuli u nešto bijelo jer je bilo nečije vjenčanje i umotali su me u bijelu mekanu dekicu. I slijedeće čega se sjećam je kako sam se usidrila u djedovo naručje i zajedno plešemo. Isprva sam se bojala glasne glazbe i benda ali me strah brzo napustio jer sam se uz djeda osjećala sigurno pa smo samo plesali i plesali. I ničega se više ne sjećam, osim mene s bijelom kapicom u bijeloj dekici u djedovu naručju kako plešemo.

Kad sam tek ugledala svijetlo dana, znam da me djed uvijek pazio, baš kao i sad. Uvijek kad bi se ujutro ustao, prvo što je napravio jest da je došao posjetiti svoju unučicu. Tek kad bi me malo pomazio i čuvao, mogao je krenuti dalje. Divno mi je saznanje da je uvijek dan počinjao sa mnom.

Inače, djed je bio čovjek koji se teško radio cijeli život da bi prehranio obitelj, svoju suprugu i petero djece. No ne sjećam se da bi se ikad žalio što je morao tako teško raditi. Po cijele je dane bio na polju, zarađivao za kruh i mučio se. Teško mi je kad se sjetim da su se svi ti poljoprivredni poslovi radili na najvećem suncu i ponekad mislim da ga je upravo tako težak život koštao života. Pomislit ćete, pa normalno da su se radili na suncu, koje još u ono vrijeme nije bilo ni toliko jako kao što je danas, no ja pomalo to vražje sunce smatram krivim za bolesti koje su ga snašle. Tri puta se borio s tumorima, pokolebala ga je i Parkinsonova bolest, da bi ga na kraju dokrajčio melanom kože koji je već prekasno otkriven i koji je ušao preduboko u tijelo. I zato i sama danas izbjegavam sunce iako volim ljeto. No višesatno izležavanje na suncu mi nije ni na kraj pameti, jer sam puna madeža i uvijek se sjetim njegove sudbine.

Moj najdraži djed uvijek je sve unučiće jednako volio, svima se pokušao maksimalno posvetiti i stvarno nam je svašta dozvoljavao. Meni ga je znalo biti žao kad sam vidjela što sve dopušta ostalim unucima, no to je bio njegov odabir, jednostavno bi se u svakoga upustio. Uvijek bi se šalio s nama, dozvoljavao bratićima da mu rade spaćke i sve je to radio s osmjehom na licu. Imao je jako puno strpljenja za nas, pored svoje petero djece i pored mukotrpnog rada. Ja sam dijete sa sela i uživala sam kad bi djed pokosio travu pa smo onda išli zajedno preokretati sijeno, to mi je jedna od naših dražih tradicija. Bilo nam je super kad bi se djed sa svima nama bacao i radio vratolomije na sijenu. Bio je veseljak i uvijek bi smislio nešto da nam uljepša dan. Inače, bio je kao i ja, jako zimogrozan. Čak je i ljeti na neznam koliko stupnjeva, mogao bez problema sjediti vani na suncu u košulji na koju bi odjenuo debeli đemper i još gore prsluk a bome bi mu i dalje nekad znalo biti hladno. Bio je stvarno predivna osoba. Kad ga je ščepala i Parkinsonova bolest, to nas je još više pogodilo. Sjećam se da nije mogao napraviti par koraka a da se ne sruši, da ne izgubi osjet u nogama i počne jednostavno padati. Inače, djed je bio pčelar i živio je za svoj pčelinjak i za proizvodnju meda. Još i sad kad ga nema neka pčelica zna doći do pčelinjaka, i onda se pitamo zašto nije došla kad je već bio blizu smrti a toliko ih je želio vidjeti. Do pčelinjaka je morao malo pješačiti pa sam znala ići s njim odnosno iza njega i nosila bi stolicu za njim kako bi čim izgubi snagu u nogama mogao sjesti i odmoriti, što je bilo svakih nekoliko koraka. Zamislite si taj osjećaj da cijeli život jurite nekud, radite punom parom, a onda odjednom ne možete napraviti više od par koraka prije nego se srušite. Znam da se on jako borio s tim i uopće se ne usudim zamišljati kako se osjećao jer je odbijao sjesti u kolica i bio je spreman učiniti sve samo da ne dođe do toga. A opet, vuklo ga je nešto van, u prirodu, među njegove pčelice i nije se mogao toga odreći.

