Sve o kulinarstvu na jednom mjestu - udružimo se!

Skupimo sve o kulinarstvu na jednom mjestu, svi zajedno, reklamirajte sebe i druge, napravimo najveći ikad popis kulinarskih časopisa, kuharica, knjiga, portala, blogova, web shopova za nabavu kulinarskih potrepština, kalupa, materijala, kulinarskih emisija itd...

Ima li išta ljepše od ljubavi?

Ima li išta ljepše od ljubavi? Ozbiljno vas pitam. Znam da ljubavi mogu biti i tužne i sretne, komplicirane i jednostavne, takve da od njih zaboli glava i takve da od njih zatreperi srce. No bez obzira na to kakva ona bila, ona nas oblikuje, čini nas osobama kakve jesmo i najljepši je osjećaj koji može zaokupirati naše srce...

Hrvatski dragulj: Plitvička jezera

"Prema legendi Plitvička su jezera nastala nakon velike suše. Ljudi, životinje i bilje, čeznuli su za kapljicom vode. Narod se molio i molio. Tada se u dolini pojavi Crna Kraljica sa svojom veličanstvenom pratnjom; ona se smilovala narodu i uz jak vjetar i grmljavinu na zemlju je konačno pala kiša. Kiša je padala tako dugo, dok razina vode nije narasla dovoljno, da oformi jezera."

Vjenčane torte

Na svakom je vjenčanju, uz mladence, u centru pozornosti i famozna torta koja se dekorira satima ili danima, čiji se izgled dovodi do savršenstva i čiji je zadatak ne samo lijepo izgledati već i zadovoljiti zahtjevna nepca mladenaca i svih njihovih svatova. Bez obzira na to kakvog je oblika...

Moja kolekcija ruževa za usne

Moja kolekcija ruževa za usne je mala ali mi je unatoč tome posebno draga. Nemam u svojoj kolekciji ni jedan skuplji ruž već prevladavaju Essence i Catrice ruževi. Prije par godina kad još nije bilo toliko beauty blogova nisam ni znala za svoju ljubav prema ruževima...

2013-06-11

HyMy by Petra + prvo rođendansko darivanje

Kad sam tek otkrila HyMy by Petra ostala sam oduševljena modnim dodacima koje izrađuje. Stoga sam odlučila tu divnu kreativku predstaviti i vama jer vjerujem da ćete svi kod nje pronaći nešto čime bi mogli osvježiti svoje modne kombinacije. Obavezno posjetite HyMy by Petra Facebook stranicu a u nastavku pročitajte i intervju s dragom Petrom te saznajte kako je sve počelo, koji su njezini planovi za budućnost i kakvo je to ona iznenađenje spremila za vas povodom rođendana bloga :).


Za početak nam reci nešto više o sebi da te malo bolje upoznamo.

Moje ime je Petra, a prezime Šimenić. Imam 21 godinu i studentica sam 3. godine Učiteljskog fakulteta u Osijeku.


Znam da radiš različite modne dodatke i da si s vremenom proširila asortiman ali kako je sve počelo? I kako se sve proširilo, što sve sad radiš?

Sve je počelo jednim bezazlenim  brošem koji sam si napravila za dosadni, crni sako koji je žudio za nekim ukrasom. Kupila sam desetak centimetara materijala i napravila broš u obliku cvijeta. I to je pokrenulo lavinu. Prijateljice, prijateljice prijateljica, poznate i nepoznate žene su htjele cvjetove. Desetak centimetara materijala se pretvorilo u metre. Malo više od godinu dana sam radila broševe, a nakon toga sam krenila izrađivati torbice, a onda su na red došle naušnice. Sada je to sve jedno veliko carstvo ekipe koja je prije spomenuta, a pridružile su se još ogrlice, narukvice, šalovi, ukrasi za kosu, torbice za mobitele, prstenje, privjesci za ključeve, turbani, remenje...



Što te inspirira u tvom radu?

Inspiracija je u ovom poslu - SVE. Od mrtve prirode, preko modnih revija, časopisa, knjige.. Zapravo nemam nešto što će me potaknuti na stvaranje. Ideja kada dođe - mora se ostvariti.

Što sve koristiš u svom kreativnom procesu, koje materijale najviše koristiš? Bez kojih alata ne bi mogla zamisliti svoj kreativni rad? Postoji možda neki alat ili materijal s kojim najviše voliš raditi? 

Od materijala u izradi koristim sve i svašta, neki osnovni su: eko koža, alkantara (tzv. brušena koža) su zadužene za torbice, razne plastične perle i metalne podloge stvaraju naušnice, ogrlice, narukvice, privjeske i ukrase za glavu, ostalo su neke vrste pamuka i sličnih materijala.
A najdraži alat? Špicasta kliješta! Nemoguće bi bilo stvarati naušnice, narukvice i ogrlice bez njih.




Kako je jedan krasan hobby postao posao?

U prosincu 2011. godine sam odlučila otvoriti facebook stranicu. Prije nego što sam otvorila stranicu, napravila sam nekoliko modela torbica i naušnica kako bih odmah nešto mogla i ponuditi. Kako sam zbog broševa imala određenu „publiku“, iste te ljude sam pozvala da posjete stranicu, oni su pozvali svoje poznanike i tako je krenilo. Ja sam radila, svaki rad objavljivala, dosta toga se prodalo i eto. Jednostavno je išlo. Ne mogu reći da je bilo teško, vjerovala sam u sebe, točno sam znala što želim ponuditi i ljudi su to prepoznali.


Vjerujem da svaki komad koji napraviš zahtijeva jako puno odricanja i vremena a da uz to imaš i drugih obaveza. Kako se organiziraš da sve stigneš? Dogodi li se nekad da primiš previše narudžbi pa ne stigneš sve napraviti?

U početku je dosta teško bilo organizirati posao i predavanja na fakultetu. Sada je lakše, ipak mi je prioritet fakultet pa se potrudim da sve vezano s njim prvo riješim, a onda se bacam na posao. U posljednje vrijeme je bilo jako puno narudžbi pa su neke i kasnile (isprike curama! :D), ali sve nastojim u dogovoreno vrijeme napraviti. Često se dogodi da kasni materijal pa ne mogu ono što želim napraviti, onda čekam materijal zbog jedne boje i slično, ali to je izvan moje moći tako da treba biti strpljiv. Tu su još problemi s porukama na facebook stranici koje se gotovo jednom tjedno same od sebe obrišu pa sam na sto muka i s tim, ali sve se to riješi.




Imaš li kakve planove za budućnost? Ili možda neostvarene želje? Planiraš li još nešto uvesti u svoju ponudu?

Inače ne volim zavirivati u budućnost. Nekako najviše volim da sve ide polako, nekako sam naučila da onda sve ide kako treba, stvari koje se rade na brzinu nisu uvijek najbolje. A i budući da mi ovo nije jedina životna okupacija, potrebno je tempo uskladiti s ostalim stvarima. Nekih želja i ambicija imam, ali da se ne bih opekla, šutit ću o njima. Možemo pričati o njima kad se ostvare! ;)


Postoji li neka suradnja na koju si posebno ponosna ili neka koju bi željela ostvariti?