Žalim samo zbog dana kad je završio u bolnici i kad je sav u strahu doživljavao grozote od strane naših medicinskih sestara. Ne želim ni ponavljati što su mu sve znale govoriti i bolje da ne znate kako su ga tretirale, jer iskreno, takvo što pri kraju života ne želim nikome. Kad je umro, pitali smo se da li smrt nije brže nastupila upravo zbog toga što je tamo proživljavao toliki strah i srce mu već nije moglo izdržati. Svašta si čovjek misli u tim trenucima i misli si "da sam bar napravio još to i to..", "da sam mu barem prije smrti rekao još to i to.." ili "da sam mu barem pružila još to što si je toliko želio prije nego nas je napustio..". Po glavi ti se mota tisuću pitanja i iako znaš da je Bog tako želio i da je tako moralo biti, svejedno imaš sumnje i svjestan si da neke stvari dodatno utječu na stanje voljene osobe. Sve bih dala da smo mu mogli kako olakšati zadnje dane i da smo bar znali da je kraj tu, jer bi ga tad odveli doma gdje bi sigurno bio mirniji i sretniji okružen svima koji smo ga voljeli.

Djed nam jako fali i s obzirom na to kakva je bio osoba zaslužio je par riječi o sebi. Sigurna sam i da je sad negdje gore svjestan da pišem o njemu i sretan je jer se s osmjehom na licu prisjećam dogodovština koje smo s njim doživjeli. Bio je osoba koju smo svi voljeli, samo što su ga nažalost neki, kako to u rodbinama obično bude, uzimali zdravo za gotovo i provodili s njim premalo vremena. A znate koliko svaka baka i djed cijene kad im netko dođe u posjet. Bio je osoba koja je širila ljubav i radost svud oko sebe, bio je pozitivan i vedrog duga, bez obzira na sve životne nedaće. Nikad neću zaboraviti njegov osmjeh i pogled koji te u trenutku raznježi. S pravom se kaže da su oči ogledalo duše jer su njegove oči istovremeno pokazivale bol i jad koje je pokušavao sakriti kad je postajao nemoćan ali su i nevjerojatno sjale sve ove godine. Htio je da se svi slažemo i cijenio je kad bi mu posvetili nešto našeg vremena. On u mom srcu zauzima posebno mjesto vjerojatno zbog svoje pravednosti i dobrote, zbog činjenice da nikome ne bi nanio zlo. Uvijek je štedio jer su živjeli skromno, siromašno no na rođendane svojih unuka nikad nije zaboravio. Uvijek bi nam htio dati sve što je mogao, koliko god malo imao. Sjećam se jednog trenutka kad nas je vodio na sladoled poslije mise. Zbog Parkinsonove bolesti već je jedva hodao i kad je bio na misi, čini mi se po posljednji put, izašao je iz crkve, uzeo novce u ruke i rekao da nas vodi na sladoled. Nažalost, nije mogao pješačiti do slastičarne pa je poslao mene da kupim sladoled za sve. I bio je toliko sretan, sjedio je na klupici ispred crkve i čekao, veselio se sladoledu i činjenici da nas je počastio. Srce bi mi moglo puknuti samo kad se svega sjetim a znam da je i njemu bilo teško pri srcu zadnjih dana, posebno u bolnici, zavezanom za krevet, samome, bez trunke razumijevanja bolničkih djelatnika.

Ja ću svom djedu uvijek biti zahvalna na svim zajedničkim trenucima i uvijek ću pamtiti kako je dane započinjao sa mnom u naručju. Nadam se samo da sam mu za života uspjela vratiti istom mjerom, iako me strah da nisam provodila dosta vremena s njim, ili barem ne onoliko vremena koliko bi htjela. Sve što je on radio, sve su to sitnice, geste koje život znače i zbog toga će mi uvijek biti najdraži djed na svijetu. Imate li i vi takvu osobu u svom životu? Slobodno svoju priču podijelite sa mnom.