Može se primjetiti da surađujem s raznim modelima koji divno prikažu moje stvari, a također surađujem i s modnom dizajnericom Manuelom Lovrenčić čija se odjeća izvrsno uklapa s mojim dodacima. Sve suradnje su mi drage, ne mogu ni jednu posebno izdvojiti. Iz svake je izašlo nešto dobro i svaka je odrađena na kvalitetan način.




Primijetila sam da si jako svestrana, ne ograničavaš se samo na nakit, torbice ili nešto treće već u svojoj maloj kreativnoj radionici stvaraš svašta nešto posebno. No što od svega toga najviše voliš raditi? I za čim je najveća potražnja?

Ne mogu izdvojiti niti jednu stvar koju radim kao onu koju posebno volim. Sve volim jednako raditi, da ne volim, ne bih ni radila. Sve ono što radim, radim kao da bih i ja nosila, sve mi se sviđa i sve mi je drago. Nekada je zaista teško se odvojiti od neke stvari koju napravim. Trenutno se ludi za kompletima narukvica+naušnice u kombinaciji pink i tirkizne boje. Već mi se lagano vrti od tih boja, ne znam više koliko sam takvih kompleta u posljednjim tjednima napravila. Između ostalog, pismo torbice su inače jako tražene, posebno one dvobojne i one sa čipkom. 



Postoji li neki tvoj rad do sad na koji si najviše ponosna?

Sada kao da si pitala mamu koje joj je dijete najdraže! :P Ma ne mogu niti jednu stvar izdvojiti, sve je to moje, mojih ruku djelo, na svaku sam stvar jednako ponosna.

Jesi li već negdje izlagala svoje radove ili imala priliku predstaviti svoj rad?

Prošle godine sam imala svoju prvu samostalnu reviju u Ivanić Gradu koju je organizirala Udruga moda.mladih iz Ivanić grada, a ove godine sam izlagala na dva osječka sajma koja su nosila naziv Žene za žene. Pripremam se za još neke sajmove u budućnosti, a svakako bi bilo lijepo obići i našu divnu obalu pa da i tamo prikažem svoj rad.




Odakle je došla ideja za ime HyMy by Petra?

Pri odabiru imena za svoje rukotvorine vodila sam se tim da prije svega ima neko značenje, da je pamtljivo i uhu ugodno. Tako sam pretraživala internet i naišla da se na finskom jeziku osmijeh piše hymy. To se izvrsno poklopilo i s činjenicom da su H i M početna slova mojih dviju sestara, Hane i Maje. Tako je nastao HyMy (čita se: haj maj) by Petra.



Zašto voliš ovaj posao, što te privuklo kreativnom stvaralaštvu?

Da pitate osobe koje me poznaju odmalena, vjerojatno bi ja za njih bila posljednja osoba koja će se naći u ovim vodama. Nikada nisam pokazivala neku osobitu kreativnost, ali sam bila velika zaljubljenica u plastične ogrlice i narukvice koje sam kao klinka morala obavezno imati na sebi prilikom svakog izlaska iz kuće. Baka mi je kao maloj šivala i štrikala razne komade odjeće, a najviše sam voljela komplete suknjica i majica. I vjerojatno su u svemu tome i geni odradili svoje. Obje bake su na neki način veliki dio svog života provele pred šivaćom mašinom pa je logično bilo da ja nastavim njihovim stopama tj. rukama! 


Kako nastaju tvoje krasne fotografije? Putuješ li puno zbog fotografija? Koliko ti je fotografija općenito bitna u tvom poslu?

Što se tiče fotografija, volim da je ona realna, prikazuje najprije dobro boju tj. nijansu boje i da prikazuje proizvod u cjelosti. Također volim i makro fotografiju koja fantastično prikaže neki detalj nakita! Posebno su mi draga snimanja koja odradim sa modelima i volim fotkati u prirodi. Tako da je zbog toga potrebno pobjeći iz grada, ali ne daleko, 20-ak kilometara od Osijeka ima prekrasne prirode koja služi kao izvrsna pozadina za modnu fotografiju. Ono što ne uspijem fotografirati na modelim, fotografiram u kućnom, improviziranom studiu. 



Kakva je atmosfera kad sjedneš za stol i počneš stvarati? Odgovara li ti više tišina ili obavezno slušaš glazbu? Ili možda postoji nešto što ti smeta kad si "u elementu"?

Obavezno mora biti TV uključen, dobro je da i glazba svira, uglavnom volim da je buka. Što se tiče stola kao radnog mjesta, to je jedino kada radim za šivaćom mašinom, a kada radim bez mašine, onda me možete pronaći svagdje po kući: na krevetu, na podu, u kuhinji, dnevnom boravku, ma svagdje. Mami sam već lagano počela živce kidati zbog svakodnevne promjene radnog mjesta, ali svaki dan mi odgovara neko drugo radno mjesto pa se ostatak ukućana nekako prilagodi potrebama lude umjetnice.



Kako izgleda tvoj kreativni kutak? Je li sve uredno posloženo ili možda vlada kreativni nered?

Apsolutno nered, kreativni, jel. Iako se moj tata ne bi baš s tim izrazom složio. Ali jednostavno ne funkcioniram kada je sve uredno složeno. Svaki put kada posložim materijale, kao da se izgubim, ne mogu ništa pronaći, ne znam gdje šta stoji i dok to pronađem, opet stvorim nered. Tako da je najbolje da se taj nered ni ne sprema. 

Pripremaš li nam kakva iznenađenja sad za ljeto? Možeš li nam otkriti koji detalj?

Hmmm.. Hajde, da ne budem zločesta, otkrit ću vam da za ljeto pripremam jedan komad nakita kojega sam kao klinka obožavala i voljela bih da ga sada kao odrasla osoba opet počnem nositi. To će biti nešto apsolutno nosivo, decentno, ali će svaku ljetnu kombinaciju upotpuniti na pravi način.


Kao velika obožavateljica nakita moram te pitati uživaš li i sama noseći svoj nakit?

Kako sam zbog sebe same krenula u ove vode, bilo bi čudno da ne volim nositi svoj nakit. Nakit oduvijek volim i jednostavno se najbolje osjećam kada imam i najmanji detalj na sebi. Ne mogu se pohvaliti velikim brojem stvari koje sam sebi napravila, ali si po potrebi izradim koji komad. Trenutno mi je najdraža velika bež torba sa zakovicama koja je za fakultet, ali i ostale dnevne potrebe izvrsna prijateljica.


Možeš li nam opisati kako izgleda jedan tvoj dan? Imaš li neku svoju rutinu?

Jutarnji sam tip, tako da moj dan počinje u 6:15, od 8:00 pa do otprilike 13:00 sam na fakultetu, vraćam se kući, odmorim i krećem u posao. Brzo dođe 21:00 sat i spremna sam za krpe. Što se tiče vikenda, uglavnom sve što trebam odradim u subotu tako da nedjelja ostaje za potpuno opuštanje.



I za kraj, imaš li možda koji savjet za sve kreativke koje žele krenuti tvojim putem? 

Svima koji žele krenuti u izradu svoga nakita želim poručiti da budete hrabri i sigurni u ono što radite. Vi ste ona osoba koja svima treba pokazati zašto baš vaš nakit trebaju odabrati. Stvorite krug stalnih kupaca koji će vaše stvari nositi s ljubavlju i koji će važne trenutke upotpuniti upravo onim što vi radite. Nemojte da vas obeshrabri more ručnog nakita koje se sada može pronaći na internetu. Budite uvjereni da ste posebni, držite pravac u razvoju ideja i sigurna sam da ćete uspjeti. Ako zapnete, tu sam za savjet i za pomoć!


Sad kad sam vas upoznala s Petrom i s njezinim kreativnim carstvom u kojem nastaju još posebniji modni dodaci, mislim da je vrijeme i za iznenađenje koje smo za vas spremile - kako ja to volim reći, šećer na kraju! Naravno, ovog iznenađenja ne bi bilo da nema naše Petre pa joj se stoga i ovim putem želim zahvaliti za sudjelovanje u darivanju kao i za vrijeme uloženo u naš intervju!

Dakle, o čemu se radi? Petra vam je odlučila pokloniti jednu divnu huremicu uz koju ćete ovog ljeta sigurno biti zamijećene i koja je njoj posebno draga. Kao što znate, radi se o posebnom modnom dodatku za kosu koji krasno izgleda i podiže svaku kombinaciju tako da vjerujem da bi ju svaka od vas voljela imati. Stoga, ako želite upravo vi zablistati ovog ljeta noseći huremicu obavezno pogledajte koja su pravila darivanja!

PRAVILA:

1. Ostavite komentar (ne smije biti anoniman).
2. Nije obavezno, ali bilo bi lijepo da pratite na Facebooku Art on my way i HyMy by Petra kao i blog putem GFC-a. Ako nas pratite preko nekog od ova dva načina, napišite u komentaru preko čega pratite i koji je vaš nadimak/ime - za praćenje preko Facea ili GFC-a dobivate jedan dodatan ulaz u darivanje.
3. Ostavite e-mail adresu u komentaru da vam se mogu javiti u slučaju pobjede.
4. Ako ste u mogućnosti, podijelite obavijest o darivanju na društvenim mrežama.
5. Pobjednica/k će nakon proglašenja imati 48 sati da mi se javi jer u protivnom odabirem novog pobjednika.

NAGRADA:


Darivanje traje do kraja ovog mjeseca, dakle do 30.06.2013. u 23:59 h.

Svima vam želim sreću i nekome će se igranje definitivno isplatiti. Uskoro vas očekuju i nova darivanja - slavlje se nastavlja! <3


2013-06-08

Prvi rođendan bloga

Iako pošteno kasnim, ponosna sam što je već prošla godina dana otkad sam počela pisati i sretna što ne odustajem iako s vremena na vrijeme ne znam ni kako se zovem zbog silnih obaveza. 

23.05. je bio taj dan - prvi rođendan Art on my way-a. 


Zamislite mene u istoj situaciji :)

U ovih godinu dana...
napisala sam 127 postova, 
blog broji 77 350 pregleda, 
105 sljedbenika na blogu 
i 574 sljedbenika na Facebooku. 

Mislim da su ovo i više nego divne brojke za prvi rođendan, zar ne? Kad sam tek razmišljala o pokretanju bloga, dvoumila sam se jer nisam znala koliko ću stići pisati. I dan danas kad ne stignem napisati ništa, još uvijek me muče iste misli. Radim nešto u kuhinji i razmišljam o čemu pisati. Dobijem na tone ideja koje nekad ne stignem realizirati i žalosti me činjenica da imam inspiracije i da ideje dolaze same od sebe a često je vremena premalo. Vjerojatno ste već primijetili da rijetko kad napišem kratki post a to je samo u slučaju žurbe. Sigurno ste primijetili i da sam ponekad (u prijevodu: u većini slučajeva) preveliki perfekcionist i zato se pisanje svakog članka dodatno oduži jer ga ne mogu objaviti prije nego ga "izglancam" do mog pojma savršenstva. No neću sad o crnim mislima jer je ipak vrijeme za veselje - samo se jednom slavi prvi blogorođendan :).

Godina dana je prošla i nije mi nimalo žao što sam pokrenula blog iliti mali portal kako ga ja volim zvati od milja zbog raznovrsnosti tema o kojima pišem. Zato ću sad iskoristiti priliku i zahvaliti svima koji me pratite i svima koji ostavite komentar na blogu (svaka vaša misao, sugestija ili kritika puno mi znače). Puno mi znači kad mi se javi netko tko je isprobao neki od objavljenih recepata i kaže da je bio oduševljen. Puno mi znači kad pišem za Savjetnicu, kategoriju koju također nisam znala da li ju ima smisla stavljati na blog ili ne. No kad se javljate svi koji se na neki način pronalazite u tim pričama znam da je donesena odluka bila ispravna. Još mi je pri srcu toplije kad pročitam da sam nekome pomogla svojim savjetima ili kad mi se javi netko tko kaže da ga je neki od tekstova inspirirao na promjene i donio mu nešto dobro u životu. Da ne nabrajam sad sve dobro što se dogodilo u ovih godinu dana, još jednom ću samo reći hvala svima koji ste uz mene i nadam se da vas ni u nastavku neću razočarati.


Kako si nisam stigla ispeći ovakvu torticu ove godine, želju odlažem
do idućeg blogorođendana :) osim ako mi još
netko od vas ne pošalje nešto slično na kućnu adresu :))) <3

Šalu na stranu, što donosi sutra ne znam, ali u jedno sam sigurna - i dalje ću pisati o temama koje me vesele a trudit ću se ugađati vašim željama kad budem u mogućnosti. Art on my way ne bi bio to što je da nema vas, dragih mojih čitatelja. Zato se nemojte ustručavati i kad god imate neku želju, prijedlog, ideju o temi za članak, kad god imate bilo kakav komentar, bilo pozitivan ili kritiku, kad god trebate savjet ili ga želite podijeliti s drugima, javite mi se jer je komunikacija ono što nas zbližava. Zato i pišem o toliko različitih tema, jer želim da se svatko od nas može prepoznati i pronaći u nečemu, to je ono što nas povezuje. Stoga, imate li bilo što za reći javite mi se, zato sam tu.

Da bih vam se prikladno zahvalila što ste cijelu godinu uz mene, očekujte idućih dana i par darivanja. Neka će vjerojatno biti na blogu a neka na Facebooku pa pratite i blog i Facebook stranicu bloga. Sretno svima u darivanjima i pratite me i dalje :)


Izvori: Slika1, Slika2

2013-05-13

Modni sud (4. dio) - ljetne haljine

Drage moje, ljeto nam napokon kuca na vrata. Sigurna sam da na spomen ljeta i vi pomislite na nošenje ljetnih haljinica i da vam se i pri samoj pomisli na njih zasjaje oči. Ako niste kao ja i ne volite haljinice, možda vas kombinacijama koje ćemo komentirati nagovorim da ih počnete nositi više nego to radite sad. I da, ne bi bile prve koje sam zarazila haljinama tako da ovaj članak čitate s rizikom :).