Izvori: Slika1, Slika2, Slika3

Pročitaj više ...

Rođendanska orange chrush torta

Sigurno ste svi već čuli za Cake By Design - predivan blog s mnoštvom recepata za slastice kojima nećete moći odoljeti. Za sve je recepte i divne fotografije zaslužna Tamara koja se ne bavi samo kuhanjem već je talentirana i za izradu raznih dekoracija, izradu nakita a vjerujem i za mnoge druge hobije. Ako vam treba recept za macaronse, naći ćete ga kod Tamare, naravno, ako vas zanima kako napraviti tortu na kat (i mene je zanimalo pa je odmah stigao članak, hvala draga :)) obavezno posjetite blog. Dakle, nema čega nema i zato vam od srca preporučam da zavirite na blog jer sam sigurna da ćete rekreirajući njezine recepte razveseliti i sebe ali i nepca svojih najdražih. 

Tamara je kao dio ove suradnje odlučila sa svima nama podijeliti recept za Orange chrush tortu. Iako je recept za tu tortu već objavljen na njezinom blogu prije godinu dana ova torta koju sad donosi je nova i "poboljšana" kako to ona kaže, pa vas stoga prepuštam Tamari koja je napisala krasan uvod i naravno, onda slijedi i recept. Zanima li vas odakle ljubav prema spremanju kolača, obavezno čitajte dalje :).

"Što se tiče mene i mog bloganja te ljubavi prema kolačima: oduvjek me privlačilo pećenje kolača, još od onog prvog, običnog biskvita koji sam ispekla kao klinka. Mama je bila prva kuharica od koje sam učila sve one osnove i važne "trikove" kod pećenja kolača. Kasnije smo učile skupa metodom probe i pokušaja, a danas sam ja, skromno priznajem, nadmašila učitelja. :)

Blogati sam počela prema ideji moje drage prijateljice Tihane K. Zajedno sa blogom došla je naravno i fotografija koja je vrlo usko povezana ako želite pisati dobar kulinarski blog. I jedno i drugo mi je vrlo drago te uživam u stvaranju svakog posta i djeljenju istoga sa svojim čitateljima. A ako netko ispeće kolač prema mom receptu onda je i misija mog bloga ispunjena."

A sad slijedi receptić...

Orange chrush torta

 

Biskvit:

• 200 g brašna
• 130 g šećera
• 70 g tamne čokolade
• 70 g maslaca
• 70 ml mlijeka
• 70 ml vrele vode
• 2 žlice kakaa
• 4 jaja
• 1 vanilin šećer
• 1 prašak za pecivo

Odvojiti bjelanjeke od žumanjaka. Otopiti maslac i čokoladu u mikrovalnoj ili na pari. Pomješati zajedno brašno, kakao i pecilni prašak te prosijati. Miksati žutanjke i šećer dok se ne zapjeni. Dodati otopljenu čokoladu i maslac, nakon toga vrelu vodu i mlijeko te pomalo dodavati prosijano brašno, kakao i prašak za pecivo. Kad se smjesa sjedini umiješajte lagano, pjenjačom, snijeg od bjelanjaka. Peći na 180°C nekih 35-45 min. Provjerite čačkalicom da li je biskvit do kraja pečen iznutra. Ostavite ga da se ohladi te poravnajte s gornje strane i prerežite na pola. 

Krema od naranče:

• 4 jaja
• 200 g šećera
• 100 ml soka od naranče
• korica naranče
• 3 žlice maslaca
• 0,5 l šlaga
• 1 vrećica želatine

Izmiksati jaja i šećer dok se ne zapjene. Dodati sok od naranče i koricu. Na laganoj vatri kuhati dok se ne zgusne. Stalno miješati da ne zagori. Kad se zgusne staviti u hladnu vodu (zajedno s posudom, :-)) da se ohladi pa umiješati miksani šlag i na kraju dodati otopljenu želatinu.

Žele od naranče:

• 7 dl soka od naranče (100%)
• 5 žlica gustina
• 5 žlica šećera

Uzeti oko 1 dcl soka od ukupne količine te u njoj razmutiti gustin. Ostalu količinu staviti na vatru da provrije. Polako sipati gustin te stalno miješati. Dodati šećer. Kuhati oko 4 min te ostaviti da se malo ohladi.

Slaganje torte:

Stavite biskvit u kalup te ga namočite mlijekom. Na njega stavite pola kreme od naranče. Potom pola još mlakog želea. Stavite u hladnjak da se malo ohladi i ponovite postupak. Sve zajedno stavite u hladnjak na oko 3 sata ili najbolje preko noći. Tortu sa strane ukrasite čokoladnim pločicama ili premažite tankim slojem šlaga te napravite još nekoliko zvjezdica na vrhu.

Na kraju bih još jednom zahvalila Tamari na krasnom receptiću i na još ljepšoj suradnji, ja ću ovu tortu sigurno isprobati, a vi? Kad smo tek dogovarale suradnju nisam mislila da će nam pripremiti nešto ovoliko fino. Mislim, znala sam da su joj recepti fantastični ali opet me uspjela iznenaditi - ne samo receptom nego svime zapravo jer je Tamara divna simpatična osoba. Ja sam oduševljena i baš me zanimaju vaša mišljenja o receptu. I ako još ne pratite njezin blog, obavezno počnite!

Pročitaj više ...

Obavijena tugom ali tu sam!

Svatko od nas ima dana kad ili nema vremena posvetiti se svojim hobijima ili nema snage i inspiracije baviti se njima pored ostalih problema. U takvoj nekakvoj situaciji sam i ja bila u zadnje vrijeme i iskreno ne znam da li je to razdoblje iza mene jer se i dalje osjećam nekako čudno, bezvoljno, ljuto na svijet oko sebe i na nepravdu koju moram gledati odnosno doživljavati na vlastitoj koži. No, unatoč tome što sam obavijena tugom i što sam toliko izbivala, mislila sam na vas i nedostajali su mi svakodnevni razgovori, čitanje vaših članaka i komentara, ma sve mi je nedostajalo.. a posebno ovo mjesto na kojemu mogu reći sve što želim!

Svašta mogu pretrpjeti ali kad se za nešto uzalud trudim neko duže vrijeme i onda se na kraju ispostavi da to nitko ne cijeni, to me doslovno ubije u pojam. Znam da me u takvim trenucima ne bi smjele preplaviti negativne misli i da bi iz svega morala izaći još jača, ali treba jednostavno neko vrijeme da se pomiriš sa situacijom te da onda kreneš dalje u nadi da će napokon naići nešto bolje. Pretpostavljate, govorim o poslu. Nisam tip osobe koji bi došao na posao i ne radio ništa već uvijek dam sve od sebe i trudim se raditi najbolje što mogu. Taj moj trud je rezultirao time da sam radila bolje i (pre)često više od ostalih pa i njihove poslove. Uz to, kao rezultat mogu navesti i moj odlazak. Bila sam svjesna da se nešto takvo može dogoditi i znala sam da se ne smijem previše nadati ali znate da, ma koliko to željeli ili ne željeli, tračak nade uvijek gajite. Oduvijek sam svjesna da rijetki cijene marljivog radnika i da će takvog radnika nagraditi i zato mi je žao što ponekad radim, da se tako izrazim - kao konj, i ubijam se u poslu a onda se dogodi nešto ovakvo pa se pitam - zašto mi je to trebalo? Zašto ne mogu biti poput onih flegma ljudi kojima je svejedno tko će napraviti njihov posao i da li će netko biti zadovoljan njihovim radom? Znam da to ne bi bila ja budući da sam perfekcionist ali nekad si mislim da bi mi takak stav stvarno olakšao život.