Ni sama ne znam zašto toliko volim ljetne haljine. Da li je to zbog prozračnih, laganih materijala u kojima se osjećam slobodno ili možda zbog činjenice da ne moram puno kombinirati kad idem negdje ili možda zato što se u njima osjećam ženstvenije. Mislim da svaki od ovih razloga vrijedi u nekoj od situacija. Inače, prije više godina (u dalekoj prošlosti rekla bih) uživala sam nositi hlače a sad mi padne mrak na oči kad ih se sjetim. Naravno, nosim ih i dalje ali puno više kod kupnje pazim da mi budu udobne ako ih već moram nositi. Ako mi netko kaže da biram, uvijek ću se odlučiti za haljinu pa onda u tu čast jedan (za početak) modni sud moramo posvetiti i njezinom veličanstvu - haljini. 

Krenimo za početak s jednom divnom plavom lepršavom haljinom, jednostavnog kroja s popularnom mašnicom. U ovoj kombinaciji haljina je kombinirana s divnim crnim kaputom, što je naravno nosivije zimi pa bi to sad ljeti maknuli i umjesto kaputa stavili sako koji bi više odgovarao za ljeto. Perfektna mi je i šljokičasta torbica kao i šljokičasta narukvica. Zapravo, sviđa mi se sav nakit i za neku svečaniju priliku ne bih ni cipele mijenjala (unatoč tome što sam šeprtlja kad je u pitanju hodanje u petama). Ako ne volite petice, poput mene, vjerujem da bi se umjesto njih bez problema ukombinirale neke niže sandale ili nešto slično što već volite nositi. Uz dobar make up mislim da u ovoj haljini ne možete proći nezamijećeno!


Druga kombinacija sastoji se od sivkaste haljinice uz tijelo kod koje je struk dodatno naglašen remenom u crnoj boji. Već si mogu zamisliti kako bi ova kombinacija krasno stajala na nekome tko ima dobru liniju no unatoč tome, ono što se meni ovdje najviše sviđa je gornji dio haljine kojim su pokazana ramena. Volim taj kroj i puno sam se puta uvjerila kako dobro može izgledati. Nakit koji je kombiniran mi je također ok iako bi ja možda, budući da je ljeto, izbacila nešto crnila i dodala neki komad nakita u življoj boji da se razbije to sivilo.


Treća kombinacija je zapravo krasna peplum haljina u nude nijansi. Svoju peplum haljinu sam nabavila ali nisam uspjela naći ovakvu krasnu nude nijansu. Morate priznati da je prekrasna! Što se tiče modnih dodataka koji su ovdje dodani uz haljinu, ja bih većinu promijenila. Jaknica mi baš ne pristaje uz ovakav tip haljine, prije možda sako nego jaknica ili eventualno neka manje sportska jaknica. Nakit mi je u redu ali ne bih ga i sama odabrala. Sigurno bi odabrala neke veće rinčice ili drugačiju ogrlicu. Sat je u redu iako se može zamijeniti narukvicom a cipele nisu baš po mom ukusu. Torbica je također ok, ali sad već kao papagaj ponavljam da bih ju promijenila. Ono zbog čega sam odabrala ovu kombinaciju za ovaj članak je definitivno i samo peplum haljinica koja mi je prekrasna.


U četvrtoj kombinaciji ćemo pogledati jednu kombinaciju koja je nosiva u svim prilikama. Haljinica je jednostavnog kroja ali predivna. Sviđa mi se boja, struk naglašen remenom, ma sve. Ali kao i u prethodnom slučaju, haljinica je za čistu desetku ali bih sve modne dodatke promijenila i uskladila ih sa svojim ukusom. Visoke čizmice su ok za zimu ali ljeti ih ne bih nosila. Jedino mi se još sviđa marama ali njih isto radije nosim zimi jer je i ovako dosta vruće pa mi ne treba još dodatna grijalica oko vrata na 40 stupnjeva :). Cure priznajte, haljinica je neodoljiva!


Današnji modni sud zaključujemo divnom nježnom zelenom haljinicom. Meni je haljinica savršena, sviđaju mi se i modni dodaci, jedino bih cipele promijenila. Haljina je posebno slatka ne samo zbog kroja već i zbog nježne kombinacije boja. Što se nakita tiče, lančić bih promijenila i stavila ogrlicu u nekoj živoj boji da sve skupa bude još veselije i upadljivije i to je to. A da sve bude savršeno, torbicu bi stavila neku ležernu, onako da se prebaci preko ramena i uz to bi umjesto cipela dodala neke slatke sandalice ili bilo što slično i čista desetka. I na kraju, skoro zaboravih komentirati divne srčekaste rinčice :).


Meni kad mislim na haljinice vrijeme samo proleti :). Pri pomisli na nošenje haljinica srce samo uzbuđeno zalupa. Ako ima među vama ljubiteljica haljina onda možete očekivati još ovakvih članaka. Eto, razveselite me i ispričajte mi zašto volite / ne volite haljine i zbog čega. Ako više volite hlače, zašto je to tako? Koje vam se od prikazanih kombinacija sviđaju, da li biste možda nešto promijenile ili možda koju smatrate savršenom takva kakva je - imate li svog favorita? Kakav je vaš stil kad su u pitanju haljine, volite li nešto svečanije ili nešto ležernije haljine koje možete nositi u svim prilikama? Kad je obuća u pitanju, uz što najviše kombinirate haljine - uz štikle, ravne cipele, balerinke, japanke, starke, patike ili nešto sasvim drugo?


Izvori: Slika1, Slika2, Slika3, Slika4, Slika5

2013-05-08

Prvi Bourjois lak

Već dugo planiram recenziju prvog Bourjois laka za nokte koji sam isprobala. I ptice na grani znaju da želim isprobati sve i svašta kad je Bourjois u pitanju, no obično me uvijek nešto u tome spriječi. Prvi Bourjois lak koji sam isprobala, zahvaljujući poklon bonu u Bipi, je lak iz linije 10 days no chips u nijansi 14. 


Za nekih 50-tak kuna čini mi se, dobivate 9 ml kvalitetnog laka za nokte, što je količinski možda premalo ako napravimo usporednu s Essence lakovima u novoj ambalaži koji sadrže 8 ml laka za puno manje novaca.


Malo mi je bilo čudno što nijanse nemaju nekakve nazive kao većina lakova pa bi ovo trebao biti lak broj 14. Što se samog laka tiče, jako me ugodno iznenadio, ne samo nijansom nego i kvalitetom. Kad je u pitanju dizajn bočice laka, čep je nešto tanji pa samim time i lakši za korištenje. Rekla bih da je dizajn zapravo elegantan a meni je ambalaža uvijek bitna. Zato me recimo She toliko ne privlači, baš zbog dizajna. Kad nešto kupujem mora biti i oku privlačnog dizajna ali i sam proizvod mora biti ono što tražim. Ako mi se nešto svidi a loše je dizajnirano, sumnjam da će se naći u mom ormaru.


Što se tiče četkice, još nisam imala priliku vidjeti takvu kod lakova koje sam do sad koristila. Dosta je tanka i rezana ukoso pa mi je to u početku bilo neobično. Trebalo mi je malo vremena da se priviknem na takvu četkicu, no to što je koso rezana zapravo omogućava puno jednostavnije lakiranje noktiju. S običnim četkicama se uvijek mučimo s krajnjim dijelovima noktiju, kod kožice, a ovakva nam četkica omogućava da lakiramo sve uz kožicu bez ikakvih problem, bez da napackamo sve okolo.