Kad sam neki dan počela pisati ovaj članak jer sam vam htjela ispričati što mi se sve događa u životu, toliko mi je tužnih misli bilo u glavi da sam morala stati jer bi inače napisala cijeli roman. Kako god bilo, život ide dalje, znam da sad moram biti jaka i nastaviti dalje tražiti svoj put. Ironično je samo to što mi se istovremeno događaju i lijepe stvari o kojima vam želim pričati i pisati ali im se ne mogu u potpunosti posvetiti niti radovati jer mi je stalno u mislima posao - do nedavno nada da ću zadržati posao a sad su tu stalna previranja i razmišljanja o tome kako naći posao kad nema ni oglasa. Već sam pisala da je očito u našoj državi prokletstvo biti visokoobrazovan, ali doslovno - osim što nitko ne želi platiti visokoobrazovanu osobu tu su još i divna stručna osposobljavanja koja završavaju otkazima jer naravno, naše se super "pametne" političke ličnosti brinu za poslodavce a ne za nas koji kao konji rintamo za njih u svakakvih smjenama, za nikakve plaće i vrlo često u nepodnošljivim i nehumanim radnim uvjetima.

Odlučila sam da ću od sutra pokušati biti optimističnija po pitanju traženja posla i da neću dozvoljavati da mi dane kvari razmišljanje o poslu. Živjet ću za sad i truditi se biti sretna zbog lijepih stvari koje me čekaju u preostalih par mjeseci ove godine kojima sam se veselila prethodnih devet mjeseci. Naravno da ću tražiti posao i više puta na dan pregledati oglase ali neću dozvoliti da me crne misli savladaju. Sad ću se bar moći posvetiti blogu, uređenju stančića koje je u punom jeku i naravno preseljenju. Kuhinja je već naručena i nestrpljivo čekam dan montiranja koji će biti negdje oko mog rođendana, kao naručeno :). Očekujte i zasebne članke na temu uređenja kuhinja, pronalaska majstora i slično. Dobila sam jako puno ideja za članke i samo se nadam da ću prijeći nekako preko svega ovoga što se dešavalo i da ću imati snage puno pisati jer mi je pisanje već stvarno nedostajalo. Ne mogu vjerovati da sam u tolikoj mjeri zapustila blog zbog posla koji mi je na kraju donio samo razočaranje. No, za ničim više ne žalim jer znam da sam dala sve od sebe i da me netko nije znao cijeniti - a to nije moj problem nego njihov! Toliko za danas, očekujte idućih dana veselije teme a možda i koji dan koju žalopojku ako me savlada tuga...

Baš me zanima što mi je Bog slijedeće spremio. Možda sad jesam tužna ali nisam bila sretna ni na tom radnom mjestu pa se čini da netko ipak brine za mene i da je netko odlučio da je bolje da se maknem iz radne sredine u kojoj nisam bila sretna ni zadovoljna. Vjerovat ću u to! A osim toga, ma kako možda nekome zvučalo glupo, ja vam volim vjerovati da Bogu pomaže i moj djed koji je već tri godine s njim - bio je to jedan nesebičan čovjek koji se volio šaliti i koji bi svakome pomogao, rekla bih da je bio najveća dobričina na svijetu i ražalosti me i sama pomisao na to kako je završio.. eto mi još jedne teme za članak - moj djed koji me oduvijek mazio i pazio a koji čini mi se i dalje pazi na mene.

Izvori: Slika1, Slika2, Slika3, Slika4

Pročitaj više ...

Apsolutni ljetni hit: Maksi suknje

Svi koji me poznaju znaju da sam luda za haljinicama a vjerujem i da svi znaju koliko volim maksi suknje. Ponekad imam osjećaj kao da je riječ o zarazi, iako u svom ormaru imam svega dvije maksi suknje a haljinica puno više. Razlog tome je samo taj što kod nas jednostavno nema meni lijepih dugih suknji za kupiti. Čitam po forumima i vidim da cure kupuju krasne suknje ali kad ja trebam nešto kupiti ne nađem ništa i to me frustrira. Zato sam odlučila sama probati sašiti duge suknje za iduće ljeto ali o tome više na kraju članka. Ponekad poželim živjeti u nekom većem gradu zbog većeg izbora i zbog mogućnosti koje se u takvim mjestima pružaju - kod nas niti je izbor neki niti su sniženja takva kakva su u većim gradovima.