Moram se osvrnuti i na teksturu laka. Lak sam po sebi nije pregusti i jako se brzo suši što je meni bitno jer ne mogu dugo biti mirna i uvijek nešto radim pa onda obično oštetim lak. Ne moram ni govoriti da s ovim lakom nisam imala takvih problema. Najviše mi se sviđa kako izgleda na noktima kad ga nanesem u dva sloja no prekrivanje nokta je odlično i već u jednom sloju prekriva nokat. U nastavku evo i swatcheva (isprike na nesavršenim noktima).


Na laku stoji da će, nakon nanošenja, izdržati 10 dana na noktima. U vrijeme pisanja ove recenzije, ja sam ga drugi put nosila na noktima i usudila bih se reči da donekle ima istine u tome jer sam imala osjećaj kao da dva tjedna nisam lakirala nokte. Znam da to ipak nisu dva tjedna i da mi se sigurno činilo puno duže zbog problema koje obično imam s Essence lakovima. Dakle, zadnjih dana se lak na noktima oštetio i nije bio savršeni ali je stvarno puno prošlo dok se ta oštećenja nisu počela primjećivati. 


Tek sad kad sam isprobala neki bolji lak, vidim da se uistinu isplati tu i tamo nabaviti neki kvalitetniji lak jer na taj način mogu biti mirna bar nekoliko dana bez da moram popravljati lak. Do sad sam koristila većinom Essence i Catrice lakove koji mi već drugi ili treći dan izgledaju koma na noktima i trebalo bi ih skinuti. Da zaključim, Bourjois lak sigurno ne bude na noktima dva tjedna ali bude sigurno barem pet dana minimalno (a i više), barem je kod mene bio takav slučaj. Ne sjećam se više da li sam u vrijeme testiranja laka možda radila manje kućanskih poslova u kojima obično oštetim nokte ali mislim da je sve bilo kao i uvijek po tom pitanju. Tako da, ovaj lak mi je dušu dao kad je lakiranje u pitanju jer nemam vremena svaka dva ili tri dana lakirati nokte uz obaveze na poslu i kod kuće.


Na samom kraju, suvišno je reći da sam oduševljena ovim lakom, vjerojatno ste već to i same shvatile. Za lak su specifični savršeno sušenje, jednostavno nanošenje, zadovoljavajuće trajanje na noktima i divna tekstura koja nije previše vodena. Jedinu zamjerku imam za militražu koja je premala za 45 do 50 kn koliko stoji lak u našim drogerijama. No i za to ima rješenje - možemo pecati ove lakove na sniženjima :). Također, čitala sam kako nekima kratko traje na noktima, no vjerojatno ovisi i o samim noktima. Ja obično imam puno problema s noktima ali s ovim lakom takvih problema nemam. 
 
 
Nisam sigurna koliko nijansi postoji u ovoj liniji, ali čini mi se da mi je izbor bio siromašan kod odabira pa mislim da bi bilo dobro da uvedu veći broj nijansi u svoj asortiman. Inače, Bourjois proizvodi me oduvijek privlače i konačno sam krenula s njihovim isprobavanjem. S obzirom na to da sam i više nego zadovoljna sigurno će ih se još puno naći u mom ormaru.



Jeste li već isprobali ovaj Bourjois lak ili možda neki drugi iz ove (ili neke druge) njihove linije? Koja vam se nijansa najviše sviđa ili ju želite nabaviti? Što mislite, isplati li se više izdvojiti za lak za nokte ili i dalje ostajete vjerni samo lakovima tipa Essence i Catrice? Koliko bi novaca najviše izdvojili za lak za nokte? Gdje sve pratite sniženja, kupujete li ovakve proizvode samo na sniženjima ili ih kupujete i po redovnim cijenama? Koje Bourjois proizvode biste mi preporučile? Jako si želim isprobati i njihove ruževe, pa ako ste ih isprobale, ispričajte mi nešto više o njima da znam da li se isplati uzimati ih ili ne. Naletite li kad gdje na kakav dobar popust, slobodno javite :).



2013-05-04

Mobing

Sve se češće pitam kako stati na kraj ljudskoj zloći, do kuda dopire njihova zloća? Iako sam svega svjesna jednostavno ne mogu shvatiti i pomiriti se s činjenicom da je svijet ispunjen zlim ljudima koji samo gledaju kako će nekome naštetiti. Ne razumijem zašto ljudi ne gledaju svoje živote i zašto se ne brinu sami za sebe, zašto se toliko bave drugima? Jedini logični uzrok takvom ponašanju vidim u njihovim ispraznim životima, jer da imaju nekoga ili nešto za što bi živjeli možda bi drugačije gledali na svijet oko sebe. 
Vjerojatno ste upoznati s činjenicom da danas mnogi ljudi podliježu razno raznim zlostavljanjima, bilo na poslu ili izvan posla. U ovom se članku želim malo pozabaviti upravo zlostavljanjem u radnoj okolini, koje je jednako često kao i ono izvan posla no smatram ovaj problem izrazito važnim i čini mi se da je u zadnje vrijeme sve veći pa bih voljela skrenuti pažnju na njega. Svi koji radimo, barem osam sati dnevno provodimo na poslu, često ostajemo i duže od toga i dan prođe a da ni nemamo vremena za stvari koje volimo. Samo posao, spavanje, posao i to je često naša svakodnevnica. Budući da toliko vremena provodimo na poslu sigurna sam da zlostavljanje utječe na čovjeka i oblikuje ga kao osobu. Vjerujem da nikome nije lako izdržati na poslu pod tolikim pritiskom i jednostavno se to nekako mora odraziti na čovjeka.

Sigurna sam da ste se već svi sreli s pojmom mobinga i da znate o čemu se radi, ali evo da ukratko ponovimo. Mobing je, najjednostavnije rečeno, zlostavljanje na radnom mjestu. Da citiram: "Mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Zlostavljana je osoba bespomoćna, u nemogućnosti je da se obrani." Danas, s kim god pričam, svatko doživljava neku vrstu maltretiranja na poslu. Od rijetkih čujem da im je na poslu lijepo, da na posao idu s veseljem, bez grča u želucu. Ti su ljudi pravi sretnici, ali doslovno, jer nema ničeg ljepše od bavljenja poslom koji volimo i koji nas ispunjava a uz to, kad je i atmosfera koliko toliko podnošljiva. S druge strane, znam da bi ljudi svašta pretrpjeli da zadrže radno mjesto ali mislim i da neke granice moraju postojati i da svaki čovjek ima neka prava. Nitko ne zaslužuje da ga se terorizira na poslu i da se zbog toga osjeća manje vrijednim od ostalih. 


Pojedinci koji su žrtve mobinga s vremenom budu u sve goroj i goroj situaciji, okrivljavani su za sve greške (bile one njihove ili tuđe) te se svaki neuspjeh pripisuje njima. Zbog svih tereta koje nose, zlostavljane osobe nerijetko padaju u depresiju i psihički već ne mogu izdržati u takvoj radnoj okolini. Osjećaju da će puknuti, da će eksplodirati iznutra, izgaraju od ljutnje i nemoći. No, nije najgora ni depresija, ni ljutnja, ni bijes. Najgore je što je situacija vrlo ozbiljna i lako može izmaknuti kontroli. Žrtve mobinga, naposljetku, "obolijevaju od kroničnih bolesti i poremećaja, napuštaju posao ili čine suicid." Da, žalosno ali istinito, kad već ne vide izlaz iz takve situacije, moguće je da će počiniti i suicid.

Čitala sam i da su mnogi zaposlenici zbog mobinga često manje učinkoviti i teže napreduju na poslu, no opet mislim da to ovisi i o karakteru osobe. Maltretiranje definitivno nije lako izdržati, ali i iz iskustva znam da je važno i sve posložiti u glavi. Moramo se zapitati zašto zlostavljač radi to što radi? Ne smijemo se početi osjećati krivim za sve i ne smijemo vjerovati zlostavljačima koji možda žele da počnemo loše misliti o sebi. Moramo i dalje vjerovati u sebe i biti svjesti toga kakve smo osobe i krenuti od toga. Ako ste ikad bili žrtve mobinga, jeste li se ikad zapitali što to vi imate a zlostavljač nema? Da, razlozi za mobing mogu biti svakakvi, i banalni i ozbiljni. Moguće je da je taj netko iz nekog razloga ljubomoran na vas, da vam zavidi zbog nečega i da želi u životu nešto što vi imate a on nema. Razumijete, zar ne, da takvo što ne bi smio biti razlog za depresiju nego bi nas morao motivirati da zlostavljaču u inat budemo još bolji na poslu, da napredujemo još više. Ne bi smjeli pokazivati koliko nas nešto pogađa (iako znam da je to lako reći a teže napraviti), trebamo tražiti način da se izdignemo iz toga i da na kraju budemo još jači. Sigurna sam da bi naš napredak i naš uspjeh još više razbijesnio zlostavljača, ali to bi onda bila naša pobjeda zar ne? Ako ste žrtve mobinga, razmislite o tome. Nemojte pokazivati bol (bar ne u tolikoj mjeri koliko ste to možda prije činili, jer nikad ne pokazati osjećaje je jednostavno nemoguće) i dalje se trudite napredovati i pružite na taj način pljusku onima koji vas pokušavaju poniziti. Nije lako, ali vježbajte, pokušavajte, nemojte odustajati. Nemojte se predati jer inače možete loše završiti. Posljedice poput nesanice, depresije, emocionalne praznine, anksioznosti su u tom slučaju neizbježne. 


Mnogi zbog mobinga osjećaju i da im život gubi smisao. Opet vam moram reći da si ne smijemo dozvoliti takve misli. Posao je posao i koliko je god nekad teško odvojiti poslovno i privatno, važno je samo ono privatno. Nakon posla vraćamo se ljudima koji nas vole i u čijem se društvu osjećamo sretno i prihvaćeno i posao nam ne smije zaokupirati misli nakon što odradimo svojih osam sati. Znam da je teško, ali sve se može kad se hoće, kao što sam rekla, važno je kako stvari posložimo u glavi. Treba posložiti prioritete i odlučiti što nam je važno a što ne. Nitko od nas ne želi proživljavati strah i gubiti snagu zbog ljudi koji su nam nebitni. Emocionalna nam iscrpljenost jako može naštetiti i zato ne smijemo dozvoliti zlostavljačima da nas maltretiraju. Imajte na umu slijedeće (s tim da uzmite u obzir da se misli na ljubav voljenih osoba):


Razmislite dobro, što je važnije - osvrtati se na verbalna vrijeđanja i bilo kakva druga ponižavanja ili je važnije sačuvati svoje zdravlje? Neće uvijek biti lako, ali kad postanete svjesni toga što vam je bitno a što ne u životu, lakše ćete se izboriti s ovakvim problemima. Vjerujte mi, niste vi manje vrijedni ni od koga i niste dežurni krivac za sve što se događa u firmi u kojoj radite pa zato nemojte gubiti samopouzdanje i vjeru u sebe i svoje mogućnosti. Pobrinite se da uspijete u životu i da time natrljate sol na ranu zlostavljačima koje ste ostavili iza sebe da se bore sami sa svojim neuspjesima i sa svojim frustracijama. Odlučite još danas i nemojte više šutjeti. Znajte da su "idealne žrtve" - "odgovorne, motivirane osobe, savjesne i osjetljive na priznanje i kritiku, čija reakcija na nepravedno okrivljavanje rezultira povećanim naporom da zadovolji zlostavljača." Ako ste i vi takvi, često će vas htjeli poniziti, zavidjet će vam na vašim sposobnostima i htjeti vam uništiti samopouzdanje. Zato sve to pretvorite u svoju prednost i ne dajte se više ponižavati. Nemojte dozvoljavati da vas netko ušutkava i prekida dok govorite, da vas zastrašuje i stalno podcjenjuje. Vi najbolje znate svoju vrijednost i to vam nitko ne može uzeti. A ako ste okruženi skoro pa samo takvim osobama i ako vas one isključuju iz društvenog života na poslu, to si ne uzimajte srcu nego budite sretni što se ne morate i privatno družiti s osobama koje vam ne pašu. Posao na kojem uživate i sve je savršeno je samo bajka i takvo što većina nas može samo sanjati. Ali posao je posao i sve vezano uz posao ostavljajte tamo. Kad ste kod kuće uživajte u onome što vas veseli s osobama koje volite, jer to je smisao života a ne posao i ljudi s kojima morate raditi.

I za kraj, nemojte se pitati što nije u redu s vama ili s nekim u vašoj okolini. Nesavršenosti su ono što je prelijepo, nesavršenosti su one koje vas čine posebnima i budite ponosni na sebe. Od srca vam želim da se nikad ne nađete u situaciji u kojoj vas zlostavljaju. A ako vidite da zlostavljaju nekoga u vašoj okolini, pomozite im da se ne osjećaju usamljeno i da se osjećaju vrijedno i samopouzdano!


Jeste li upoznati s pojmom mobinga ili se prvi put susrećete s tim pojmom? Jeste li do sad bili svjedoci zlostavljanja na poslu (ili u svojoj okolini) ili ste se možda našli u situaciji da ste i sami postali žrtve mobinga? Kako postupate u takvim situacijama, kako se branite kad vas netko želi poniziti? Kad svjedočite tuđem ponižavanju, kako reagirate? Pokušate li pomoći žrtvi zlostavljanja? Koje je vaše mišljenje, kako se može riješiti problem zlostavljanja na poslu? Imate li koji savjet za žrtve zlostavljanja ako ste već nešto slično prošli? Fascinira li i vas činjenica da su ljudi sve zločestiji umjesto da se brinemo jedni za druge? Što mislite, koji je razlog zlostavljanja, zbog čega zlostavljači maltretiraju ljude oko sebe? Što im to toliko nedostaje u životu da pribjegavaju ponižavanjima, teroriziranju i ponižavanju drugih? Mislite li da se dovoljno govori o ovom problemu i da ljudi znaju što je mobing, kako ga prepoznati i kako se boriti protiv njega? Ako imate bilo kakva iskustva s mobingom, podijelite svoje priča s nama.



2013-05-01

Grupna kupovina - da ili ne?