No da se vratimo maksi suknjama. One su definitivno jedan od vodećih ljetnih trendova posljednjih godina i caruju ulicama. Riječ je o modnom komadu koji je nosiv u svim prilikama i može se kombinirati stvarno na mnogo načina. Maksi suknje možete pronaći u svim bojama, u različitim laganim lepršavim i prozračnim materijalima a nose ih svi. I nemojte se sekirati ako ste niske i mislite da zbog toga ne bi smjele nositi duge suknje. Ja sam niska i ne brine me to, svejedno ih nosim. Također su mi znali ljudi reći da nas niske cure duge suknje još dodatno prošire, no ne bih se u potpunosti složila s tom tvrdnjom jer mislim da sve ovisi o kroju i materijalu suknje. Tako da, moj je savjet svim niskim curama (nadam se da vas ima još, da nisam jedina u klubu niskih cura :)) ) da nose ono što vole i u čemu se osjećaju dobro bez obzira na to tko što kaže. I da ne zaboravim reći, čitala sam da mnoge duge suknje zapravo izdužuju figuru pa je vjerojatno, kao što sam rekla, problem samo u kroju suknje a ne u činjenici da nosimo dugu suknju. Jer isto tako nas i kratka suknja može proširiti ako ne odaberemo kroj koji je prikladan našem obliku tijela.

Za početak uživajte u krasnim dugim suknjama koje sam pronašla na webu. Kao što ćete vidjeti izbor je stvarno velik - ima elegantnih suknji ali i ležernih kombinacija, točkica, ma stvarno svega.

Ako kao i ja ne možete pronaći pravu dugu suknju za sebe ili ako je kod vas slab izbor u dućanima kao kod mene, onda je definitivno najbolje rješenje uzeti si malo vremena i napraviti suknju vlastitim rukama. Za izradu suknje iz vlastite radinosti potrošit ćete nekih 50-tak kuna, bar sam tako čitala. Mislim da toliko jeftino u dućanima nećemo proći pa ako ništa drugo, uštedjet ćemo i napraviti si suknju upravo onakvu kakvo smo si zamislile. Na slici koja je u nastavku prikazana su tri jednostavna koraka za izradu suknje u kućnoj radinosti - vidjet ćete, nije komplicirano - i sama namjeravam napraviti nešto takvo za iduće ljeto pa možete očekivati tutorijal kad isprobam ovo što sad možete vidjeti na slici.

Izvor

Jeste li možda već isprobali DIY tutorijal poput ovoga? Ako jeste kako vam je ispalo? Volite li maksi suknje i nosite li ih? Smatrate li istinitim tvrdnje da duge suknje nas niske cure samo dodatno proširuju? Koja vam se od suknji sa slika najviše sviđa ili kakvu bi si napravili da možete? Čini li vam se komplicirano ovaj tutorijal sa slike? Postoji li možda neki drugi ljetni hit koji volite više od dugih suknji? Gdje najviše kupujete duge suknje, imate li neki dućan za preporučiti? U kojim kombinacijama najradije nosite duge suknje, uz što ih kombinirate? 

Izvori: izvor1, izvor2, izvor3, izvor4, izvor5, izvor6, izvor7, izvor8, izvor9, izvor10, izvor11, izvor12

Pročitaj više ...

Štrudlica sa jabukama i Mini tart Tatin

Vjerujem da ste svi već čuli za La cuisine creative, blog na kojem se spajaju neodoljivi mirisi, krasno pisani recepti i još posebniji okusi. A iza svega navedenog stoji Lana koja je, pogađate, jedna uistinu divna osoba koju njezini jedinstveni recepti u potpunosti opisuju. Znate onaj osjećaj kad nekoga ne poznajete "u četiri oka" ali imate neki osjećaj da ga iz nekog razloga poznajete cijeli život - isti osjećaj dijelim i sama. Iako Lanu zapravo ne poznajem dugo, kroz čavrljanje sam ju i više nego dobro upoznala. Iako se kaže da su oči ogledalo duše, ja bih mogla reći da su njezini recepti odraz njezine. Uostalom, prosudite sami kad pročitate što je Lana napisala i kad vidite koliko je truda uložila u ovo naše kulinarsko druženje - definitivno mi je u goste došla sa stilom i donijela je ne jedan, već dva odlična recepta! Sad je vrijeme da riječ prepustim Lani, pogledajte što ona ima za reći o našoj suradnji i receptićima koje je s ljubavlju pripremila.