I sama se često uvjerim da shopping uistinu popravlja loše raspoloženje i loš dan općenito. Vjerujem da svi volimo kupovati ali i da svi volimo akcije i da smo često u potrazi za njima. Ipak je ljepše kad si možemo za iste novce priuštiti nekoliko stvari nego jednu jedinu stvar, bar je tako kod mene. Sretnija sam kad se vratim doma s tri stvarčice po 100 kuna nego s jednom od 300 kuna. Ne kažem da je loše nekad si priuštiti i nešto skuplje, svatko kako voli, ali je definitivno lijepo iskoristiti popuste koji se nude i kupiti više za iste novce. Još ako popust dođe u pravo vrijeme, kad nam nešto baš treba, što više možemo poželjeti. U ovom članku nećemo se baviti shoppingom kao shoppingom već grupnim kupovinama i portalima za grupnu kupovinu. 


Često i sama lutam tim divnim portalima (Crno Jaje, Kolektiva, itd.) koji obećavaju krasne popuste, prije svega na kratka putovanja ali nađe se tu još svašta nešto zanimljivo. Sama još nikad nisam kupovala preko tih portala a čula sam i pozitivna i negativna iskustva, pa sam htjela čuti i vaša mišljenja i vaša iskustva ako ste već kupovali putem takvih portala. Ono što mene na tim portalima posebno privlači su upravo ponude za putovanja. Svjesna sam da ovog ljeta vjerojatno neće biti ništa od ljetovanja, ali bilo bi lijepo barem jedan vikend provesti uz more ako je ikako moguće. I zato gledam i sanjarim i pitam se koliko je pametno kupovati na tim portalima. Pretpostavljam da mnogi imaju pozitivna iskustva jer inače bi takvi portali već davno propali a vidim da se i dalje kupuje. Što se tiče negativnih iskustava, dosta puta sam čula da se u ponudi obećava jedno a da se po dolasku u hotel dobiva sasvim drugo. Također sam čula i da u ponudi piše da se gratis dobiva ovo i ono, a na kraju ništa od tih nekih dodataka. Rekli su mi mnogi da ponude često nisu toliko bajne koliko se čini ali opet ima puno onih koji i dalje kupuju i putuju na taj način.


Pitam se i koliko je teško putem tih ponuda dobiti željeni termin, da li se sve jednostavno dogovara s osobljem hotela ili i tu postoje kakve zavrzlame? Zapravo, imam mnogo pitanja ali mislim da će mi najkorisnija biti vaša iskustva, vaši dojmovi i vaše priče o tome kako ste kupovali na tim portalima. Također me zanima koje portale za grupnu kupovinu najviše pratite, preko kojih najviše kupujete i slično? Preporučujete li mi kupovinu na tim portalima ili ne volite kupovati na taj način? Uključite se u raspravu, voljela bih čuti vaša iskustva :)


Izvori: Slika1, Slika2

2013-04-14

Misao dana: tjedan zagrljaja

Radni tjedan samo što nije počeo i vrijeme je za novu dozu pozitive - za novu mudru misao dana. Koja mi je namjera već sam objasnila u prvom dijelu ovog članka i sad je vrijeme za još malo inspiracije. Mislim da svi imamo i više nego dovoljno problema, svatko od nas vodi neku svoju bitku i svaka pozitivna riječ može biti korisna da nam da snage da nastavimo dalje. I samu me često preplave crne misli, znam da se moram nadati boljem sutra i da će sve jednom doći na svoje ali često posustanem. Zato me mudre misli dana s vremena na vrijeme nadahnu da ne odustajem.

Ovaj tjedan neka nam bude tjedan zagrljaja! Kad vam je teško, neka vas zagrle. Kad vidite da je teško nekome od vaših voljenih osoba, zagrlite ih. Mislim da mnogi podcjenjuju moć zagrljaja i da je njegova moć puno veća nego smo svjesni. Zašto? Zato što zagrljajem pokazujemo svoje osjećaje. Često riječi nisu dovoljne i nisu toliko snažne kao djela. Lako je govoriti nekome da će sve biti dobro, ono što je potrebno svima jesu zagrljaji a ne prazne riječi. "Zagrljaji su izumljeni da bi pomoću njih našim voljenima dali do znanja da ih volimo bez da im išta kažemo!" I samoj mi je najljepše kad nakon teškog radnog dana i svih problema dođem doma i bacim se dragom u zagrljaj. Da, jedan najobičniji zagrljaj ima toliko jak učinak na moje raspoloženje da je to nešto nevjerojatno. U zagrljaju, brzo prestanem misliti na sve što me muči i sve loše što se događa. Kao da cijeli svijet nestane i samo se dobro osjećam tako zagrljena. Mora da zagrljajima prenosimo ljubav jedni na druge i da zagrljaji imaju terapeutski učinak na nas. 


Dakle, dosta je bilo riječi, okrenite se djelima. Djela su ona koja nas opisuju, ne riječi koje se zaboravljaju - njihova je težina mnogo veća. Grlite drage ljude oko sebe i neka oni grle vas pa ćete vidjeti koliko ćete lakše prebroditi naporan tjedan koji je ispred nas. Ako ništa drugo, dobro ćete se osjećati jer ste nekome uljepšali dan pruživši mu topli zagrljaj. Svima vam želim da uživate do kraja nedjelje a onda hrabro uđite u novi radni tjedan i na kraju tjedna mi javite da li vam je koji zagrljaj pomogao ili ste možda vi zagrljajem pomogli nekome drugome.

Što mislite o snazi zagrljaja, pomažu li vam zagrljaji da zaboravite probleme i da se lakše nosite sa svakodnevicom? Grlite li se puno ili ne volite pokazivati osjećaje na taj način? Kakav je radni tjedan pred vama? Treba li vam više pozitive u životu ili se i sami dobro nosite sa svime? Volite li i vi više kad vam netko pokaže osjećaje nekim djelom nego riječima? Jeste li već zagrlili danas nekoga?


Izvor: Slika1

2013-04-11

Ljeto, dođi nam :)

Kad sam tek počela pisati ovaj post, kod nas je neumorno padala kiša, lijevala je ko iz kabla. A sad nas je napokon obasjalo sunce, okruženo tmurnim oblacima, ali ipak je to sunce. Vozeći se u autu osjećala sam kao da se sunce i kiša bore za prevlast, i naravno, navijala sam za sunce jer sam kišobran smetnula s uma pa mi kupanje do posla nije bilo ni na kraju pameti. Ne znam za vas ali ja se ljetu veselim više nego ne znam čemu. Plove li i vašim glavama misli kojima dozivate ljeto? Ja ga uistinu neumorno zovem i to već svi znaju. Nažalost, ovo sivilo i kiša su i dalje uporni ali mislim da sunčeko ipak polako pobjeđuje. 


Zašto toliko volim ljeto ne mogu objasniti. U mislima već nosim ljetne haljinice, suknjice, papam lubenice, jagode, sladoled i trešnje i baš mi je dobro. Veselim se ugodnim ljetnim šetnjama s dragim kao i planinarenju koje oboje volimo. Dugo sam ga nagovarala da prvi put odemo na planinarenje a kad je napokon pristao shvatio je da dijelimo ljubav prema planinarenju. Oduvijek volim izlete u prirodu i jedva čekam toplije vrijeme da mogu krenuti u nove avanture. Zimi baš nisam za planinarenje jer mislim da bi se prije otkotrljala na dno planine nego se popela na vrh.