"Pre nekog vremena sam dobila poziv od naše drage blogerice Emine da gostujem na njenom blogu Art on my way. Poziv me je iskreno obradovao, mada sam se malo i štrecnula jer nije isto pisati neobavezno na svom blogu i kuckati recepte kada idete u goste.:) Prisutna je i mrvica treme hoće li sve uspeti kako treba, da li će se svima dopasti ono što budem napravila, ali na kraju je prevagu ipak odnela radost zbog jednog novog iskustva i prilike da spremam u novoj kuhinjici.:)

Kad sam se prvi put čula sa autoricom bloga radi dogovora oko detalja, odmah mi je pao kamen sa srca kad sam čula da imam potpuno odrešene ruke da napravim šta god poželim. Zamislila sam da to bude nešto slatko (to mi je prvo palo na pamet:), tako da nije bilo teško odlučiti se za jedan brzi letnji receptić ... zapravo, na kraju su nekako ispala dva recepta, ali nadam se da to neće smetati.:)

Da li volite kolače sa jabukama kad onako divno zamirišu iz pećnice, pa im ne možete odoleti da ne probate i onda izgorite jezik dok grickate komadić još vrućeg fila sa cimetom.:) 

Za danas sam odabrala dva lagana recepta sa jabukama koje možete zaista brzo napraviti ako koristite gotovo lisnato testo... pa, da brzo zasučemo rukave i zaputimo se u kuhinju.:)"

Štrudlica sa jabukama

 

Sastojci: 250 g lisnatog testa, oko 300 g jabuka, 50 g brusnica, 50 g maslaca, malo ruma, par kašika šećera, 1 kašičica cimeta, sok od ½ limuna, 1 jaje za premazivanje

Priprema:

Jabuke oljuštite i iseckajte na sitne kockice. Suve brusnice prelijte sa par kašika ruma i ostavite ih da malo odstoje. Kockice jabuka proprskajte sokom od limuna, pospite šećerom i kratko prodinstajte na maslacu da fino omekšaju. Sklonite ih zatim na stranu i ostavite da se prohlade. Ne zaboravite da dodate i malo cimeta.:)

Lisnato testo rastanjite u pravougaonu koru i duž jedne ivice rasporedite nadev od jabuka (možete napraviti i dve manje strudlice ako vam je lakše). Zamotajte štrudlu i pritisnite oba kraja testa da fil ne bi iscurio prilikom pečenja. Možete napraviti i ukrasne trakice od preostalog dela lisnatog testa i zalepiti ih preko štrudle uz malo hladne vode. Zatim, celu štrudlicu premažite umućenim jajetom i pecite u prethodno zagrejanoj pećnici na 220 C oko 20-30 minuta dok fino ne porumeni.

Sačekajte da se štrudla malo prohladi, pospite šećerom u prahu i isecite na lepe šnitice. Možete poslužiti uz karamel sos.

Mini tarte Tatin

Sastojci: 250 g lisnatog testa, 2-3 kašike šećera, 1 kašičica cimeta, 3-4 lepe jabuke, 50 g maslaca, 50 g šećera

Za sirup: 2 dl vode, 2 kašike šećera, sok od ½ limuna

Priprema:

Jabuke oljuštite i isecite na kriške debljine 0,5 cm. Prelijte ih sokom od limuna i kratko kuvajte u sirupu od šećera i vode, tek toliko da malo omekšaju. Zatim ih zvadite na tanjir i ostavite da se ohlade.

Na tihoj vatri karamelizirajte 50 g šećera, pa dodajte maslac i mešajte dok se sve zajedno ne rastopi. U kalup za mafine sipajte po kašiku karamela, a preko njega rasporedite 2-3 kriškice jabuka.

Lisnato testo tanko razvijte u pravougaonu koru.Pospite šećerom i cimetom i zarolajte u rolatić. Isecite na parčiće širine 2-3 cm i okrenite presečenom stranom na gore. Svaki komadić rastanjite malo u krug tako da se napravi okrugli „poklopčić“ kojim ćemo ušuškati jabuke.

Preko jabuka stavite „poklopčiće“ od lisnatog testa i dobro pritisnite ivice svuda oko jabuka. Pecite u prethodno zagrejanoj pećnici na 200 C oko 15 minuta. Izvadite pleh i sačekajte 2-3 minuta, pa pažljivo preokrenite na ravan tanjir. Ako se neka korpica zalepila, samo je malo odvojite nožem od ivica i namestite ponovo voćkice ako je neka ostala u kalupu.

Sačekajte da se korpice malo prohlade, dekorišite ih listićima sveže mente i poslužite kao slatke zalogajčiće uz popodnevnu šoljicu čaja ili kafe.:)

Mali saveti za fotkanje

Kada ste napravili sve kolačiće, spremite lepe tanjire i postavite set za fotkanje. Gledajte da to bude tamo gde ima najviše prirodnog svetla, kod mene je to na kuhinjskom stolu. Odaberite neki lep stolnjak kao podlogu, salvete u boji i, spremite još neke sitnice koje mislite da će vam trebati ( kašičice, šoljice, malu posudicu za sos, neki cvetić itd.), možda nećete baš sve koristiti ali neka bude tu.:)

Stavite kolačiće u tanjir kao da ćete upravo kasnije poslužiti goste (najčešće i bude tako:), dodajte još neki detalj – možda salvetu koja viri ispod tanjira ili bokalčić za sos koji se nazire u pozadini, a onda pogledajte kroz objektiv da li vam se dopada kadar. Napravite par fotkica iz različitih uglova da biste kasnije mogli izabrati one koja vam se najviše sviđaju. 

Nemojte žuriti kada fotkate, odvojite dovoljno vremena i budite opušteni, igrajte se i eksperimentišite.... a najlepša nagrada je kada kasnije , zajedno sa svojim ukućanima i prijateljima, uživate u onome što ste spremili.:) 

Znam da je nakon ovih recepata suvišno bilo što govoriti, no ja se između ostaloga moram još jednom zahvaliti predragoj Lani na ovoj krasnoj suradnji koja je od prvog trenutka tekla kao po špagi i na ne jednom nego čak na dva divna recepta koja je odlučila donijeti u goste. I naravno, hvala na savjetima za fotkanje, meni su definitivno pomogli a vjerujem da će i svima ostalima biti korisni. Definitivno se slažem s Lanom da u fotkanju treba uživati i da se nigdje ne bi smjelo žuriti. Deserti koje je donijela u goste mene su doslovno oduševili i već jedva čekam da sredim kuhinjicu pa da i sama isprobam štrudlicu i tart s jabukama koje jako volim u kolačima - a o lisnatom tijestu i cimetu ne moram ni govoriti (miris cimeta osjećam i preko njezinih divnih fotografija). Lana kao da je znala što mora donijeti u goste a da ja ostanem bez teksta. Što se tiče štrudlice - savršena je, djeluje mi nadasve sočno, mekano i ukusno, baš kao nešto što bih i sama voljela probati i sigurna sam da se topi u ustima. A još mi se više sviđa ideja za dekoraciju štrudle s ukrasnim trakicama od preostalog dijela lisnatog tijesta :). Mini tart pak je opet priča za sebe - zapravo, riječ je o fantaziji okusa. Ne znam koji bih od ova dva deserta prije isprobala! Ja naprosto mislim da nije bilo razloga da Lana brine o tome da li će joj sve uspjeti kako treba i da li će se svima dopasti deserti koje je napravila, zar ne? Naprotiv, mislim da je nadmašila samu sebe! Što vi mislite o receptima koje je donijela u goste?

Pročitaj više ...