Veselim se kupanju, bilo u moru ili bazenu. Nekako sumnjam da ćemo ove godine ići na more, zbog drugih planova koje već imamo, ali meni je glavno da se kupam :). Ja sam vam ko ribica, mogla bih cijelo ljeto provesti brckajući se u vodi, baš mi ništa ne bi falilo. No, nažalost je to nemoguće jer bi pocrvenila kao rad ili dobila tradicionalnu alergiju na sunce. Hvala Bogu pa imam dobru doktoricu koja mi i na more šalje recepte pa se sve uspije riješiti. Netko bi, kad se sjeti problema s alergijama rekao da ne voli ljeto, ali mene jedna obična alergija ne može spriječiti da uživam u toj veseloj sunčanoj atmosferi.


Veselim se spremanju laganih ljetnih slastica i deserata, ako bude sve po planu, u vlastitoj kuhinji. Znam da po vrućinama nije lijepo provoditi puno vremena u kuhinji, ali nešto se svejedno mora spremiti s vremena na vrijeme. Veselim se laganim proljetnih salatama sa svježim povrćem i činjenici da sam ljeti stalno žedna a puno manje papam. Ne razumijem zašto je to tako, ali apetit mi je ljeti puno manji nego zimi pa se veselim skidanju suvišnih kilograma nakupljenih kroz predugu zimu. Ljeti ne osjećam takvu glad kao zimi, ne jede mi se toliko tople hrane kojom se zimi želim ugrijati. Zamislite si samo raznolikost i bogatstvo ponude ljeti: lubenice, jagode, trešnje, krastavci, sladoled, ma milina. Od tih par stvari bih mogla živjeti bez da išta drugo jedem. Ljeti stvarno postoji previše svježeg voća i povrća kojim se možemo okrijepiti dok skapavamo zbog vrućina.

O ljetnoj odjeći ne moram ni govoriti. Da, nije ni zima loša, volim tunike, čizmice i sve ostalo, ali zimi se osjećam ko mali hodajući medvjedić kad navučem na sebe sve živo i mrtvo jer mi je naravno uvijek hladno i ništa me ne može ugrijati. Kupila sam ove godine krasnu jaknu, i moram priznati da mi je u njoj bilo puno toplije nego u kaputu (čak i vruće ponekad). Ali jedva sam dočekala da ju spremim u ormar i brže bolje pojurila u dućane i počela razgledavati ljetnu ponudu. Znam da neću puno kupovati ali ponešto ću kupiti. Tek sam krenula i već mi je za oko zapala jedna peplum haljina i nadam se da ju neće prodati kad ja dođem po nju, jer obično imam peh i sve nestane dok ja dođem po ono što sam zamislila. No nije sad bit u kupovini, bit je u nošenju lagane lepršave odjeće u kojoj se osjećamo slobodnije i ugodnije. Nekad sam više nosila hlače i čudila se svojoj baki kako je ona skoro uvijek u suknji, jer je tako nekad bilo, žene baš i nisu nosile hlače. Sve se to promijenilo u našim suvremenim vremenima a ja osjećam da se sad sama vraćam u prošlost jer su mi hlače sve mrskije i samo sanjam haljine i suknjice. Jedva čekam da još malo zatopli i da mogu navaliti na ljetnu odjeću :)).


Veselim se i kratkim izletićima, ako će ih biti kao i biranju namještaja, uređivanju stančića, dizajniranju kuhinje.. toliko će toga obilježiti ljeto da ne znam na što bih prvo mislila. Nadala sam se i da ću moći provesti par dana na Rabu, no ne mogu se ispuniti baš sve želje. Meni će biti dovoljno da je ljeto, da mogu uživati vani i znam da ću imati više energije za sve, dani će biti nešto duži i to je odlično. Zato mi pomognite dozvati ljeto da nam što prije dođe pa da uživamo u svemu što ljeto nosi sa sobom.

Dozivate li i vi već ljeto, veselite li mu se? Čemu se ljeti najviše veselite? Imate li već kakve planove za ljeto, za ljetovanje, izlete, shoppinge, i slično? Ili možda više volite zimu?


Izvori: Slika1, Slika2, Slika3

2013-04-10

Svake baterije dotaknu dno

Kao što i sam naslov posta kaže, svake se baterije ponekad isprazne, dođu do samog kraja i potrebno ih je napuniti ili zamijeniti. Moje su, iskreno, bile toliko prazne da sam se samo cijelo vrijeme pitala kad ću i gdje zbog iscrpljenosti pasti na pod. Na svu sreću, to se nije desilo no svejedno nisam imala snage ni volje raditi ništa od onoga što volim. Svakodnevno sam razmišljala koliko želim pisati, bilježila ideje na papir, grizla se što ne pišem dok imam toliko ideja i inspiracije, ali kad je trebalo sjesti za računalo pobijedila je želja za ležećom pozicijom koja je očito ipak bila jača. Tempo mi je i dalje lud i naporan, već ni sama ne znam kako sve izdržim i koliko će to još trajati. Daj Bože samo da mi se sve to isplati i vrati kad dođe vrijeme za to.


Danas je kod nas napokon izašlo sunce, sjalo je kao još ni jednom ove godine. Ujutro kad sam došla u grad prije posla, bilo mi je divno. Razmišljala sam kakvo je olakšanje debelu jaknu spremiti u ormar a teške uggsice zamijeniti laganim patikama. Doslovno sam osjećala kako mi noge dišu i uživaju u svježem zraku. Kad je došlo vrijeme za odlazak na posao, bila bih dala sve da se šetnja nastavi no što se mora nije teško. Moram priznati i da već dugo nisam lutala dućanima i da mi je baš bilo ugodno, bez obzira na to što je stvarno kratko trajalo. Svi koji me bar donekle znate na temelju svega što pišem, sigurno pogađate što mi je u to stvarno kratko vrijeme zapelo za oko - da, da, haljinica je u pitanju. I to peplum haljina kakvu već dugo želim. Ako bude sve po planu, sutra ju nosim doma :). Općenito, što se financija tiče, nisu baš divne i bajne, ali treba si čovjek bar nekad nešto priuštiti zar ne? Čemu sve u životu ako se nimalo ne uživa u stvarima koje volimo?

Da vas sad ne gnjavim previše sa svojim zdravljem, financijama i slično, želim samo još s vama podijeliti da me čekaju jako lijepe stvari i da se već svemu neizmjerno veselim. Također za vas pripremam mnoštvo divnih članaka (držite fige da bude punooo sunca i da ljeto dođe što prije), predstaviti ću vam neke meni drage cure blogerice, ostvariti neke suradnje, peći tortice, ma bit će svega. Samo se nadam da će biti energije, zato me savjetujte kako da baterije budu pune i nakon napornog radnog dana. Što se tiče mog plana za sutra, bit će tu malo brzog traženja i kupovine haljinice, puno napornog rada na poslu, posjeta liječniku i peglanja na kraju dana. Nadam se da će ostati i nešto vremena da se posvetim nečemu lijepom. Kakvi su vaši planovi za sutra? Čime se vi bavite ovih dana? Odakle crpite energiju za sve što želite ostvariti? Kako stignete sve što volite raditi? Imate li neki tajni recept, neki trik?


Izvor: Slika1